Što se dogodilo na mirnom prosvjedu u Kružnoj? Mladiću i djevojci uvjetne kazne za incident s policijom

Foto screenshot YouTube

Eugen Babić osuđen je na 10 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, a Zorana Jančić na 6 mjeseci, uz uvjet od jedne godine, pod optužbom za kazneno djelo protiv javnog reda i mira, pokušaj prisile prema službenoj osobi, a Babić i za nanošenje teške tjelesne ozljede policajcu kojemu je slomljen prst

RIJEKA Eugen Babić, 28-godišnji profesor povijesti i filozofije i Zorana Jančić, 31-godišnja magistrica edukacije engleskog jezika, književnosti i pedagogije nepravomoćno su uvjetno osuđeni pod optužbom za kazneno djelo protiv javnog reda i mira, pokušaj prisile prema službenoj osobi, dok je Babić optužen i za nanošenje teške tjelesne ozljede policijskom službeniku. Sutkinja Brankica Grgurić je osudila Babića na deset mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, dok je Jančić nepravomoćno osudila na šest mjeseci zatvora, također uz uvjet od jedne godine.

– Nema dokaza da je Babić sprečavao službenika da obavi službenu radnju. Ovo je kršenje ustavnih prava na slobodu mišljenja i izražavanja. Niz svjedoka koji su prodefilirali ovom sudnicom potvrdio je da je riječ o policajcima za koje su tek kasnije saznali da se radi o policajcima, i ono najvažnije, da se nisu propisno legitimirali i predstavili kao organi reda. Oboje ni na koji način nisu ugrozili Ustavom zajamčene vrijednosti ovog društva, dapače, svojim javnim prosvjedom protestirali su protiv pljačke ove države. To je njihovo pravo i oni su ga konzumirali, a do spornog incidenta došlo je isključivo zbog intervencije policijskih službenika u vrijeme i na mjestu gdje to uopće nije bilo potrebno – kazao je u završnim riječima obrane odvjetnik Ljubiša Drageljević koji zastupa Babića.– Prema dokazima provedenim u postupku držim ovo suđenje, odnosno ovakvu optužbu sumrakom demokracije ljudskih prava, svitanjem i inauguracijom policijske države. Ispitano je 11 svjedoka, vještakinja, reproducirane su snimke sa spornog događaja i nitko im nije prigovorio. I upravo ovim apostrofiranim dokazima optužnica je demontirana i ne može se govoriti o napadu okrivljenih ili prisili prema službenoj osobi. Dapače, može se govoriti da je došlo do prekomjerne uporabe sredstava prisile jer nikakvog naguravanja nije bilo. Ovaj je događaj »pila naopako« jer reakcija policijskih službenika je reakcija da ne žele i ne mogu čuti pitanja, pa i objašnjenja uljuđenih građana. Činjenični opis ove optužnice je kontradiktoran i manjkav, kazao je između ostalog Marko Rogić, odvjetnik Zorane Jančić u završnim riječima apelirajući da se oboje oslobode optužbe.

Presuda je uslijedila nakon iscrpnog dokaznog postupka, svi svjedoci ispitani su o spornom događaja, a u dva navrata je pozivana stalna sudska vještakinja medicinske struke koja se referirala o kvalifikaciji i dinamici nastanka teške tjelesne ozljede koju je zadobio policajac. Optužnicom su se Babić i Jančić teretili za događaj od 1. ožujka 2013. godine koji se zbio oko 18.30 sati u Kružnoj ulici.

U to vrijeme održavao se neprijavljeni javni prosvjed pokreta Occupy Croatia i aktivista grupe Anonymous Croatia. Policijski službenici su osiguravali skup i nakon završetka prosvjeda pristupili su Eugenu Babiću i Zorani Jančić radi provjere identiteta, pokazavši pritom službene značke i iskaznice.

Napad s leđa

Tužitelj tvrdi da su oni odgurnuli policajce kako bi ih onemogućili u tome, hvatajući ih za grudni koš, ruke i odjeću i oglušujući se na naredbe da prestanu s pružanjem otpora. Babić je, stoji u optužnici, pritom govorio kako je riječ o »policiji, a hoće ga tući, hoće ga privesti i napadati«. »Pustite nas pederi, koje ste vi p…e«.

Jančić je govorila: »Bando lopovska, tučete ženu, morat ćete i mene istući ako mislite njega. Govna jedna, policija, mito i korupcija.« U tom trenutku Babić je policijskog službenika, precizira se u optužnici, »uhvatio i povukao za četvrti prst desne ruke što je za posljedicu imalo prijelom trećeg članka s pomakom«. U daljnjem su otporu osuđeni spriječeni uporabom sredstava prisile. I Eugen Babić i Zorana Jančić od samog početka istrage tvrde da nisu krivi, negirali su kaznena djela. Od početka tvrde da nisu znali da je riječ o policajcima i da nije istina da je netko od njih tražio osobne iskaznice, a pritom oni nisu nikoga napadali ni vrijeđali. Tek kada su im stavili lisice na ruke, zaključili su da je riječ o policijskim službenicima.

