Priča o Socijalnoj samoposluzi »Kruh sv. Elizabete« riječka je priča koja je postala i hrvatska. Osnovana je prije deset godina i inspirirala mnoge, te danas po uzoru na nju socijalne samoposluge djeluju diljem naše zemlje. Ta je priča posebna i važna, a jednostavno ljudska jer kontinuirano pomaže ljudima kojima treba pomoći jer su u nju svi pozvani i svatko joj može dati svoj prilog, a mnogi ga i daju.

O desetoj obljetnici riječkog »Kruha sv. Elizabete« potražili smo one koji su Socijalnu samoposlugu pokrenuli. Svatko od njih je na svoj način osvijetlio Socku, kako ju mladi kratko nazivaju, i gotovo svi su izrekli istu rečenicu: »Rijeka ima veliko srce«. Prvu smo nazvali Elidu Verunica, voditeljicu Socijalne samoposluge, i zatekli je na terenu, u karitativnim posjetima zajedno s kolegicom Nelom Pujić. Razvozile su pakete hrane i drugih potrepština sugrađanima, korisnicima samoposluge koji u nju ne mogu doći jer su osobe s invaliditetom, nemoćni, teško pokretni.

Volonteri Socijalne samoposluge s fra Zlatkom Šafarićem

Toga su dana obišle trećinu od ukupno 30 građana koji su u takvoj teškoj situaciji, a k tome i u velikom siromaštvu. Iz njihovog auta došla je neka mirna vedrina i kratka poruka: »Svaki mjesec posjećujemo ove ljude«. A kasnije je Elida Verunica ovako sažela rad Socijalne samoposluge: »Da nema ljudi otvorenog srca i dobre volje, ne bi bilo ni Socijalne samoposluge. Pozvani smo pomagati ljudima kojima pomoć treba – to je naš ispit savjesti. Rijeka ima veliko srce. Što reći nakon deset godina? Samo: hvala«.

Inspirirani sv. Franjom

Riječku Socijalnu samoposlugu su 20. travnja 2011. pokrenuli svi riječki franjevački svjetovni redovi (FSR) i Frama zajedno, dakle obični građani vjernici inspirirani sv. Franjom, a inicijator je bio mladi Riječanin, nekad novinar, danas franjevac Siniša Pucić. Pokrenuli su je nakon prve humanitarne akcije »Mladi protiv gladi« koju je u povodu Dana siromaštva organizirao FSR, i nazvali je »Kruh sv. Elizabete«, po svetici siromaha, sv. Elizabeti Ugarskoj koja je i zaštitnica FSR-a.

Samoposluga je jedna u nizu ustanova Caritasa Riječke nadbiskupije, zapravo poput mosta na kojem se stvarno i simbolično susreću oni koji daju i oni koji primaju, i kojim su tijekom deset godina prošle i nastavljaju prolaziti tisuće socijalno ugroženih građana šireg riječkog područja, najviše Rijeke. U konkretnim dobrim djelima Socka i njezini volonteri okupili su i okupljaju velike i male, građane, gospodarstvenike i ustanove – Grad Rijeku, Riječku nadbiskupiju i Primorsko-goransku županiju. Volonteri Socijalne samoposluge, a svi su u njoj volonteri, možda i nisu svjesni da su sagradili veliko zajedništvo, da je njihov rad izrastao u planinu, ali zato znaju, svjedoče, koliko je potreban. Elida Verunica jednostavno kaže: »Siromaha će uvijek biti, a mi smo pozvani pomagati«.

Narančaste majice

U desetljeću koje je prošlo, na adresi Brajda 7, na maloj tržnici na Brajdi, svaki mjesec volonteri Socke dijele egzistencijalno ugroženim sugrađanima sve što su za njih primili. Dok im je bilo dozvoljeno, do 2015. – 2016. godine donacije građana primali su u većini riječkih trgovačkih centara. Svi ih se sjećamo: nenametljivo i sa zahvalnošću, stojeći nikome na putu u prepoznatljivim narančastim majicama. Žalosno je da im je to onemogućeno.

– Sada dva puta mjesečno prikupljamo donacije građana u Tower centru i ponekad u ZTC-u. Znamo da mnogi ljudi dolaze u trgovački centar u vrijeme u kojem prikupljamo pomoć baš zato da bi dali svoj prilog, i donose vrećice pune hrane. U drugim centrima već nekoliko godina ne prikupljamo, neki su se o tome očitovali na način da nisu dužni objašnjavati, neki da na druge načine pomažu siromašne. Zato od listopada prošle godine Socka prikuplja na Korzu, sada svakog prvog petka u mjesecu od 10 do 14 sati, slično kako smo to činili na početku, prije 9 –10 godina. Posebno zahvaljujemo malom lokalnom dućanu na Trsatu »Podmornica«, koji već duže vrijeme za samoposlugu prikuplja namirnice ispred svog prostora. I druge pozivamo da slijede njihov primjer.

