Još desetak dana za nagodbu imaju šansu i ostali okrivljenici u ovom slučaju, jer će 18. lipnja sudsko vijeće odlučivati o osnovanosti optužnice. U njoj USKOK tvrdi da je skupina pod vodstvom Zvonka Šendulovića prodala 68 krivotvorenih putovnica i zaradila 680 tisuća eura
ZAGREB Bivša službenica hrvatskog konzulata u Mostaru Marinka Tupaja priznala je jučer svoju ulogu u krivotvorenju i prodaji hrvatskih putovnica kriminalcima iz Srbije, BiH i Crne Gore. Nagodila se s USKOK-om, te dobila kaznu od godinu dana zatvora koja joj je, kako to omogućuje novi Kazneni zakon, zamijenjena radom za opće dobro.
Još desetak dana za nagodbu imaju šansu i ostali okrivljenici u ovom slučaju, jer će 18. lipnja sudsko vijeće odlučivati o osnovanosti optužnice.
U njoj USKOK tvrdi da je skupina pod vodstvom Zvonka Šendulovića od 2006. do kraja 2010. prodala 68 krivotvorenih putovnica. Cijena im je iznosila oko 10 tisuća eura, pa je procijenjeno da su na tome zaradili najmanje 680 tisuća eura. Šendulović, koji je i prvooptužen u ovom slučaju, navodno je organizirao mrežu suradnika u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, te s pripadnicima krim-miljea dogovarao izradu lažnih isprava, preuzimao njihove fotografije i polovinu dogovorenog novčanog iznosa.
USKOK optuženike tereti za udruživanje u zločinačku grupu, krivotvorenje isprava, te zlouporabu položaja i ovlasti. Cijela skupina raskrinkana je u operativnoj akciji »Border«, no i nakon njezine realizacije uhićeno je još nekoliko pripadnika balkanskog krim-miljea koji su koristili na ovaj način izrađene hrvatske putovnice.
Među optuženima je i službenik hrvatskog konzulata u Tuzli Marijan Dominković koji je, kako se sumnja, od dvojice osječkih policajaca Brune Margaretića i Zorana Rudničkoga te referentice zagrebačke policije Radojke Cvetković tražio provjere osoba koje nemaju putovnicu kao i druge povjerljive podatke iz informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova RH.
Kada bi dobio tražene podatke, uglavnom o osobama srpske nacionalnosti koje su svojevremeno živjele u Hrvatskoj, krivotvorio je na njihova imena punomoći za podizanje rodnih listova, domovnica ili pak odjave prebivališta.
Sve te lažne dokumente predavao je Šenduloviću. On je pak uspio kriminalcima nabaviti i lažne osobne iskaznice s kojima su uspjeli ishoditi putovnice u konzularnim uredima.
Bez obzira što su znali da je sva dokumentacija lažna Dominković i Tupaja su takve zahtjeve za putovnice zaprimali, te su na kraju izrađivane originalne hrvatske putovnice što su ih brojni kriminalci koristili za putovanja po svijetu.
