Riječki glumac Dražen Mikulić već osam godina vodi pravnu bitku pokušavajući dokazati da nije zagrebački slastičar koji u Šibeniku nije prijavio prodavačicu Branku M. Hoće li našem okoštalom i ne baš radišnom pravnom sustavu išta značiti njeno pismo u kojem izričito eskulpira riječkog glumca
Ima nade za Dražena Mikulića, riječkog glumca Kazališta Ivana pl. Zajca koji se i nakon više od osam godina osjeća kao Kafkin protagonist Jozef K. u pravosudnoj trakavici dokazivanja identiteta.
I dok se vrti u pravosudnom vrtlogu s pravomoćnim rješenjem Općinskog suda, Stalne službe u Malom Lošinju kojim se odbacuje njegov zahtjev za obnovom prekršajnog postupka koji je uložio protiv pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske prije gotovo pet godina, obasjao ga je tračak svjetlosti. Ali samo tračak, jer možda ni to neće biti dostatan dokaz da se s njegovih pleća »skine« osmogodišnje breme u kojem ga pravosudni sustav uporno imenuje »slastičarom i ugostiteljem«.
Vlastoručno napisanim pismom, nakon našeg teksta objavljenog prije nepuna dva mjeseca, osobno se riječkom glumcu Mikuliću javila žena koja je prijavila vlasnika ugostiteljskog objekta Dražena Mikulića iz Zagreba zbog neplaćanja mirovinskog i zdravstvevnog osiguranja, koji je davne 2011. godine u srpnju ispod šibenske Katedrale Sv.Jakova instalirao pokretni štand za prodaju sladoleda i zaposlio dotičnu gospođu Branku M. iz Šibenika.
– Na sudu sam tražio suočenje s radnicom, da mi se pokaže postoji li dozvola za prodaju sladoleda ispod katedrale na moje ime ili obrt, tražio sam da mi se pokaže temeljem kojeg sam to ugovora radio na spomenutom mjestu, kome je djelatnica davala utržak, no nisam dobio odgovore. Ja sam samo htio suočenje s tom radnicom, no, to se nije dogodilo. Koliko znam, ona je ispitana u Šibeniku, a ja ovdje u Rijeci zamolbenim putem i obratno. Pokušao sam je kontaktirati i pitati da li može otvoriti Google i ukucati »glumac Dražen Mikulić« pa da potvrdi ili negira da sam joj ja bio »poslodavac«, no ništa od toga, govorio je Mikulić prije nekoliko godina, a sada evo stiže i pismo od gospođe Branke M. koja je pročitala tekst u Novom listu kojim potvrđuje da nije prijavila glumca Dražena Mikulića, rekao nam je naš sugovornik s dozom optimizma.
Državni inspektorat prekršajno je prijavio spomenutog vlasnika obrta jer nije prijavio radnicu, nije joj platio mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a nije s njom potpisao ni ugovor o djelu.
Suludi proces
– Poštovani godpodine Mikuliću, evo šaljem vam podatke koje ste od mene tražili putem medija. Zovem se Branka M., ja sam prijavila Dražena Mikulića iz Zagreba na prekršajni sud u Šibeniku, a ne Dražena Mikulića iz Rijeke. To nije osoba kod koje sam ja bila zaposlena kao prodavačica i koga sam prijavila na prekršajni sud. Vi teretite krivog Dražena Mikulića (tom rečenicom obraća se pravosudnim institucijama, op.a). Dražen Mikulić iz Zagreba je osoba koju sam ja prijavila,a ne Dražena Mikulića iz Rijeke, stoji u pismu. Je li optimistično vjerovati da će ovo pismo, zapravo izjava koju je vlastoručno napisala Branka M. pomoći glumcu?
Kad je od Prekršajnog suda u Rijeci u rujnu 2011. godine dobio prijavu da je zaposlio slastičarku Branku M. u ambulantnoj prodaji sladoleda na lokaciji Obala palih omladinaca ispod Katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, te da je radila kod riječkog glumca Mikulića zaključno do 9. kolovoza iste godine, a na način da je nije zaposlio niti prijavio, riječki glumac je pomislio da je šala, gruba greška.
No, vrlo brzo je dobio od Prekršajnog suda u Šibeniku rješenje da mora platiti četiri tisuće kuna jer s radnicom Brankom M. nije sklopio ugovor o radu. Napisao je dopis prekršajnom sudu, objasnio da nije ta osoba, kazao je i da je došlo do zamjene identiteta, da nikada nije radio u Šibeniku, da nikada nije prodavao sladoled i u konačnici da nije taj Dražen Mikulić koji bi trebao platiti kaznu u iznosu četiri tisuće kuna.
– Uz već dobiveno rješenje suda u Rijeci zbog prekršaja da slastičarku nisam prijavio na mirovinsko i zdravstveno i da moram platiti još četiri tisuće kuna, ja sam već postao lud, rekao nam je Mikulić tijekom razgovora. Osim toga, poslao sam Državnom inspektoratu dokaze koje su potpuno zanemarili, CD s fotografijama kojim dokazujem gdje sam u spornom periodu boravio, profesionalno angažiran kao glumac Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Da su barem provjerili moje argumente ne bih se osjećao kao Jozef K, glavni lik Kafkinog romana, ogorčeno je tada komentirao Mikulić.
Pribavio i ugovor
U međuvremenu je Mikulić angažirao odvjetnika te nakon nekog vremena ustvrdio da postoji još jedan Dražen Mikulić koji ima ugostiteljski obrt. Zaključili su da je došlo do zamjene identiteta i žalili se Visokom prekršajnom sudu. No, tada sud donosi novo rješenje kojim se »odbija žalba kao neosnovana jer je sud prvog stupnja detaljno provjerio sve činjenice«. Zastara u tom predmetu nastupila je 26. srpnja 2015. godine, Visoki prekršajni sud održava sjednicu dva dana ranije, 24. srpnja, a odluka se strankama uručila u listopadu. A sada je u međuvremenu stiglo i pravomoćno rješenje po kojem mora platiti kaznu.
Protiv Mikulića se vodio postupak i u Šibeniku, presudom je utvrđeno da je kriv, ali da bude zlo veće, greškom suda izostala je pouka o pravnom lijeku, izostavljena je pouka da stranka ima pravo žalbe u roku osam dana. Da nije bilo odvjetnika koji je to uočio na vrijeme ne bi se mogao ni žaliti, dodatna je muka Mikulićeva.
U međuvremenu je preko svojih veza glumac Dražen Mikulić uspio doći do ugovora koji je ugostitelj Dražen Mikulić sklopio s Gradom Šibenikom o prodaji sladoleda ispod katedrale Sv. Jakova, no, ni taj podatak nije bio važan za vođenje prekršajnog postupka.