– Na početku Kružne ulice napale su me dvije nepoznate osobe, potpuno neopravdano jer nisam učinio nikakvo protupravno ponašanje tijekom prosvjeda, a to su mi rekli i sami policajci kasnije. Moguće je bilo spominjanje osobnih iskaznica, ali mene nitko nije direktno pitao, niti mi se predstavio kao policijski službenik. A što se tiče slomljenog prsta, navodim dok me gušio, jednu ruku mi je čvrsto držala Zorana, a drugu sam imao podignutu s dva prsta u zraku. Niti sam bio u stanju, niti mi je palo na pamet da vršim prisilu prema bilo kome. Te dvije nepoznate osobe su se s leđa zatrčale prema meni i uhvatili me za ovratnik jakne, vjerojatno su rekli »stani«. Ja sam se osjećao ugroženim pa sam potrčao i viknuo »upomoć« i stao kod Palacha uza zid. Niti ja, a niti Zorana nismo im govorili ovo što nam se stavlja na teret, to nije dio našeg vokabulara.

U jednom trenutku nastaje tišina, najmanje trojica skaču na mene za vrat i ruše me na pod. Na podu me gaze po zglobovima, po glavi, stavljaju mi lisice i okreću me na stranu tako da vidim da to isto rade i Zorani koja vrišti i zove pomoć. Odveli su nas do vozila, pa u postaji prijetili nama i našim obiteljima da ne smijemo ići na prosvjede i izražavati svoje mišljenje – ispričao je, između ostaloga, Babić u svojoj obrani.

– Hodala sam prema Palachu, čula sam Eugena kako viče »upomoć«. Okrenula sam se i vidjela kako ga dvojica vuku za jaknu, bili su u civilu. Nisam u tom trenutku razmišljala tko su, već instinktivno krenula prema njima, uletjela između njih i Eugena i jednog od njih primila za jaknu. Eugen je i dalje išao prema Palachu, ova dvojica za njim.

Tijekom suđenja ispitan je velik broj svjedoka koji su bili prisutni prilikom incidenta. Jedan od svjedoka bio je i glumac Alen Liverić, i sam sudionik javnog prosvjeda.– Krenuli smo popiti piće u Palach. U jednom trenutku sam čuo Eugena kako viče: »Ej, ej, ej«, okrenuo se i vidio da dvojica hvataju Eugena, jedan od njih za ovratnik. Eugen se otrgnuo, a ja skočio kako bih mu pomogao. Onda sam čuo nekoga kako govori: »Nemoj, Liveriću«. Mislim da je to rekao jedan od dvojice koji su napali Eugena. Izvadili su značke i shvatili smo da su bili policajci u civilu. Do tada se nisu legitimirali ni predstavili. Vidjeli smo da ta dvojica napadaju Eugena kad smo prošli kod banke prema Palachu. Zorana je u šoku govorila: »Nemojte to raditi«. Nisam vidio da je u tom trenutku Zorana direktno upletena ili da je imala neki fizički kontakt s tim osobama. Oni su ih stavili u kut i tražili osobne što su oni odbijali i nisu htjeli dati dokumente. Ja sam sve snimao, a neki policajac u uniformi mi je rekao da ne snimam. Ovi su govorili: »Dajte iskaznice«, a oni odgovarali: »Zašto, ništa nismo napravili«. Ja sam policajcima rekao ako će uhapsiti njih neka hapse i mene. Tada su ih razdvojili i stavili na pod. Čuo sam Eugena kako im govori: »Nemojte mi lomiti ruku«. Inače nije bilo nikakve nasilne radnje od strane Eugena i Zorane prema policijskim djelatnicima, rekao je između ostalog Liverić, apostrofirajući kako tijekom prosvjeda nije bilo nikakvih incidenata.

Došli smo do zida kod Palacha, nastalo je komešanje, sa svih strana su stizali policajci u odorama i civilu. Počeli su govoriti »ideš s nama«, a ja sam se osjećala napadnutom, kao da se moram braniti. Uhvatila sam Eugena čvrsto za ruku, jedan dečko se primio meni za nogu, a kad su srušili Eugena, pala sam i ja i taj dečko koji mi se držao za nogu. Policajci su nas počeli odvajati, a ja sam vikala »upomoć«, mene su razvlačili po podu kao životinju, stavili su nam lisice i odveli u postaju. Pitali su me osobnu tek u postaji, nakon što smo privedeni, a nakon pet-šest sati jedna policajka je rekla da sam narušavala javni red i mir. Nikada nisam bila u takvoj situaciji da osjećam da se moram braniti od napada. Imala sam i zdravstvenih problema, dijagnosticiran mi je akutni PTSP – dijelom je obrana Zorane Jančić.

