Vrhovni sud odlučio je da snimka na kojoj vjeroučitelj Krešimir Bagarić u osnovnoškolskoj učionici poziva na nasilje i mržnju zakonit dokaz te da su pravomoćnim sudskim rješenjima o izdvajanjem snimke kao nezakonitog dokaza ostvarena bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podignulo je u rujnu 2019. optužnicu protiv vjeroučitelja Krešimira Bagarića zbog optužbe da je krajem 2017. djeci Osnovne škole „Matija Gubec“ na Knežiji, među ostalim, govorio kako bi trebalo objesiti bivše predsjednike RH Ivu Josipovića i Stipu Mesića i hvalio osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

Vrhovni sud je, ne navodeći Bagarićev identitet, podsjetio da je državni odvjetnik protiv pravomoćnog rješenja o izdvajanju snimke kao nezakonitog dokaza podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se navedena povreda utvrdi u Bagarićevu korist.

Različite okolnosti svakog pojedinačnog slučaja

”U pravu je državni odvjetnik da konkretna audio snimka pohranjena na USB sticku i DVD-u, kao i sadržaji koji su iz te snimke proizašli, nisu nezakoniti dokazi”, stoji u priopćenju VS.

Najviši sud ističe da prilikom odlučivanja o tome može li se snimka koju su sačinili građani upotrijebiti kao zakonit dokaz u kaznenom postupku, treba poći od okolnosti svakog konkretnog slučaja.

”Upravo zbog toga, odluke Vrhovnog suda na koje se sudovi pozivaju, ne vrijede jednoznačno u svim situacijama, jer svaka od njih ima u vidu različite okolnosti svakog pojedinog slučaja”, dodaje se u priopćenju.

Sud je pojasnio da pozivanje na dosadašnju sudsku praksu može biti relevantno samo ako su okolnosti barem približno iste te da ranije odluke najvišeg suda, a koje se odnose na snimanje međusobnih razgovora između dvoje ili više sugovornika, nisu primjenjive na predmetni slučaj.

Vrhovni sud: Vjeroučitelju nije povrijeđeno pravo na zaštitu osobnog života

Najviši sud je dosad ozakonjenje inače nezakonitih dokaza dopustio u dva slučaja, a u oba se radilo o predmetima iz nadležnosti Uskoka. U prvom slučaju radilo se i slučaju bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe gdje je zakonitost korištenja dokaza opravdana time što se radilo o djelu kupovine mandata te želji da se izmjeni izvorna biračka volja građana Vukovara „što je predstavljalo izrazitu prijetnju demokraciji”.

Drugi slučaj se odnosio na tzv. akciju Border, odnosno prodaji hrvatskih putovnica istaknutim pripadnicima balkanskog podzemlja.

Vrhovni sud je, pojašnjavajući je li Bagariću prikrivenim snimanjem njegovog izlaganja povrijeđeno ustavno pravo na zaštitu osobnog života, istaknuo da svaka javno izgovorena riječ nastavnika u okviru obrazovnog procesa podrazumijeva njegovo odricanje od tog prava te istodobno presumira njegov prešutni pristanak na snimanje onoga što je za vrijeme predavanja izjavio.

”Pri tome, ne radi se ovdje o sustavnom, institucionalnom tajnom nadzoru nastavnika od strane školske ustanove, kao poslodavca, već o jednokratnoj zvučnoj snimci koja potječe od učenika kojem je sporno predavanje bilo namijenjeno. Stoga je i moguće narušavanje sfere privatnosti bitno ograničeno”, zaključuje sud.