Završio je rok za uplatu novih dionica u postupku dokapitalizacije kutinske Petrokemije, a prema dosad raspoloživim informacijama, država je uložila 12 milijuna eura, no još nije javno obznanjeno koliko je uplatio turski većinski vlasnik Yildirim grupa, koja drži 54,52 posto dionica. Od spomenutih 12 milijuna eura, Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), koji je dosad držao 17,9 posto dionica, uplatio je 5,59 milijuna eura, Fond za financiranje razgradnje NE Krško, s dosadašnjim udjelom od 12,73 posto, uplatio je 3,98 milijuna eura, a Janaf, koji je imao udjel od 9,09 posto, u postupku dokapitalizacije sudjelovao je s 2,84 milijuna eura. Četvrti »državni« dioničar Plinacro povukao se iz dokapitalizacije, a kao razlog naveli su činjenicu da se trenutačno nalaze u značajnom investicijskom ciklusu važnih strateških projekata Republike Hrvatske. Ostali dioničari, koji drže tek 0,3 posto dionica, isključeni su ovog postupka.

Zajednička ulaganja

Podsjetimo, Yildirim je pokrenuo postupak dokapitalizacije kako bi se povećao temeljni kapital kutinske tvornice umjetnih gnojiva, koji iznosi 55 milijuna eura, za najmanje 70, a najviše 140 milijuna eura. Kako se upis novih dionica bližio kraju, tako su u nedostatku službenih informacija iz Uprave Petrokemije počele kolati razne informacije o tome koliko je turski dioničar uplatio, a neslužbeno doznajemo da je ukupna uplata svih dioničara u dokapitalizaciji iznosila 120 milijuna eura. Ako od tog iznosa oduzmemo uplate »državnih« dioničara, ispada da su Turci uložili 108 milijuna eura, što je pak u skladu s načelnim dogovorom da će država svoj udio u Petrokemiji, koji iznosi 45,17 posto, smanjiti na 25 do 26 posto, odnosno da će zadržati kontrolni paket dionica. Dionice su se izdavale po cijeni od 1,0272 eura, a da bi zadržala kontrolni paket dionica, dioničari iz redova države zajedno su trebali investirati između šest i nešto više od 23 milijuna eura.

Takav dogovor podržava i Sindikat energetike, kemije i nemetala (EKN) kao i buduća zajednička ulaganja koja će se financirati u omjeru vlasničke strukture države s turskim vlasnikom, odnosno 25 naprama 75 posto. Petrokemiji su, naime, žurno potrebna ulaganja kako bi zadovoljila stroge europske ekološke standarde, poput smanjenja emisije stakleničkih plinova, ali i podizanja energetske učinkovitosti. Ulaganja se procjenjuju na 200 do 300 milijuna eura i trajat će nekoliko godina. Upravo su državi važna ulaganja u modernizaciju postrojenja, koja bi se osigurala unosom kapitala koji će dati financijsku stabilnost, čime bi se Petrokemiji omogućili uvjeti za daljnje poslovanje koje je ionako ugroženo padom cijena mineralnih gnojiva na europskom tržištu. Kutinski pogoni zadnjih godina rade s minimalnim kapacitetima, a zimi obustavljaju rad zbog velike potrošnje plina za ogrjev.

Lani veliki pad prihoda

Koliki će točno biti udjeli u vlasništvu dioničara nakon izvršenih uplata u netom završenom postupku dokapitalizacije, u državi ne žele procjenjivati dok se ne objave službeni i konačni podaci o ukupnom broju upisanih dionica. Pri tom istaknimo da turska grupacija nikada nije skrivala namjere da preuzme 100-postotni udio u Petrokemiji. Iz tog su razloga krajem siječnja »bocnuli« vladu da zajedno s njima ide u dokapitalizaciju ili da im prepusti kutinsku tvornicu te su sazvali Skupštinu dioničara sa samo jednom točkom dnevnog reda – dokapitalizacijom – ali se nitko od predstavnika države na skupštini tada nije pojavio. No, već na idućoj sjednici početkom ožujka, država je pristala na prijedlog dokapitalizacije.

Prošla je godina za poslovanje Petrokemije inače bila jedna od najgorih jer je zabilježen pad prihoda od čak 63 posto, dok je ukupni lanjski gubitak iznosio gotovo 63 milijuna eura s obzirom na to da godinu i pol dana kutinska tvornica nije proizvodila.

Turski vlasnik započeo s ulaganjima u Luku Šibenik

Yildirim grupa posluje u više od 50 zemalja svijeta i zapošljava 25 tisuća ljudi, a u svom vlasništvu uz ostalo ima 24 luke u 12 zemalja, među kojima i Luku Šibenik, u kojoj Petrokemija drži 90 posto vlasništva. Turski vlasnik već je započeo s ulaganjima u modernizaciju i proširenje kapaciteta šibenske luke i to natkrivanjem skladišta za rasute teret, a u planu je I osnaživanje lučkih usluga te potpuno odvajanje luke od tvornice. Šibenska luka ujedno će im poslužiti i za izvoz na druga tržišta.