Fraktura prsta

– Dobio sam zapovijed utvrditi identitet organizatora prosvjeda, jer se tijekom prosvjeda narušavao javni red i mir, između ostalog i pisanjem grafita po zgradama. Kolega i ja prišli smo nekolicini prosvjednika kako bismo utvrdili njihov identitet, i to prvo i drugookrivljenice jer su se najviše isticali tijekom prosvjeda. Drugookrivljenica je imala megafon, a prvookrivljeni nosio veliki transparent, iako je bilo više prosvjednika. Prišli smo im na ulazu u Kružnu ulicu, bili smo u civilu.

O spornom incidentu, dan nakon prosvjeda, izvještavao je i Novi list, navodeći izvješće policije u kojemu je pisalo da je privedeno jedanaest osoba zbog kršenja javnog reda i mira te da je policija nad tri osobe primijenila prisilu, a »tijekom postupanja jednom policajcu je slomljen prst ruke«. Policija je kazala da »tijekom postupanja koje se u velikoj mjeri sastojalo od povlačenja dvoje mladih ljudi po ulici ispred Palacha, nisu prekršene ovlasti i upravo tada je policajcu slomljen prst. Djevojka i mladić sa snimke oglušili su se na zapovijed u vezi provjere identiteta, zbog čega je prema njima primijenjena prisila te su privedeni na kriminalističko istraživanje«. Pojedini prosvjednici tada su ispričali našem novinaru da se incident dogodio praktički iz čistog mira, kada je prosvjed već završio. »Djevojka je stala ispred svog dečka i obgrlila ga rukama iza leđa. Grčevito su se držali jedno za drugo. Policajci su ih bacili na pod i počeli ih razdvajati iskretanjem ruku i nogu te udarcima po licu i bubrezima… Čupali su i vukli djevojku koja je plakala i molila ih da to ne rade. Ona je samo stajala, kao i mi ostali, kao i mladić koji je snimao svojim fotoaparatom, zbog čega su ga dvojica policajaca napala, bacila na pod i na kraju ga privela«, rekla je tada svjedokinja za Novi list, dodavši da nije istina kako je ovo troje prosvjednika uništavalo imovinu bacanjem boje i grafitiranjem, kao i da nije istina da su ih samo htjeli legitimirati.

Legitimirali smo se značkama i rekli: »Policija, molimo na uvid vaše dokumente«. Oni su to odbili i pokušavali pobjeći u Kružnu. Ja sam Eugena pokušao uhvatiti, ali me odgurivao, došli smo do Palacha i barem deset puta ih zamolili da nam daju dokumente, samo da utvrdimo identitet i ništa više. Počeli su pružati fizički otpor odguravanjem, dok su ostali prosvjednici radili »štit« oko Eugena. Najviše otpora pružala je drugookrivljena, hvatajući nas za ruke i odjeću. Uhvatio sam oko vrata prvookrivljenog da ga srušim na pod i stavim lisice, a drugookrivljena je skočila na Babića. Nju su makli ostali djelatnici policije. Ja sam prvookrivljenog okrenuo na prsa i stavio mu lisice. Tom prilikom sam zadobio tjelesnu ozljedu jer mi je puknuo prstenjak desne ruke i to kad sam ga uhvatio oko vrata, a on se pokušavao osloboditi, uhvatio me za prst i okrenuo mi ga – kazao je policijski službenik pozvan kao svjedok. Dva puta je sudska vještakinja pozivana na sud vještačiti ozljedu, precizno utvrđujući nastanak teške tjelesne ozljede.

– Uhvatio sam ga oko vrata, a on me desno s leđa uhvatio za prst i okrenuo – ponovio je policijski službenik drugi put pozvan na raspravu, baš kao i sudska vještakinja medicinske struke. Na pitanje Marka Rogića, odvjetnika drugookrivljene, je li moguće da je on sam nešto napravio s prstom, svjedok je odgovorio da ga prije odlaska na Hitnu pomoć potegnuo i izvukao jer mu je prst iskočio u zglobu, ali i dodao kako se detalja oko prsta ne sjeća.

– Iskreno, u tom trenutku nisam pomislio da se radi o frakturi – kazao je. »Ako je potegnuo prst, odnosno namjestio ga, tada nije moglo doći do prijeloma fragmenta. Sigurna sam da je do takve ozljede došlo kada je oštećenik imao fiksiran dlan za tijelo. Nemamo nekih novih saznanja da je namjestio članak prsta na način da ga je povukao i zarotirao«, ponovo je utvrdila sudska vještakinja.

Nakon što je presuda objavljena, obojica odvjetnika su najavila žalbe na izrečene presude izražavajući bojazan od pravnih posljedica ovakve osude. Riječ je o mladim ljudima koji su odabrali životni poziv, rad s mladima i djecom, rad u školama, a koji im neće biti omogućen ukoliko ovakva presuda postane pravomoćna.