Nakon što je premijer Andrej Plenković objavio kako se pokreće pooštrenje Zakona o kaznenom postupku (ZKP) i Kaznenog zakona (KZ) zbog »curenja informacija«, potaknut objavom bizarne ali kompromitirajuće prepiske optužene Gabrijele Žalac i Josipe Rimac koje su ga ingeniozno spomenule kao »AP«, zaredale su brojne, ali vrlo korisne kritike ovog retrogradnog prijedloga. Kapricioznom tvrdnjom da mediji »u sprezi s određenim dužnosnicima« stvaraju pritisak na DORH, Plenković je sasvim nepotrebno ponovno otvorio frontu s novinarskom strukom. Naravno da od oporbe za to nije dobio aplauz, a još manje od Hrvatskog novinarskog društva (HND) koji ga je prijavio Pučkoj pravobraniteljici zbog sumnji da su takve najave i poruke prijetnja slobodnom novinarstvu i protiv interesa javnosti.

Spuštanje ljestvice

No, pored toga zanimljivo je kako rezonira pravna struka, tim više jer, isto kao i novinarski ceh, negira konstrukciju »curenja informacija« u konkretnom slučaju Žalac, a time i sam formalni povod i razlog za iznenadno »spuštanje ljestvice« dosegnute zakonske regulative. Naime, kaznena odgovornost za odavanje službene tajne u zakonu već postoji, čak i izuzetak za situacije u kojima je odavanje službene tajne u pretežitom javnom interesu. Bilo kakvo odstupanje od ovih pravila moglo bi biti u izravnoj konfrontaciji s pravnom stečevinom EU-a, ali i predstavljati ustavno-pravni problem. Preciznije rečeno, u slučaju Žalac nije u pitanju »curenje« informacija iz istrage jer je aktualni postupak već u fazi nakon podizanja optužnice Ureda europskog javnog tužitelja. Riječ je dakle o detaljima iz sudskog spisa koji je po zakonu javan spis pa javnost o njegovom sadržaju ima pravo znati, pogotovo ako su »umočeni« visoki javni dužnosnici.

Poznata priča da su bivše HDZ-ove perjanice ministrica Žalac i državna tajnica Rimac očekivale pomoć od premijera oko kupovine preplaćenog softvera od 1,4 milijuna eura tim više je interesantna jer je za tu rabotu pronađen novac u rebalansu državnog proračuna za 2018., a koji ne prolazi bez premijerovog potpisa. Čuvena izreka da će njih dvije »složiti kontru« nakon što im je Državna komisija za kontrolu javne nabave dala »košaricu« za nabavku preplaćenog softvera od privatnika, samo su neke od prepiski državnih dužnosnika koje su posljednjih tjedana našle put do medija.

Tajno i nejavno

Prema sadašnjim odredbama ZKP-a istraga nije tajna nego nejavna a čini se da bi predlagači, odnosno radna skupina koja kroji zakonske izmjene na čelu s ministrom pravosuđa Ivanom Malenicom »udarila« upravo na tu odredbu kojom se trenutno ne predviđa kažnjavanje. Sukus svega koji je pokušao objasniti ministar Malenica nešto je manje dramatičan nego što je to implicirao premijer upirući prstom u medije. Ministar uvjerava da novim kaznenim djelom (ipak!) neće biti obuhvaćeni novinari koji dođu do informacija, nego sudionici u postupku tužitelji, policija, klijenti i odvjetnici ako ih »proture« u medije.

Promijenit će se dio kaznenog postupka koji je sadašnjim ZKP-om označen kao »nejavan«, a za odavanje sadržaja dokaznih radnji bit će propisana kazna jednaka kao za odavanje službene tajne i izvidnih radnji – do tri godine zatvora. No, prema mišljenju pravnih praktičara čini da ovakve zakonske izmjene neće donijeti ništa važno i bitno, niti će u budućnosti spriječiti kolokvijalno rečeno, »curenje informacija«, odnosno objavu relevantnih informacija, bilo da se radi o muljažama političkih dužnosnika, šefovima državnih poduzeća i slično.

«Ovo je klasična ne-tema i mislim da se puno vremena gubi na nešto što je već regulirano«, dometnuo je odvjetnik Ljubo Pavasović Visković na Hrvatskom radiju posudivši čuvenu premijerovu izreku. »Rekao sam već da se od ovoga svega neće dogoditi ništa, a zašto – jer se ne može ništa dogoditi. Postoje tri faze – izvidi koji su tajni, istražni postupak koji je nejavan i glavna rasprava koja je javna, a svi dokumenti koji postoje dostupni javnosti. Dakle, ne postoji tehnička mogućnost spriječiti da javnost zna što je u raspravnom spisu. Takva mogućnost bi bila protuustavna i protiv svih akata EU-a. To je potpuno van pameti i nešto o čemu ne možemo meritorno razgovarati«, rekao je Pavasović Visković i dodao: »Istraga nije tajna i vi ne možete sankcionirati kršenje nejavnosti. Ministar Ivan Malenica ovime pokušava politički spasiti stvar. Premijer je u jednom trenutku ušao u zonu u koju nije trebao, dao je ideju koja je neprovediva i sad Malenica pokušava to modelirati i objasniti o čemu bi se to radilo. Mislim da će svi koji su inicirali ovu temu pričekati da ona padne u zaborav.«

