Poput kakvog zlog šumskog požara vijest se proširila najprije Daruvarom, a onda i cijelom Hrvatskom – u Domu za starije i nemoćne u Meštrovićevoj ulici dogodio se nezapamćen zločin. Negdje poslije 10 sati muškarac je ušao u dom i pištoljem ubio šestoro ljudi! Pet ih je preminulo na licu mjesta, a šesta žrtva sumanuta zločinačkog pohoda preminula je u bolnici. Ubijeno je pet štićenika i jedan djelatnik doma. Još šest osoba je s teškim tjelesnim ozljedama odvezeno u pakračku i virovitičku bolnicu.

Nakon počinjena pokolja ubojica je sjeo u obližnji kafić, prvi do doma, onaj zvan Daruvarac, i naručio piće. Tu ga je uhitila policija. Mediji su brzo otkrili da je ubojica 51-godišnji umirovljeni vojni policajac Krešimir Pahoki iz Donjeg Daruvara. U domu mu je kao štićenica bila majka, dugih deset godina. I nju je ubio, možda i prvu.

Strašan zločin

Poput zla šumskog požara vijest o strašnom zločinu proširila se Daruvarom, pa Hrvatskom. Ovaj miran grad ovakvo što ne pamti. Štoviše, vele nam Daruvarčani da je grad toliko miran da je policiji vijest za izvješće i kad netko nekom ogrebe lak s automobila. Ovaj ponedjeljak sve je to promijenio po zlu. Dom i obližnje kuće promptno su opasane policijskom trakom. Blizu doma ne može nitko tko nije službeno lice. Novinari su preko puta i svakom minutom ih je više. U taj čas ispod trake prolazi gospođa. Kaže, Dragica Knežević joj je ime i živi dvije-tri kuće dalje od kuće u kojoj je smješten ovaj privatni dom za stare i nemoćne. Krenula je u trgovinu, zato su je policajci pustili da prođe ispod trake.

Foto Davor Kovačević

– Čuo se pucanj. Ja sam registrirala četiri pucnja, ali sam mislila da to u građevini netko nešto lupa. Onda sam ušla u kuću i više nisam čula da je bilo još hitaca. To je sve što znam, kazuje nam Dragica.

Strašno je, kaže, to što se dogodilo.

– Nažalost, Daruvar će sad biti obilježen po nečem lošem. A sad kad ste me ulovili da kažem kako je ovo prije svega poruka državi. Taj čovjek je navodno, ulazeći u dom, vikao koliko plaća dom i ne znam ja što još. Poruka je da domovi koštaju 1.200 i ne znam koliko eura, da su mirovine za to totalno nedostatne, da vlasnici domova uzimaju nekretnine i da se sve vrti u krug. To je sve jad i neimaština i nesređena problematika društva, kaže Dragica.

Foto Davor Kovačević

Dragica je u dom donedavno često dolazila, obilazila jednu svoju susjedu. Dom je, kaže, bio dobar, bilo je čisto, redovna i dobra briga. Ali, djeca trpaju roditelje u dom i ako ne mogu podmirivati troškove mole dragog boga da ih uzme, detektira ona. I vjerojatno ne griješi puno. A njena susjeda, ona koju je posjećivala u domu, prije koji mjesec je preminula.

– Ona je bila smještena baš direktno na ulazu. Da je kojim slučajem živa, bojim se da bi nastradala, iskreno će Dragica.

Među novinarima zapravo tajac. Nema se tu, čini se, što puno doznati. Tragedije su u osnovi jednostavnog scenarija. Tragedije svakog ostave bespomoćnim. Ulicom tako uzrujano hoda i Ana Mlinar. Staje pred kamere puna razumijevanja i za novinare i za policiju. A zapravo šalje vapaj.

Foto Davor Kovačević

– Ništa ne znam. Nitko mi ništa ne govori. Unutra je muževa mama. Ne znam je li živa. Ja razumijem i policiju, ali bar da me puste da pogledam kroz prozor, govori Ana Mlinar, prije nego je i opet pokušala proći vrpcu i doznati štogod.

Stravičan prizor

Gotovo da se mimoišla s državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem i ravnateljem policije Nikolom Milinom.

– Prvenstveno izražavam najdublju sućut obiteljima ljudi koji su danas pobijeni. Radi se, za sada po dobivenim podacima, o šest osoba, kazao je prije svega Turudić.

Nakon dojave na poprište je izašla zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, baš kao i županijski odvjetnik. Ono što su zatekli je stravičan prizor. Očevid traje i trajat će više sati. Ravnatelj policije Milina govorio je nešto detaljnije o samom događaju.

– U 10 i 18 sati je stigla prva dojava o pucnjavi. Bilo je više dojava. Policijska postaja Daruvar je odmah uputila sve raspoložive snage i kolege su vrlo brzo nakon dojave uspjeli pronaći počinitelja i uhititi ga, kazao je Milina.

Pet mrtvih tijela su našli policajci na mjestu događaja, a onda je došla i dojava o još jednoj preminuloj osobi.

Foto Davor Kovačević

– Ono što je najbitnije je da je policija vrlo brzo nakon događaja pronašla i uhitila počinitelja ovog teškog kaznenog djela, istaknuo je Milina.

