U iščekivanju nekog novog pravosudnog trilera hapšenja domaćih dužnosnika, u prvi plan sudskih kronika proteklih dana podmuklo je iskočila višegodišnja sudska sapunica bez kraja i početka, koja je dosad revijalno punila show-biz portale. Pjevačica Severina Vučković oglasila je javnim pismom da je Vrhovni sud poništio raniju presudu splitskog Županijskog suda kojom je dobila zajedničko skrbništvo nad 12-godišnjim sinom s bivšim suprugom Milanom Popovićem, imućnim srbijanskim poslovnjakom, svojedobno prozvanim »kraljem bakra«. Iako je dječak koji živi u Zagrebu rekao sudu da želi ostati živjeti s majkom, po grubom sudskom automatizmu mališan bi trebao biti predan ocu temeljem ranije odluke zagrebačkog općinskog suda. Vrhovni sud pokušao je opravdati pravosudnu vratolomiju zaključkom o »proceduralnom propustu«, to što se vještaci s podnesenom ekspertizom uvedenom u sudski spis nisu osobno pojavili na ročištu splitskog suda. So what?

O primarnom interesu i želji djeteta u osjetljivoj dobi koje želi ostati živjeti s majkom u Zagrebu sud nije našao shodnim ni spomenuti. »Moje dijete nije vreća krumpira s kojom ćete trgovati…«, zavapila je Vučković napisavši i pismo predsjedniku Vrhovnog suda.

Slučaj je dobio širok odjek u javnosti, najprije zbog javno poznate osobe s domaće estrade, a potom, što je puno važnije, zdravog razuma i empatije da se digne glas u interesu zaštite jednog dječaka i majke od maltretiranja domaćeg pravosuđa.

Prepoznale su to brojne javne osobe, napose i grupa od 27 književnica i književnika koji su u javnom proglasu poručili da ne može postojati dobar svijet u kojemu bi »proceduralna greška« nekoga suda bila važnija od ljudskog prava na dom, volja i želja dvanaestogodišnjeg dječaka da živi s majkom.

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u intervjuu portalu Index izražavao je čuđenje da se toliko piše »o jednom obiteljskom slučaju«, a koji bi trebao zahtijevati diskreciju.

Dobronić, dosadašnji glas razuma sudbene vlasti seksistički se zapleo lamentirajući da se Vučković ne može tretirati kao mala i nemoćna »ženica«, nego, »vjerojatno najmoćnijom u Hrvatskoj, zato što je jako popularna i zato što je imućna…«.

Prethodni komentatori lucidno su se upitali ako na sudu tako završava jedna »moćnica«, kako će tek završiti neki anonimni roditelj, nemoćnica ili nemoćnik s mini plaćom, s kojim dijete želi živjeti nakon bračnog brodoloma.

Kako tek oni završavaju u beskrajnoj borbi za skrbništvo na domaćim sudovima? Bila to Severina, Iva, Marko ili Janko.