Vrhovni sud odbio je žalbu odvjetnika M. K. i potvrdio prvostupanjsko rješenje zagrebačkog Županijskog suda, čime je postalo pravomoćno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje 23 presuda kao nezakonitih dokaza.

Riječ je o Uskokovoj optužnici podignutoj krajem prosinca 2016,. kojom je bilo obuhvaćeno 147 osoba, optuženih da su u sklopu zločinačkog udruženja varale osiguravajuće kuće na auto-osiguranjima tako što su na temelju fingiranih prometnih nesreća izvlačile novac.

Od podizanja optužnice do početka suđenja na optuženičkoj klupi su ostali M. K. i policajac Tomislav Oremuš, dok je 145 suoptuženika, uključujući prvooptuženog Stanislava Pavličića, priznalo krivnju i nagodilo se s Uskokom.

Nekadašnji suoptuženici osuđeni su na uvjetne kazne, rad za opće dobro i novčane kazne, a svima je oduzeta nepripadajuća imovinska korist od 1,6 milijuna kuna.

Najviši sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prilikom nastanka tih 23 presuda na temelju sporazuma stranaka nisu počinjene neke od nepravilnosti koje Zakon o kaznenom postupku predviđa ili na koje upućuje kao nezakonito postupanje.

”Zakon propisuje da je u presudi nužno pobliže opisati događaj koji u sebi sadržava radnje kaznenog djela osobe koja je proglašena krivom. Taj događaj, ovisno o konkretnim okolnostima, može uključivati i treće osobe koje tom odlukom nisu proglašene krivima”, pojasnio je Vrhovni sud.

Dodaje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio da u ovom predmetu tijekom dokaznog postupka čitanjem izreka 23 presude na temelju sporazuma stranaka iz drugog kaznenog postupka ni na koji način neće biti dovedena u sumnju pretpostavka nedužnosti dvojice optuženika protiv kojih se vodi posebni kazneni postupak.

Krivnja će se utvrđivati u drugom kaznenom postupku

”Te 23 sporazumne presude se u pogledu krivnje i kaznene odgovornosti odnose isključivo i jedino na osobe koje su tim presudama proglašene krivima, a ne i na druge osobe koje su u činjeničnom opisu navedene samo imenom i prezimenom, bez naznake da su oni postupovni sudionici u drugom kaznenom postupku. Navođenje njihovih imena u sporazumnim presudama bilo je potrebno radi preciznog opisivanja i pravne kvalifikacije kaznenog djela”, ističe sud.

Takvo navođenje ne pretpostavlja njihovu krivnju, koja će se utvrđivati u drugom kaznenom postupku, a sud će “tijekom rasprave u kontradiktornom postupku ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje su postigle i zaključile sporazum”. Sud će na taj način razmotriti sve činjenice koje se odnose na inkriminacije u odnosu na koje je 145 okrivljenika postiglo sporazum, razjasnio je Vrhovni sud.

Ovaj kazneni postupak tek je ušao u raspravnu fazu pa ne postoje bilo kakve naznake da je raspravno vijeće unaprijed, prije donošenja presude, zauzelo stav o krivnji dvojice optuženika, za koje Vrhovni sud u svojem priopćenju navodi samo inicijale. ”Niti s te strane nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti”, zaključio je najviši sud.

Prema optužnici, Stanislava Pavličića se teretilo da je od veljače 2014. do rujna 2015. okupio skupinu koja je fingirala prometne nesreće i zatim naplaćivala štetu od osiguranja, pri čemu su oštetili osiguravajuće kuće za 2,1 milijun kuna.

Oremuša se tereti da je bio zadužen za izlaske na očevide, dok je Pavličić pazio da se fingirane nesreće dogode u vrijeme i na mjestu koje je ”pokrivao” Oremuš, a kojem je Pavličić isplaćivao između 1000 i 3000 kuna po nesreći.

Odvjetnika M. K. optužnica tereti da je bez znanja svojih kolega odvjetnika koristio potpise i pečate radi naplate osiguranja.