Foto Boris Scitar/PIXSELL; Dejan Moconja/Vecernji list
Izvršitelj likvidacije vlasnika Nacionala ubijao i hrvatske zarobljenike 90-ih
povezane vijesti
Željko Milovanović, osuđenik na 40-godišnju kaznu zatvora zbog ubojstva vlasnika »Nacionala« Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008. godine, postao je i jedan od dvojice osumnjičenika za mučenje i ubojstvo petorice zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) u mjestu Bilje pored Osijeka 1991.
Rezultati su to dovršene istrage Odjela ratnih zločina PU osječko-baranjske u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom (SOA), priopćili su jučer iz policije. Protiv dvojice osumnjičenih podnesena je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, iako su obojica nedostupna hrvatskom pravosuđu.
Balkan Express
Milovanović se, inače, već godinama nalazi u najstrožem zatvoru u Srbiji na odsluženju 40-godišnje zatvorske kazne na koju ga je osudilo i hrvatsko i srbijansko pravosuđe. Željko Milovanović zvani Gavra i Crveni vetar, bivši je pripadnik zloglasnih Crvenih beretki koji je nabavio, dovezao i aktivirao bombu smještenu u motociklu ciljano parkiranom pokraj Pukanićevog automobila lexus.
Rodom iz Beloga Manastira bio je pripadnik tzv. »Specijalne jedinice Milicije SUP-a Beli Manastir« u okupiranom Podunavlju.
Provedenom kriminalističkom istragom PU osječko-baranjske u suradnji sa SOA-om je utvrđeno da su 3. rujna 1991. pripadnici tzv. specijalne milicije, zajedno s drugim pripadnicima paravojnih srpskih formacija iz smjera Darde napali Bilje i u sadašnjoj Ulici Ivana Mažuranića zarobili petoricu pripadnika ZNG-a, muškarce rođene 1955., 1956., 1957., 1958. i 1962.
Nakon zarobljavanja, dvojica osumnjičenih pripadnika spomenute jedinice, 58-godišnjak i 60-godišnjak fizički su zlostavljali žrtve te ih na koncu i usmrtili, objavili su jučer iz PU-a osječko-baranjske.
Milovanović, koji je postao osumnjičenik za ratni zločin u Hrvatskoj izvršen prije gotovo 33 godine, na meti hrvatskih i srbijanskih istražitelja našao se netom nakon mučke likvidacije glavnih ljudi tjednika Nacional.
U policijsko-obavještajnoj operaciji kodnog imena Balkan Express, u kojoj su uz hrvatske sudjelovale i srpske službe, uhićeni su Robert Matanić, detektiran kao organizator ubilačke skupine, Luka Matanić, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i spomenuti Milovanović, optužen i osuđen na 40 godina zatvora da je upravo on na daljinu aktivirao eksploziv.
Optuženici su ukupno dobili 155 godina zatvora. Ipak, ni nakon 16 godina od šokantnog zločina domaći istražitelji nisu uspjeli odgonetnuti tko su naručitelji ubojstva osnivača tjednika Nacional i njegova bliskog suradnika, zlodjela koje su naše službe okarakterizirale kao najteži nasilni čin u mirnodopskoj Hrvatskoj.
Osuđen u odsutnosti
Tjedan dana nakon ubojstva Pukanića i Franjića kada je hrvatska policija pokrenula akcije uhićenja Milovanović se već nalazio u BiH, ali na području Republike Srpske gdje je iz RH prešao neposredno nakon likvidacije Nacionalovih ljudi.
Hrvatski MUP i USKOK dobili su hitni poziv kolega iz srpskog entiteta u BiH. Milovanović je bio lociran u jednom stanu u Doboju, no, desetak minuta prije nego što je policija stigla na lokaciju, on je pobjegao iz kuće.
U prostoriji u kojoj se skrivao istražitelji su pronašli niz predmeta koji su Milovanovića povezivali s ubojstvom u Zagrebu. Igrom slučaja najvažniji trag bila je Milovanovićeva četkica za zube na kojoj je pronađen njegov DNK s obzirom na to da ga policija u svojim bazama podataka do tada nije imala.
Uzorak DNK iz dobojskog skrovišta uspoređen je s tragovima pronađenim u stanu u Petrinjskoj ulici u centru Zagreba gdje su se Pukanićeve ubojice pripremale za atentat. Podudarnost ta dva uzorka predstavljala je dokaz kako je Milovanović doista boravio u inkriminirano vrijeme i detektiranoj lokaciji u središtu Zagreba, dakako, pod lažnim identitetom.
Sedam mjeseci kasnije Milovanović je uhićen u Beogradu. S obzirom na to da je imao uz hrvatsko i srbijansko državljanstvo, izbjegao je izručenje u RH procesuiranjem i osudom pred sudom u Beogradu, dok mu se u Zagrebu za isti zločin sudilo u odsutnosti.