ZAGREB – Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković već su poslali u inozemstvo jednog veleposlanika, u Srbiju je na tu dužnost otišao Hido Biščević, ali on je u postupku imenovanja bio još za vrijeme predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Tek će stoga najesen, s obzirom na to da je istekao četverogodišnji mandat nekolicini veleposlanika, dvojica sukreatora vanjske politike imati prve prave dogovore o njihovim zamjenama. U Uredu predsjednika čvrst je stav da imena novih veleposlanika moraju doista biti plod dogovora i to po načelu »fifty-fifty«.

Dosad o tome nije još bilo razgovora između Pantovčaka i Vlade, ali i jedni i drugi već razmatraju moguća personalna rješenja u hrvatskoj diplomaciji. Procurilo je i jedno ime; u igri za veleposlanika u Vatikanu je Davor Ivo Stier, nekadašnji ministar vanjskih poslova i aktualni saborski zastupnik.

Početkom 2016. veleposlanik pri Svetoj Stolici postao je Neven Pelicarić, koji je prethodno bio vanjskopolitički savjetnik premijera Milanovića, a ako se predsjednik i premijer usuglase da će mu Vlada odrediti nasljednika, izgledan je kandidat čovjek uz pomoć kojeg je Plenković došao na čelo HDZ-a, da bi se kasnije s njim razišao, ali i nedavno izmirio.

Uspio se održati

Stier, koji je konzervativniji nego Plenković, nije u proljeće 2017. pristao na koaliciju HDZ-a s HNS-om, pa je podnio ostavku na ministarsku dužnost. U Saboru je, međutim, bezrezervno podržavao Vladu, osim što je glasovao protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Kad su u veljači raspisani unutarstranački izbori, Stier je s Mirom Kovačem, Ivanom Penavom, Tomislavom Tolušićem i Milijanom Brkićem formirao »Opciju za promjene« i natjecao se za poziciju potpredsjednika HDZ-a.

Plenković ih je uvjerljivo porazio, ali kako je Stier u kampanji bio prilično suzdržan, nije lidera stranke napadao na osobnoj razini, uspio se održati u politici. Dobio je na parlamentarnim izborima četvrto mjesto na listi HDZ-a u sedmoj jedinici s kojeg je bez problema osvojio zastupnički mandat. Za razliku od Stiera, Kovač je bio posljednjeplasirani u šestoj jedinici, a nije imao nikakve šanse da preferencijskim glasovima uđe u Sabor. Sada je Stier dio vladajuće koalicije u kojoj su ponovno i HNS i SDSS. Premda svojim političkim kvalitetama odskače od velike većine HDZ-ovih zastupnika, nije na čelu niti jednog radnog tijela, tek je potpredsjednik Odbora za međuparlamentarnu suradnju. Možda upravo zato što mu je namijenjeno veleposlanstvo u Vatikanu, uskoro ćemo to doznati.

Stier neosporno zadovoljava kriterije za to mjesto, praktičan je vjernik s dobrim kontaktima u katoličkim krugovima i posjeduje ozbiljno diplomatsko iskustvo. Mogao bi u Vatikanu biti koristan u vezi s dvije stvari koje se u Hrvatskoj smatraju jako važnima. Papi Franji je pontifikat započeo u ožujku 2013., a još nije posjetio Hrvatsku, iako ga najviši državni dužnosnici, kad ih primi, uvijek pozivaju. I drugo, među biračima HDZ-a i općenito desnice kanonizacija kardinala Alojzija Stepinca doživljava se kao nacionalni interes, pogotovo zato što se Srpska pravoslavna crkva, koju je Papa uključio u ovaj proces, tome izrazito protivi.

Nije politička prijetnja​

Stier kao veleposlanik u Vatikanu sigurno ne bi štedio energiju na objašnjavanje svojim sugovornicima zbog čega se Stepinca treba proglasiti svecem. Činio je to on i u ulozi ministra vanjskih poslova, kada je krajem 2016. s vatikanskim domaćinima, kako je sam rekao, razgovarao i o kanonizaciji Stepinca.

Stier se u veljači 2017. čak odbio sastati sa srpskim šefom diplomacije Ivicom Dačićem, nakon što je on Stepinca nazvao ratnim zločincem. Pokojni kardinal je, naglasio je Stier u jednom intervjuu, »uzor katolicima, ali i svim ljudima dobre volje, uzor čovjeka koji je u teškim i zahtjevnim vremenima digao glas kako bi zaštitio dignitet svake osobe«.

Kad bi Plenković poslao Stiera u Vatikan, to se ne bi moglo tumačiti na način da tako politički neutralizira svog protivnika. Ni od Stiera niti bilo koga drugog u HDZ-u Plenkoviću ne prijeti opasnost. Stier bi se, pak, ako iz Sabora ode u diplomaciju, za koju godinu opet mogao vratiti u politiku i pokušati se izboriti za neku od pozicija u vodstvu HDZ-a.