RIJEČANKA POBIJEDILA DRŽAVU Pala na klizavom podu policijske postaje, sada joj moraju isplatiti odštetu

Sud je ocijenio da je država odgovorna zbog toga što je Riječanka R. L., u dobi od 78 godina, pala na klizavom podu, o čemu nije bilo istaknuto upozorenje te pritom zadobila teški prijelom desne bedrene kosti i desne podlaktice

RIJEKA Republika Hrvatska dužna je isplatiti 49,6 tisuća kuna na ime naknade štete i namiriti oko 8,5 tisuća parničnih troškova, dakle, platiti ukupno oko 58 tisuća kuna Riječanki koja je zbog mokrog i kliskog poda pala u šalter-sali Policijske uprave primorsko-goranske i teško se ozlijedila.

Epilog je to parnice što se u riječkom Općinskom sudu vodila radi naknade štete, a sud je ocijenio da je Republika Hrvatska odgovorna zbog toga što je Riječanka R. L., u dobi od 78 godina, pala na klizavom podu, o čemu nije bilo istaknuto upozorenje, te pritom zadobila teški prijelom desne bedrene kosti i desne podlaktice. No, sud je priznao samo dio tražbine tužiteljici, koja je zahtijevala ukupno 90 tisuća kuna (bez namirenja parničnih troškova), što znači da je uspjela dobiti 55 posto tražene svote, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva ocijenjen neosnovanim.

Riječanka je u tužbi objašnjavala da se ozlijedila u jutarnjim satima 8. srpnja 2014. godine, nakon što je ušla u šalter-salu PU primorsko-goranske u Ulici žrtava fašizma u Rijeci. U tužbi se naglašavalo da se poskliznula zbog mokrog i nečistog poda, koji je predstavljao povećanu opasnost za život i zdravlje građana, kao rezultat neprimijenjenih osnovnih pravila zaštite na radu. Isticalo se da regule Pravilnika o zaštiti na radu nalažu da pod mora biti stabilan i protuklizan te da je, s obzirom na to da je riječ o prostoru u kojem se daje javna usluga i veliki je protok građana, trebalo osigurati prostor upozorenjem: »Sklizak pod«.

Zdravstveno stanje

Tužena Republika Hrvatska, koju je u sporu zastupalo riječko Općinsko državno odvjetništvo, osporavala je da je žena uopće nastradala zbog mokrog i nečistog poda. U odgovoru na tužbu ukazivalo se da je Riječanka starije dobi, srčani bolesnik s trajnim elektrostimulatorom srca, na antikoagulantnoj terapiji, pa je po pada moglo doći zbog njenog zdravstvenog stanja. Tužena država upirala je i na doprinos same tužiteljice nastanku nemilog događaja jer ima protezu na oba koljena, da je upitno da li je samostalno mogla hodati po takvom kišnom vremenu te da treba utvrditi kvalitetu obuće koju je imala, je li bila protuklizna i sa zaštićenim đonom. Hrvatska država, odnosno njen zastupnik, držala je i da 90 tisuća kuna predstavlja preveliku zadovoljštinu za ovakav slučaj.

Nastradala Riječanka, s adresom na Krnjevu, sudu je ispričala da je u šalter-salu došla u pratnji svoje kćeri, a trebala je »produžiti« dokumente. Kiša je jako padala i nosila je odgovarajuće cipele za kišu, koje se ne kližu. Nije koristila štake, ni štap, normalno je hodala bez njih, uredno je uzela terapiju za srce. Prisjetila se da je u sali, s pločicama na podu, bilo puno ljudi koji su s kišobranima u rukama čekali na red. Nije bilo upozorenja da je pod klizav, nije bilo krpa, niti je itko čistio pod. U jednom trenutku željela je sjesti, ali joj se desna noga izvrnula pa je pala na pod, na pločice, cijelom svojom težinom. Odmah su joj pomogli drugi ljudi, pozvana je Hitna pomoć, odvezena je u bolnicu, stavljen joj je gips. U bolnici je bila 12 dana, stavljen joj je umjetni kuk, slijedila je fizikalna terapija… Potom je otišla u Istarske, pa u Krapinske toplice. Na kraju je i naružena, krivo joj je zarasla kost na ruci, više ne odlazi na plažu, a desna joj je noga kraća nakon zahvata.

Riječki sud je saslušao i njenu kćer koja je rekla da je jasno vidjela da je u šalter-sali lokva vode kad je majka pala. Tepih je bio samo na ulazu u hodnik, a majka je imala cipele prikladne za kišu. Nije joj pozlilo prije no što je pala. Nije bilo natpisa »klizav pod«, nitko nije čistio, potvrdila je kći stradalnice.

Djelomično osnovano

U postupku je zatraženo mišljenje vještaka-traumatologa koji je konstatirao da su u stradalnice nakon nesreće nastupile trajne posljedice, koje otežavaju obavljanje čitavog niza svakodnevnih aktivnosti. Vještak je zaključio da je unesrećenoj umanjena životna aktivnost na razini od 18 do 20 posto.Analizirajući činjenice do kojih se došlo u sudskom postupku, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev ozlijeđene Riječanke djelomično osnovan. Zaključeno je da je Republika Hrvatska odgovorna za nastalu štetu. No, s druge strane, sud je zauzeo stajalište i da je stradalnica sama pridonijela nastanku događaja zbog kojeg se vodi parnica. Ljudi su u šalter-salu unosile mokre kišobrane, ne odlažući ih u za to predviđene posude, pa je pod sale bio mokar i klizav. »Cijeneći visoku životnu dob, tužiteljica je bila dužna kretati se s povećanim oprezom. Trebala je upotrijebiti povećanu pažnju pri kretanju, radi izbjegavanja da se oklizne«, zaključuje se u presudi riječkog Općinskog suda koji smatra da je tužiteljica, »propuštanjem dužne pažnje«, pridonijela nastanku štetnog događaja i štete »u omjeru od 20 posto«, pa je tolika i njena suodgovornost.

»Tužiteljica je propustila kretati se kao prosječno oprezan čovjek u tim okolnostima, kada uočava da su podovi sale mokri i klizavi, da nema krpa i nitko ih ne čisti, ali, unatoč tome, u dobi od 78 godina, nastavlja se kretati bez pomoći druge osobe«, zaključak je suda. Nije prihvaćena teza tužene države da je okolnost da je stradalnica srčani bolesnik mogla utjecati na pad, niti medicinska dokumentacija ukazuje da je do pada došlo zbog nekog drugog osobitog zdravstvenog stanja tužiteljice. Činjenica da je imala proteze na koljenima ne mora značiti i lošu ravnotežu. Sud je stradalnici po osnovi fizičkih i duševnih bolova, straha, naruženosti, troškova tuđe pomoći, njege i pojačane prehrane dosudio ukupno 62 tisuće kuna, ali je taj iznos na kraju umanjen za 20 posto, na ime doprinosa same stradalnice padu u zgradi riječke policije.

Presuda nije pravomoćna, stranke imaju pravo žalbe.