Curenje i pucanje

Izmjena zakona u početnoj je fazi i zapravo se ne zna se što se iz svega toga još može izroditi. Kritike koje danima stižu sasvim su očekivane i dobro polazište u smjeru predlagatelja da se ne zaigra s nekim »dopunjenim« prijedlozima koji bi mogli biti kudikamo štetniji. Treba jasno razlikovati »curenje informacija« u medije od »pucanja mjera« tajnog nadzora pri izvidima za koje prečesto doznaju kriminalci preko posrnulih državnih službenika. »Politička šteta nije motiv ovih najavljenih izmjena«, uvjeravao je Malenica ovog tjedna pokušavajući objasniti što radna skupina želi promijeniti.

«Imamo stav da treba zaštiti pravo na privatnost i presumpciju nevinosti osoba na koje se odnosi kazneni postupak, a otkrivanje informacija iz nejavnog dijela kaznenog postupka šteti njegovim probitcima. Od strane oporbenih političara konstatira se da se vraćamo u neka davna vremena, da se novinari žele spriječiti da objavljuju određene informacije. Otklanjamo tezu da će se novinari kroz propisivanje kaznenog djela procesuirati«, pojašnjavao je Malenica.

«Na jednoj strani imamo pravo javnosti da ima informacije o kaznenom postupku, to nitko ne spori. Smatramo da mediji imaju pravo objavljivati informacije o kaznenom postupku«, rekao je Malenica tvrdeći da se izmjenama neće ići u smjeru da se sama istraga proglasi tajnom. Na novinarsko pitanje zašto to nije promijenjeno u paketu prošlogodišnjih izmjena tog zakona, ministar je rekao da su tadašnje izmjene bile koncentrirane na druge stvari. O kojim drugim stvarima je riječ, a i kada Vlada planira izaći s novim zakonodavnim prijedlogom, Malenica nije otkrio.

Dvojbeni motivi

– Motivi predlagatelja sasvim sigurno nisu zaštita interesa kaznenog postupka ili zaštita prava sudionika takvog procesa, već pokušaj da se plasiranje određenih informacija u javnost odgodi, odnosno smanji njihova količina – spriječiti se ne mogu, tvrdi za naš list Dalibor Vidović, riječki pravnik i specijalist kriminalističkog istraživanja s doktorskog studija kaznenopravnih znanosti.

– Informacije iz faze istrage ili istraživanja, koje se prijedlogom želi učiniti tajnima, kasnije bi se iznosile na raspravi, no ipak neće sve što se saznalo u fazi istrage biti izneseno na raspravi. Praktične posljedice takve promjene su beznačajne. Dodatno se učvršćuje već prisutan načelni stav zakonodavca, odnosno aktualno zakonsko rješenje, da postupanje tijekom istrage ne bi trebalo biti predmet interesa javnosti, tako da se »nejavno« pretvara u »tajno«. Novi prijedlog ne može naštetiti interesima kaznenog postupka, ali ih po mom mišljenju neće ni značajno zaštititi, jer od »curenja informacija« u toj fazi kazneni postupak ne trpi štetu. Prijedlog ne šteti pravima osoba uključenih u postupak, ali ih i ne podiže na višu razinu, jer su od zlonamjernog iznošenja privatnih informacija s ciljem sramoćenja, difamacije i slično već zaštićeni drugim propisima, a relevantan sadržaj ionako će javno biti iznesen u raspravi, ističe Vidović smatrajući da iz ovako sročenog rješenja ne bi bilo utjecaja na prava novinara jer ne bi odgovarali za iznošenje informacija u odnosu na osobe koje su ih iznijele. Minimalan je utjecaj na pravo javnosti na informaciju jer bi sve važne informacije javnost imala priliku saznati u kasnijoj fazi, samoj raspravi.

– Iz svega proizlazi da motivacija predlagatelja vjerojatno ostaje u sferi dnevnopolitičkih interesa, odnosno pokušaja da se smanji politička šteta po javno istaknute osobe tako da se informacije koje im mogu naštetiti u javnost plasiraju što kasnije, ili u smanjenom opsegu. Iz praktičnih razloga načelno sam protiv ovog prijedloga, mada je on na liniji postojećeg rješenja koje propisuje nejavnost postupanja u istrazi, odnosno istraživanju, i zapravo predstavlja blago proširenje zone »nejavnog« u »tajno« iz faze izvida u fazu istrage, a ne vidim preveliku štetu po pitanju sloboda medija i prava javnosti na informiranje. Naime, u fazi istrage znatno više ljudi ima uvid u postupak nego što je to slučaj u fazi izvida, i stoga je utvrđivanje identiteta osoba koje informaciju iznose u javnost zahtjevnije i troši znatno više resursa. Kaznenopravni sustav je preopterećen i treba ga osnaživati u pravcu efikasnog rješavanja ponašanja koja najjače ugrožavaju društvene vrijednosti, a ne opterećivati nametanjem rješavanja predmeta »curenja informacija« koji ne predstavljaju značajniji problem, zaključuje Vidović.

