SPLIT Saslušavanjem troje svjedoka, koji su govorili o proživljenim torturama za vrijeme Domovinskog rata na kninskom području, počeo je dokazni postupak na suđenju Draganu Vasiljkoviću, poznatijem kao kapetan Dragan, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Sva trojica svjedoka koji su se odazvali pozivu suda žrtve su kaznenih djela za koja se tereti Vasiljković. Prvi je na stolicu za svjedoke sjeo Ivan Krizmanić koji je 6. lipnja 1991. nakon što su ga kod Ličkog Petrovog sela zarobili JNA i tzv. Martićevci bio zatvoren ukupno 14 mjeseci, najprije na kninskoj tvrđavi, a zatim u prostoru stare bolnice. Sudu je rekao da je u to vrijeme bio pripadnik hrvatskog MUP– a, a radio je u policijskoj postaji u Slunju. Prvo je priveden u policijsku postaju Korenica, nakon toga u Udbinu da bi naposljetku završio u Kninu.

»Već u Udbini su me počeli tući ‘milicajci’, a posebno se isticao Crnogorac čijeg se imena sada ne mogu sjetiti. Tukli su me kundacima. Dobio sam udarac u predjelu oka. Dok su mene i ostale zatvorenike prebacivali iz Udbine u Knin putem su se zaustavljali kako bi nas i dalje mogli tući milicajci. Kada smo iza ponoći stigli u Knin prvo su nas ispitivali, a onda su dovodili civile da nas tuku u zatvoru. Tamo je bilo užasno jer nismo imali sanitarni čvor pa smo malu nuždu obavljali u istoj prostoriji u kojoj smo bili zatvoreni. Čuvari su nas stalno tukli, a meni su slomili rebra«, prisjetio se Krizmanić.

Sucu Damiru Romcu je ispričao kako ih je kapetan Dragan ispred zatvorskih čuvara znao pitati je li ih tko tukao, no nije im padalo na pamet bilo što prijaviti da ne dobiju još batina. Na pitanja Vasiljkovićevog odvjetnika, osječkog odvjetnika Tomislava Filakovića, svjedok je kazao da o uvjetima u kninskom zatvoru nije pričao hrvatskim vlastima do 2006. kada je u Karlovcu pozvan za svjedoka. Potvrdio je da ga je nakon oslobođenja iz zatvora pregledao liječnik, no dokumentacija mu je izgorjela prilikom okupacije.

Istoga dana kada je uhićen prvi svjedok u kninskom zatvoru je završio i Zvonko Magdić koji je u to vrijeme bio odjeven u policijsku odoru. I on je kao i njegov prethodnik potvrdio da su ih odmah počeli tući na što je optuženiVasiljković tada rekao da ih ne tuku već da ih odvedu u Barutanu. Posvjedočio je da je tom prilikom kapetana Dragana vidio prvi put, kasnije još tri do četiri puta i dodao da njega osobno nikada nije tukao.

»Prostorija u koju su nas zatvorili nije imala prozora, nismo znali kada je dan, a kada noć. Nismo imali ni sanitarni čvor, a iz nje nismo izlazili i po nekoliko dana. Unutra je bila velika vlaga, a kako nam često nisu nosili vodu znali bi lizati vodu koja je curila niz zidove. Hranu su nam jako solili. Prvo smo spavali na podu, a onda na klupama. Čuvari, Knindže kako su se zvali i kojima je na uniformama pisalo SAO Krajina, svakodnevno su se na nama iživljavali. Bio sam sav modar od udaraca. Jedan zatvorenik je čak povraćao krv«, kazao je Magdić.

Nešto detaljnije svjedočenje iznio je Nikica Plivelić koji je također govorio o fizičkim torturama kojima su ih povrgnuli zatvorski čuvari, ali i civili koje se dovodilo u zatvor da ih tuku. Koliki je užas proživio dok je bio zatvoren najbolje svjedoči podatak o tome da je u samo dva mjeseca izgubio 37 kilograma. U početku nije jeo zatvorsku hranu jer je smatrao da ga nemaju razloga zašto držati zatvorenog, a kasnije se bojao da će ga otrovati.

Sjetio se kapetana Dragana kao osobe koja je izgledala jako staro, kao 70-godišnjak te koji bi ih znao pitati tuče li ih tko i nakon toga svirao na gitari. U to vrijeme je među ‘milicajcima’ prepoznao poznanika s kojim je išao u Zagreb u školu. On je bio jedini koji ga nije tukao u zatvoru. S njim je znao koji put razgovarati, a upravo mu je on i rekao da je Vasiljković njihov zapovjednik i da obučava njihove jedinice.

»U tom zatvoru smo doživili užas. Čak 40 dana nismo prali ruke ni brijali se. Čuvari su od nas tražili da se postrojimo kada oni ulaze u prostoriju. Kada bi netko od njih viknuo ‘Za koga’ mi bi trebali odgovoriti ‘Za kralja i otadžbinu’. Jednom prilikom je Ivan Krizmanić viknuo ‘Za dom spremni’ na što smo svi dobili batine. Bilo je krvi do koljena. Čuvari su nam stavljali cijevi od pušaka u usta te nas tjerali da se međusobno tučemo. Kada sam to odbio dobio sam nove batrine. Posebno smo pretučeni na Vidovdan kada su nas sve isprobijali. U prostoriji u kojoj smo bili zatvoreni bilo je desetak centimetara vode«, opisao je Plivelić.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije. Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to ga se tereti i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje. Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo je natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a među ubijenim i ranjenim civilima bio je i jedan strani novinar.

Suđenje se nastavlja u srijedu saslušanjem novih svjedoka.