RIJEKA – Nakon što je Vrhovni sud odbio zahtjev dijela okrivljenika iz afere Uljanik da se predmet ustupi pulskom sudu, na Županijskom sudu u Rijeci danas će se, pod predsjedanjem suca Saše Cvijetića, održati sjednica optužnog vijeća na kojoj će se, među ostalim, odlučivati o osnovanosti optužnice koju je tužiteljstvo potkraj ožujka ove godine podignulo protiv bivšeg člana uprave Uljanika Marinka Brgića, kao prvookrivljenog, te još jedanaesterice bivših čelnika Uljanika i »3. maja« zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, a za jednog okrivljenika i zbog subvencijske prevare.

Optužnica je »teška« gotovo 900 milijuna kuna, za koliko se okrivljenici terete za nastalu štetu.

Drugookrivljeni je bivši direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić, a na optužnoj listi tužiteljstva redom se dalje nižu – bivši član Uprave Uljanika Veljko Grbac, bivši predsjednik uprave Uljanik grupe Gianni Rossanda, kao četvrtokrivljeni, potom Rossandin prethodnik Anton Brajković, bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Silvan Kranjc, bivši direktori »3. maja« Zdravko Pliško i Maksimilian Percan, tadašnji direktor Uljanik Pomorstva Elvis Pahljina, direktor Uljanik Shipmanagmenta Darko Šorc, bivši direktor »3. maja« Domagoj Klarić i bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan. Trinaestooptužena je tvrtka Uljanik plovidba iz Pule koja je lani preimenovana u Alpha Adriatic.

Bulkovi katastrofe

Optužnicom se Brgiću, Grpcu, Rossandi, Brajkoviću, Kranjcu i Pahljini stavlja na teret da su od siječnja 2010., pa do sredine studenoga 2016. godine u Puli, na zahtjev i u dogovoru s Pavletićem i Šorcom, kao direktorima dviju povezanih tvrtki, postupajući na štetu društva o čijim su se interesima bili dužni brinuti, ugovorili gradnju ukupno četiri broda za prijevoz rasutih tereta po cijeni koja je bila znatno niža od obračunatih, planiranih troškova proizvodnje.

Tužiteljstvo pritom navodi da su to učinili svjesni da će to rezultirati teško nadoknadivim gubitkom u poslovanju pulskog škvera te znajući da kupci, odnosno u Uljanik plovidbi nemaju u cijelosti osigurana sredstva za financiranje izgradnje naručenih brodova. Nadalje, u optužnici se navodi da su financijske obveze prema ugovorima o gradnji brodova samo u manjoj mjeri izvršene, djelomično i kroz izdavanje preferencijalnih dionica, ali bez da je prethodno izvršena procjena njihove tržišne vrijednosti. Prema onom što su utvrdili i izračuna do kojih su došli, tužiteljstvo tvrdi da je ovim poslom gradnje četiri bulka za Uljanik plovidbu pulski škver oštećen za gotovo 736 milijuna kuna.

Pelješenje »3. maja«

Pavletića se tereti i po osnovi pozajmice koju je Uljanik plovidba dobila od »3. maja« u iznosu od 36 milijuna kuna. Tužiteljstvo tako Pavletića okrivljuje da je u cilju da nezakonito pribavi novac trgovačkom društvu kojem je na čelu od odgovorne osobe u »3. maju«, a to je u tom trenutku bio Zdravko Pliško, zatražio kratkoročnu pozajmicu. U Županjskom državnom odvjetnišvu pritom apostrofiraju činjenicu da je »3. maj« u tom trenutku bio korisnik državnih potpora te da se uprava riječkog brodogradilišta bila dužna pridržavati pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje.