Cijena vlasti

Željko Žganjer, bivši ravnatelj USKOK-a u izjavi za naš list upozorio je kako sadašnja regulativa sasvim dovoljno pokriva i sankcionira »curenje informacija« i da je nejavnost istraga dovoljno snažan instrument kojoj ionako prethode izvidi štićeni tajnom.

– Čini se da se vraćamo u razdoblje prije 2013. do kada je i istraga bila tajna. Imamo praksu da nam se prečesto mijenjaju važni organski zakoni i to ovisno o političkim trenucima i političkoj volji. Teško je nabrojati koliko se puta ZKP dosad mijenjao. Moramo razumjeti da je za medije interesantno objavljivati što rade državni dužnosnici čak i u onim slučajevima kada nema nekih elemenata kaznenog djela, kada ih se ulovi i u nekakvim trivijalnim, glupim situacijama. Za javnost je bitno da ima stvarnu sliku obnašatelja vlasti jer su im oni kao građani ove zemlje poklonili povjerenje, uvjereni da će raditi u njihovom najboljem interesu. Građani sasvim opravdano očekuju informaciju o tome što i kako rade. U konkretnom slučaju koji se problematizira jasno je da nije riječ o nikakvoj prepisci privatne prirode nego o komunikaciji visokih javnih dužnosnica. Mi smo dio EU-a, Europski sud za ljudska prava kroz svoju praksu neće progledati kroz prste političarima. Ako ste preuzeli političku dužnost morate prihvatiti situacije da budete izloženi prozivkama čak i uvredama. To je cijena vlasti, a privatnost je tu na tankim nogama, zaključio je nekadašnji prvi čovjek USKOK-a

Zlata Đurđević:
Apsolutna tajnost postupka
nije prihvatljiva

Prof. dr. sc. Zlata Đurđević, redovita profesorica i predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u razgovoru za N1 podsjetila je da je Ustavni sud 2012. zaključio da istraga ne može biti tajna.

»Temeljno načelo funkcioniranja kaznenog postupka jest načelo javnosti. Ono vrijedi ne samo u fazi rasprave nego je i Europski sud za ljudska prava izričito rekao da načelo javnosti postupka u smislu sudske kontrole i kontrole javnosti nad djelovanjem državnih tijela koja sudjeluju u tijeku istrage isto tako predstavlja dio učinkovitog postupka«, naglasila je Đurđević. »Apsolutna tajnost postupka nije prihvatljiva jer u demokratskoj državi i vladavini prava ne može biti da se protiv vas vode tajni postupci. Okrivljenik ima pravo da objavi optužbu protiv njega i da javno izađe sa sadržajem postupka koji protiv njega vodi država. Mi o curenju informacija možemo govoriti u trenutku kada imamo izvide koji su tajni, kada imate posebne dokazne radnje pa te informacije izađu, onda se zaista radi o kaznenom djelu jer nije započeo kazneni postupak. U trenutku kad se ulazi u kazneni postupak mijenjaju se pravila igre. Imate presude ESLJP-a u slučajevima kad su novinari prekršili službenu tajnu i objavili informacije koje su možda vrijedile u tajnom postupku, no oni nisu bili osuđeni je preteže načelo slobode medija nad tajnosti postupka i privatnosti osoba koje su politički angažirane«, upozorila je Đurđević

Ivan Turudić:
Sve je na razini ideje

Sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić, član radne skupine za izmjene zakona, tvrdi da je sve počelo prije mjesec i pol dana, prije objava famoznih prepiski.

– Mi smo na radnoj skupini o ZKP-u zaključili da to nije materija ZKP-a, nego Kaznenog zakona i da bi trebala biti posebna radna skupina i ljudi koji se time bave da bi eventualno unijeli tu odredbu. To je prevladavajući zaključak, ali nema još ni drafta zakona ili bilo čega sličnog, sve je na razini ideje. Vrlo je teško suzbiti curenje informacija, ali moramo znati da ima odluka Europskog suda za ljudska prava koji kaže da neprijateljski nastrojena medijska kampanja može štetiti probicima kaznenog postupka. To je vrlo fluidna i tanka razlika između prava novinara na izražavanje i prava na pravično suđenje. Ta se odredba unosi da bi se zaštitili interesi i probici kaznenog postupka. Imamo zemlje gdje je istraga tajna, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Švicarska, Italija. Istraga nije tajna u inkvizicijskom smislu, uvijek postoji stranačka javnost, kazao je Turudić pred kamerama smatrajući da je strah javnosti »bura u čaši vode«. Turudić ističe da je skupina izabrana odlukom ministra pravosuđa. U njoj je dvoje profesora s Katedre za kazneno postupovno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, sudac Vrhovnog suda, dvoje s Visokog kaznenog suda, suci županijskih i općinskih sudova, zamjenici državnih odvjetnika i predstavnici Ministarstva pravosuđa, a na čelu skupine je ministar.