Foto R. Brmalj
Borisu Vosmiku i njegovoj supruzi 77-godišnjak je povjerio stan i psa, ali kada je podstanarimo dao otkaz, oni su se vratili s nasilnim Ivandom koji je pretukao starca. Žrtva od svakog od napadača potražuje 300 tisuća kuna za duševne boli i slomljena rebra
RIJEKA Povremeno dolazim u Rijeku, ovdje imam kuću iako od 1957. godine živim u Australiji. U studenom prošle godine morao sam se vratiti u Australiju, pa sam preko oglasnika tražio nekoga kome ću iznajmiti stan i tko će mi ujedno čuvati psa. Boris Vosmik se javio sa suprugom i molio me da ga primim. Rekao sam im da plaćaju režije i da mi čuvaju psa, rekao sam im da budu dobri, da sam i ja star i da ću trebati sve više pomoći pa svima može biti dobro.
No, prijateljica koju sam također ovlastio da nadzire stan javila mi je telefonom da dođem jer je stan u lošem stanju, te da moji novi stanari ne čuvaju onako kako smo se dogovorili, rekla mi je da su često pijani i drogiraju se. Došao sam potkraj ožujka ove godine i uvjerio se da je stan ruiniran, ulazna vrata se nisu mogla zatvoriti, zid kupaonice razbijen, madrac je bio zapaljen i pun opušaka koje su gasili u madracu. Rekao sam im da mirno izađu iz stana, u protivnom ću ih izbaciti – svjedočio je 77-godišnjak kojeg je Tomislav Ivanda, 40-godišnjak iz Hreljina, brutalno pretukao u vlastitoj kući u Mihanovićevoj ulici 8. svibnja, nanijevši mu teške ozljede, a Vosmik ga, zajedno s Ivandom, iznuđivao.
Glavom u zid
– Tog dana, osmog svibnja, farbao sam barku u dvorištu kada su se na ogradi pojavili Vosmik, njegova supruga i taj čovjek kojeg nikada nisam vidio u životu. Došli su nenajavljeno. Rekao sam Vosmiku da nema šta tražiti kod mene, niti ulaziti u kuću, ali je taj kojeg nisam poznavao rekao: »Ne, idemo unutra, ajde makni se da uđemo.« Stavio je ruku na ogradu i na silu otvorio ulazna vrata dvorišta i gurao me prema vratima kuće. Moj sinko, odmah me počeo tući rukama i šakama – vidno uzrujan svjedok se digao sa stolice kako bi zorno pokazao način na koji se branio.
Ivanda i Vosmik koji će obranu iznijeti na kraju postupka imali su primjedbe na iskaz svjedoka, kažu da nije bilo tako, a svjedok se obratio vijeću riječima: »Dabogda oslijepio odmah, a ne poslije, ako sam lagao i nevidio svoje unuke«, te na izlasku iz sudnice mahao prstom prema Ivandi i Vosmiku.
– Tukao me u hodniku pa me šiknuo na krevet. Oči su mi se zaklopile, ništa nisam vidio od udaraca. Ispod kreveta sam držao čekić ali kad sam ga htio izvući da se obranim, Ivanda ga je prije mene ugledao, uzeo ga i rekao mi: »P… ti mat… ti ćeš mene čekićem!«. A Vosmik koji je u stopu pratio Ivandu rekao mi je:
»Pa Ivanda ubija ljude, tek je izašao iz zatvora«. Ivanda je podignuo čekić, ja sam u tom trenutku zatvorio oči i čekao kako ću crknut. Gušio me rukama, pa mi je pustio vrat, dignuo me s kreveta i polako vukao prema kuhinji. Tada me puknuo u glavu takvom silinom da sam glavom razbio zid. Tada je uslijedio i udarac nogom u rebra, odletio sam u zrak i pao na leđa u pseću košaru. »Daj ti meni novac«, vikao je Ivanda, »četiri tisuće kuna mi daj«. Uhvatio sam se novčanika, znao sam da je unutra bilo novaca, no bio je prazan! Rekao sam im da mi je netko ukrao novac, a Vosmik je pogledao svoju ženu i pitao ako je ona uzela novac, ali je ona odmahnula glavom – prisjetio se svjedok.
Onda mu je Ivanda naredio da uzme bankovnu karticu i da odu do dvjestotinjak metara udaljenog bankomata.
Krvav na ulici
– Molio sam ga da se operem od krvi, bio sam sav krvav. Obrisao sam se, ali kad smo krenuli i izašli van, opet sam krvario. Ivanda me držao za remen hlača, a Vosmik se vratio u kuću po ručnik da se obrišem. Vosmik iz kuće nije izašao desetak minuta, ne znam što je tražio u stanu. Kad smo krenuli, Ivanda je tražio da kleknem pred Vosmikovu ženu i da tražim oprost što sam ih izbacio iz kuće. Morao sam klečeći reći: »Oprosti, Borise«, prisjetio se svjedok, u svom životu vjerojatno najtežih trenutaka. Na bankomatu nije odmah mogao dignuti 4.000 kuna jer je toga dana već podizao novac. Podigao je tisuću manje i taj novac su napadači podijelili.
– U tom trenutku bankomatu je prišao jedan čovjek, htio sam od njega zatažiti pomoć, ali se Ivanda okrenuo tom nepoznatom čovjeku, preduhitrio me i rekao mu pokazujući na mene: »Majku mu j… u pi…, došao je iz Australije da mi maltretira sestru, zato sam ga tako ispeglao«, a čovjek je u čudu samo rekao: »A ima i takvih«. Eto, zato ga nisam mogao pitati za pomoć, rekao je svjedok, dodajući kako su ga kod bankomata ostavili onako krvavog. Odvukao se do stana, zaključao ga i otišao po pomoć, a tada je došla i policija.
Žrtva od svakog od napadača potražuje 300 tisuća kuna za duševne boli i slomljena rebra, a onda se, kako je rekao, vraća u Australiju gdje je, između ostaloga, radio kao kopač zlata u rudniku.