A uhitila ga je u obližnjem kafiću. Imao je u tom trenu, rekao je Milina, vatreno oružje kod sebe, ali policajci su reagirali kako treba, krajnje profesionalno, tako da otpora i nije bilo. Preliminarno je utvrđeno, kazao je Milina, da počinitelj nije imao registrirano vatreno oružje. Stoga i opet pozvao, apelirao, ukazao na problem nelegalnog posjedovanja oružja i upozorio na to da je 95 posto osuđujućih presuda za to uvjetnog karaktera.

Pitali su novinari i za možebitne motive počinitelja, no to ostaje i dalje nepoznanica, s obzirom na to da je Milina kazao da je istraživanje u tijeku.

– Zaista je prerano govoriti o motivima, iskreno će Milina.

No zato je priznao da je počinitelj poznat policiji. U lipnju je postupano zbog remećenja javnog reda i mira, 2004. postupalo se zbog obiteljskog nasilja, a 2012. opet zbog javnog reda i mira. Sugerira li to da je sustav zakazao?

– Ne mogu reći da je sustav zakazao, treba vidjeti koji su ishodi svih postupaka i što se još može utvrditi, kazao je Milina.

Foto Davor Kovačević

Na upit je li prije mjesec dana, kada se policijski postupalo naspram počinitelja ovog jeziva zločina, možda bilo i pretresa stana, Milina je kazao da nikakvog saznanja o nikakvom oružju tada nije bilo. Potvrdio je Milina i da je počinitelj bio pripadnik jedne postrojbe vojne policije.

Pištolj na stolu

Dok je trajalo obraćanje novinarima, cestom se nije moglo. Prolaz je čekala i grupica muškaraca, pa slušala što se govori. Ne žele ni imenom ni slikom u novine, makar su, kažu, znali počinitelja još iz rata. Bio je, vele, čudan, nekomunikativan. Znao je, kažu, pištolj stavljati na stol kafića. Jedan od njih je dotrčao jer mu je snaha koja živi malo dalje od doma uplakano javila da se puca, a u nje dijete godinu dana staro.

– Ovako nešto ovdje ni u ratu nije bilo, kaže jedan.

– Amerika!? Evo nam Amerika. Sreća da nije upao u školu, dodaje drugi.

– Ostavina je kriva, veli treći.

Krive državu, sustav, spominju zadnji počiniteljev incident za koji su se, priča se, pištolji gurali u grlo. A onda zaključuju da ima nekog zla i u tim ekranima, u filmovima punim nasilja, da treba makar djecu od toga spasiti.

U taj čas pokazuju nam preko ceste na ravnatelja Veteranskog centra. Tamo su odvezeni štićenici koji na sreću rana od metka nemaju. Čovjek nas gleda, vrti nemoćno i zabrinuto glavom, kaže ne smije ništa komentirati, a onda sve sažima u jednu riječ: »Strašno.«

I ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić je obišao mjesto zločina.

– Ovo je zločin bez presedana. Tek ćemo sljedećih dana vidjeti što se dogodilo. U ovom trenutku nam je najvažnije pružiti svu moguću psihološku podršku svim preživjelima, kako korisnicima, tako i zaposlenima, kazao je Piletić.

Što se doma tiče, inspekcija ministarstva ga je, kazao je ministar, nedavno posjetila i nikakvih vidljivih nedostataka nije utvrdila. U domu je bilo 20 štićenika. Majka počinitelja u domu je bila deset godina, sin ju je došao i kobnog jutra posjetiti, a zapravo je ubiti. Je li moguće da je šest ljudi platilo životom zbog ostavštine!? Je li normalno da su ljudski životi toliko pojeftinili!? Je li se ovaj slučaj mogao ikako prevenirati, je li zakazao sustav, ili je jednostavno sve plod groznih okolnosti?

Foto Davor Kovačević

– U ovako strašnom zločinu ne bih se usudio davati nikakve kvalifikacije. Ono što smo uspjeli saznati od upraviteljice doma je da nikad nikakvih problema nije bilo između počinitelja i same štićenice, njegove majke. Je li se to moglo spriječiti, u ovom trenutku apsolutno nitko u Hrvatskoj nema odgovor, kazao je Piletić, koji je naveo da, prema informacijama koje imaju, počinitelj nije bio u sustavu socijalne skrbi, dok je na pitanje je li djelovao sam, odgovorio kako će se to vidjeti kroz istragu.

Naveo je i kako je majka počinitelja 10 godina bila korisnica tog doma. »Riječ je o odnosu majke i sina, nije bilo nikakvih mogućnosti da biste spriječili međusobne susrete, odnosno posjete sina domu, upravo iz razloga koje vam prenosim prema riječima upraviteljice – do sad nije bilo nikakvih poteškoća u toj komunikaciji. Njihova opaska je bila da je sin rijetko posjećivao majku, ali sve dalje od toga mi ne možemo komentirati«, naveo je ministar.

Upitan hoće li se ikada ostvariti metal-detektori na vratima socijalnih ustanova, o čemu se priča već 20 godina, Piletić je istaknuo kako su detektori u svim ispostavama HZSR-a, a ovdje je riječ o ustanovama socijalne skrbi koje pružaju brigu o starijima i njihovi posjetitelji su članovi obitelji, ponovivši da je to slučaj bez presedana.