Prošle godine imali smo 647 korisnika, odnosno to je broj iskaznica obitelji ili samaca koji su naši korisnici. U zadnje vrijeme je sve više samaca i čini nam se da je njima možda najteže, ali velik je i broj višečlanih obitelji, tako da svaki mjesec imamo oko dvije tisuće korisnika. Svaki tjedan dolazi 40-tak osoba koje su beskućnici, podstanari, oni koji nemaju gdje skuhati, koji nemaju struje i vode, ili samci muškarci koji ne znaju nešto skuhati. Dajemo im male tjedne pakete: tri paštete, mesni narezak, dvije juhe, i eventualno još nešto. A u obiteljskom mjesečnom paketu su temeljne stvari koje nisu dovoljne za mjesec dana, ali ljudima ipak olakšaju i dobro dođu. Ovisno o nečijoj situaciji, sada u pandemiji imamo obične i pojačane pakete, a u tom običnom je jedno ulje, 1 kg šećera, 2 kg brašna, 2 paketa pašte, 2 pasate, riža ili palenta, grah, a za higijenu sapun, deterdžent za suđe, ponekad i za rublje, pasta za zube i pokoji slatkiš, ako imamo. Unaprijed pripremimo pakete, a kada ljudi dođu, sada zbog pandemije, ili im dijelimo na vratima ili po dvoje ulaze u samoposlugu, pogledaju što još imamo i uzmu nešto od toga što im treba, kaže Verunica.

Pozvani pomagati

Socijalna samoposluga je ne samo razgovorom, nego putem dokumenata korisnika upoznata s njihovim prihodima i općenitom situacijom, i prihodi su kriterij za primanje pomoći. U obzir uzima i njihove rashode, pogotovo ako su podstanari, ako su u ovrhama, nezaposleni, ako imaju male mirovine ili su u drugim nevoljama.

– Organizirali smo psihološku i pravnu pomoć koje volonterski pružaju stručne osobe. Imamo odvjetnicu koja doista daje sve od sebe za naše korisnike, Tomislavu Furčić, koja je mnogima spasila stanove, pomogla kod ovrha, kod ostvarivanja nekih prava koja im pripadaju, i u puno drugog čime su ljudi materijalno opterećeni. Sama se prijavila volontirati i korisnici je doživljavaju kao svoju odvjetnicu. I psiholozi Kristina Kaplan i Eddy Rot također svesrdno pružaju ljudima psihološku pomoć. Sve je u Socki volonterski. Ljudi prepoznaju da je neophodno pomoći drugima u nevolji, i daju se srcem i dušom, osmijehom, rukama, riječima ohrabrenja. Po njima se ostvaruje zakon prirode koji nam je osvijetlio sv. Franjo. Govorio je da sunce ne obasjava samo sebe, da rijeka ne teče zbog sebe, da cvijeće ne miriše za sebe, nego za sve na zemlji… To je taj zakon prirode koji se ostvaruje po volonterima. Dragocjeni su u na–šem društvu. Jednostavno, pozvani smo pomagati. To je poziv svakom čovjeku, poručuje Elida Verunica.

Veliko hvala

Socijalna samoposluga djeluje u gradskom prostoru na Brajdi od početka, dok u gradskom prostoru na Žabici pri-ma i dijeli doniranu odjeću i obuću, kućanske aparate i potrepštine. Zbog pandemije je sada podjela odjeće i obuće stala, ali počet će po-novo nakon lockdowna, od 27. travnja, svakog utorka od 14 do 18 sati.

– Zahvalni smo svima koji pomažu, svim volonterima, svim ljudima dobre volje, obrtima, tvrtkama, našem duhovniku fra Zlatku Šafariću kojem je Socka uvijek u srcu i molitvama. Zahvalni smo svim ustanovama koje nas podupiru i pomažu – Riječkoj nadbiskupiji koja redovito plaća sve režijske troško-ve, Gradu Rijeci koji pomaže prostorom i sufinanciranjem, kao i PGŽ-u koji sufinancira plaćanjem jedinog djelatnika, voditelja Socijalne samoposluge. Grad Rijeka i PGŽ nam često izlaze u susret; pomažu nam i kod provođenja akcija »Mladi protiv gladi« u osnovnim i srednjim školama. Akcije za Socku organiziraju i riječki fakulteti – Filozofski, Ekonomski, Pomorski, Veleučilište. Rijeka je zaista socijalno osviješten grad, sumira voditeljica samoposluge.

Sjećamo se da je bilo i razdoblja kada su police riječke samoposluge bile prazne i da njezinim volonterima nije bilo lako prikupiti dovoljno bar osnovnog za pakete, ali i da bi građani, po medijskom objavljivanju takvih vijesti, u nekoliko dana napunili police. Na to Elida kaže:

– Uvijek smo nošeni vjerom, iako nisu svi naši volonteri vjernici. Prati nas Božja providnost, jer i kada nemamo, Bog »umnoži kruh i dvije ribe« i šalje nam ljude. Sve to Gospodin drži u svojim rukama, i bit će dokle je potrebno.