Puljanka Zorica Damnjanović optužena za prevaru / Foto Slavica KLEVA/Arhiva NL
D. H. iz Pule je kazala da poznaje Zoricu Damnjanović, optuženu da je prevarom oštetila bračni par za više od tri milijuna kuna, ali tvrdi da za nju nije podizala nikakav novac, a novac koji je podigla bio je za "visoku, nepoznatu ženu"
RIJEKA – “Poznajem Zoricu više od 20 godina, radila je na tržnici, prodavala stolnjake i robu, a tamo je radila i moja pokojna sestra pa sam je eto tako i upoznala. Je, točno, čistila sam kod nje kad je imala slomljenu ruku, a znam da je stan kupila u Puli prije tri godine. Dok je bila podstanarka, jedno se vrijeme prijavila kod mene, jer je gazdarica nije prijavila, a kako je imala radnju, onda su joj papiri za firmu dolazili na moju adresu.”
Tako je jučer počela svjedočenje D. H. iz Pule, objašnjavajući podizanje novca putem Western Uniona za Zoricu Damnjanović, 58-godišnjakinju iz Pule, optuženu za prevaru liječenjem molitvom, koja je jedan bračni par oštetila je za više od tri milijuna kuna. Svjedokinja H. D. je svjedočila o optužbi da je Zorica Damnjanović od bračnog para tražila da joj putem poštanske službe šalju novac koji su podizale D. H. i K. G, a podignuti novac su potom predavale optuženoj. Riječ je o više desetak tisuća kuna koje je optužena primila na taj način. Sutkinja Damira Delost koja vodi postupak upitala je svjedokinju je li pismena.
Zna slova i brojke
– Pravo da ti kažem, znam neka slova, kad sam učila djecu. Ne znam baš sva, ali se znam potpisati s D. H, odgovorila je svjedokinja. Kada ju je dalje upitala zna li što je Western Union, potvrdno je odgovorila.
– Kako da ne, šalju mi pare i kćer i sin i sestra, nekad 500, nekad 200 a nekad i 100 eura – kazala je, a na pitanje je li ju i optužena zamolila koji put da za nju podigne novac, svjedokinja je zanijekala. Kad joj je sutkinja predočila isplate Western Uniona s njezinim potpisom na iznos od 1.800 eura, pa 1.875 eura, 13 tisuća kuna, 1.200 eura, zavladao je kratki tajac.
– Ne sjećam se, da ti pravo kažem, možda me je jedanput neka žena zaustavila ispred banke i zamolila da joj podignem i ja sam to učinila. “Kakva ženska”, upitala je sutkinja?
– Pa visoka, »šatirana«, imala je pramenove, starija od mene, ali ne znam koliko je novaca bilo. Znam da je ta žena zvala na mobitel da pošalju pare na mene i to je to, odgovorila je svjedokinja, ali nije znala objasniti isplate u par navrata od siječnja do kolovoza 2013. godine. Sjetila se svjedokinja da su je o tome ispitivali u policiji. Tada je rekla da je zajedno s optuženom bila u banci i podigla za nju novac i za tu uslugu dobila 200 kuna, kao i drugom prilikom kada je dobila 200 kuna za podignuti iznos u pošti.
Zorica Damnjanović se tereti da je, lažno se predstavljajući kao osoba koja liječi molitvom, bračni par, hrvatske državljane s prebivalištem u Njemačkoj, koji joj je bezrezervno vjerovao da će pomoći u njihovom izlječenju, prevarila za više od tri milijuna kuna u nepunih sedam mjeseci. Oštećeni stariji bračni par javio se na njezin oglas koji je izašao u srpskom časopisu Svet gdje je oglasila da liječi molitvom i kontakt telefonom.
Kada su je supružnici nazvali, Zorica Damnjanović se lažno predstavila kao “majka Milenija Milanović iz riječkog manastira”. Iskoristila je njihovu očajnu želju za izlječenjem i lažno im prikazala da će ih izliječiti i pružiti im spas i sreću molitvom. Kroz više telefonskih razgovora s oštećenima, lažno je prikazivala da će im djeca umrijeti, a potom obećavala da će spasiti njihove živote, ali da joj za to moraju poslati poklone i novac. A novac, zlatnina i ostali vrijedni predmeti stizali su autobusom na relaciji Frankfurt – Rijeka, ali i isplatama putem Western Uniona.
– Znam da je optužena šest mjeseci kasnije kupila stan, ali sam mislila da joj posao ide dobro. Da, bila sam s optuženom na jednom vjenčanju u Zemunu, i ja i moja nećakinja.
Nadalje je pitala sutkinja, a sve na okolnosti njezina poznavanja optužene. Svjedokinja nije znala zašto je u prvoj policijskoj postaji objasnila i detaljno ispričala pojedinosti podizanja novca, a sada na sudu se ne sjeća gotovo ničega.
Vozio i zaboravio
Ispitan je i svjedok iz Peroja, dugogodišnji vozač autobusa koji je potvrdio da je nekoliko puta optuženu vozio do Zagreba i Trsta zbog prijevoza robe, ali je negirao da ju je vozio u Rijeku na autobusni kolodvor Žabica u nekoliko navrata u inkriminiranom razdoblju 2013. godine. Kada ga je sutkinja pitala zbog čega je detaljno objasnio policiji odlaske i dolaske na autobusni kolodvor kada je sačekivao autobus iz Njemačke, iz kojeg je optužena uzimala torbu koja bi stigla autobusom, stavio torbu u prtljažnik i optuženu odveo ponovo u Pulu, rekao je da je potpisao policijski zapisnik, odnosno ono što je izjavio, ali ga nije pročitao.
– Mislio sam da na policiji upisujem rute kuda sam vozio po Europi – odgovorio je svjedok, te da nije točno, kazao je, da je policiji rekao da se boji za svoju sigurnost. Kada ga je sutkinja upitala je li vozio optuženu u Zemun, svjedok je negativno odgovorio, a optužena uložila prigovor kazavši da svjedok laže.
– Točno, zaboravio sam da sam je vozio, i nju i ovu svjedokinju koja je maloprije izašla iz sudnice – kazao je na kraju. Oštećeni suprug bit će ispitan na sljedećoj raspravi jer su u međuvremenu stigli ispisi telefonskih brojeva u inkriminiranom razdoblju pa je sutkinja zatražila i prijevod s njemačkog na hrvatski jezik.