Štoviše, tadašnji direktor »3. maja« Zdravko Pliško, tvrdi tužiteljstvo, tu je odluku o kratkoročnoj pozajmnici od 36 milijuna kuna donio bez potrebne odluke i odobrenja Nadzornog odbora. Ugovor o pozajmici sklopljen je 17. rujna 2013. godine, dakle, tek nešto više od dva mjeseca nakon što su iz Uljanika od države preuzeli riječko brodogradilište. Taj kratkoročni zajam, kako su utvrdili tužitelji, trebao je biti na šest mjeseci, međutim rok je kasnije produžen do 16. ožujka 2015. godine, nakon kojeg je vraćen tek manji dio tog novca, čime je riječko brodogradilište time na kraju oštećeno za 29,1 milijun kuna, navodi se u optužnici.

Drugookrivljeni Pavletić optužuje se i da je, kao direktor Uljanik plovidbe, od prosinca 2013. do ožujka 2014. godine nedopušteno iskoristio državne potpore. Uplaćeni iznos koji je bio obvezan proslijediti korisniku potpore, odnosno »3. maju«, u skladu sa sporazumom zaključenim s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, zadržao je za svoju tvrtku, elaborira se u optužnici, uz konstataciju da se na taj način Uljanik plovidba okoristila na štetu riječkog brodogradilišta do danas nevraćenih 17,8 milijuna kuna.

Prodaja udjela

Na listi kaznenih djela za koje tužiteljstvo tereti bivše menadžere Uljanik grupe jest i način na koji se riječkom brodogradilištu »uvalilo« manjinske poslovne udjele na brodovima Uljanik plovibe, bulkovima »Verudi« i »Stoji«, o čemu je naš list svojevremeno pisao. Podsjetimo, umjesto »žive love« dug koji je Uljanik brodogradilište imalo prema »3. maju« zatvorilo se prodajom 40-postotnih poslovnih udjela u dvjema ino kompanijama kojima je jedina imovina ta dva broda, k tome debelo opterećenih hipotekama banaka. Optužnicom se tako tereti šestookrivljeni, Silvan Kranjc, da je u razdoblju od 30. lipnja 2015. do 28. srpnja 2015. u Rijeci i Puli, u nakani da pribavi veliku nepripadnu korist Uljanik brodogradilišta zatražio od Brgića, Grpca, Pahljine i Klarića kao odgovornih osoba i članova Nadzornog odbora »3. maja«, da zaključe ugovor o kupnji dionica dviju ino kompanija.

Tužiteljstvo i u ovoj točki optužnice apostrofira da je riječko brodogradilište u to vrijeme bio korisnik državnih potpora, slijedom čega se trebalo suzdržavati od rizičnih ulaganja i stjecanja dionica. Tužiteljstvo navodi i da je cijela ta transakcija napravljena bez prethodne procjene vrijednosti tih poslovnih udjela. S obzirom na to da kupljene dionice ne nose nikakav prinos, kao i da su brodovi dviju stranih kompanija ujedno i jedina njihova imovina te su hipotekarno opterećeni, Uljanik brodogradilište ovom se transakcijom nepripadno okoristio za 95 milijuna kuna, navodi se u optužnici.

Plaćeno, nikad viđeno

Bivšeg direktora »3. maja« Maksimiliana Percana, s kojim je riječki škver dočekao otvaranje stečajnog postupka, tužiteljstvo tereti za, u Rijeci nikad viđenu, ali zato skupo plaćenu panel-liniju. O panel liniji koju su Puljani kupili sredinom 2016. godine od njemačkog dobavljača, instalirali je u Uljanikove pogone u Vodnjanu, da bi je onda u listopadu 2017. godine (pre)prodali »3. maju« i to predstavili kao vlastiti doprinos u troškovima restrukturiranja riječkog brodogradilišta, pisalo se i u našem listu.

Pretočeno u optužnicu, Percana se tako, kao i Brgića, Grpca i Rossandu kao članove Uprave Uljanika tereti da su zaključili ugovor o kupoprodaji postrojenja, takozvane panel-linije premda kupac, a u ovom slučaju »3. maj« nije imao nikakve potrebe, jer nije imao izgledan ni jedan ugovor o gradnji brodova koji zahtijevaju uporabu takve tehnologije te ga nikada nije niti koristio. Plaćanjem linije i izvedenih radova na njenom postavljanju brodogradilište »3. maj« oštećeno je, prema navodima optužnice, za 22,3 milijuna kuna.