Ilustracija Vedran Karuza
Pravu kalvariju je 23-godišnja djevojka proživjela nakon što je prihvatila poziv svog tada već bivšeg dečka Šimunca da dođe u njegov stan u gradu Krku i odnese svoje stvari
RIJEKA Državni odvjetnik je u pravu kada u svojoj žalbi ističe da izricanje uvjetne osude nije bilo opravdano. Uzevši u obzir činjenice da je optuženik oštećenicu držao zatočenu šest i pol sati, tijekom kojeg vremena ju je fizički i psihički maltretirao (udarao po glavi i čitavom tijelu rukama, nogama i drvenom palicom, pokušao s njom imati spolni odnos uz primjenu sile, te joj prijetio da će je lišiti života puštanjem plina iz plinske boce i puškom), a sve to uz konzumaciju allkohola i marihuane, ocjena je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke da se svrhe kažnjavanja mogu postići i samo prijetnjom kazne, pogrešno dao prevelik značaj olakotnim okolnostima, ne vodeći dovoljno značaja o kriminalnoj količini u postupanju optuženika.
Presuda Vrhovnog suda
Navodi se to u presudi Vrhovnog suda koji je ocijenio osnovanom žalbu državnog odvjetnika, te uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana, koju je Saši Šimuncu (33) riječki Županijski sud izrekao presudom iz svibnja prošle godine, preinačio u bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Tako će na kraju ipak morati u zatvor Šimunc, radnik sa završenom osnovnom školom, rodom iz Brežica (Slovenija), s prebivalištem u Samoboru, koji je sada i pravomoćno oglašen krivim za tri kaznena djela: pokušaj silovanja, protupravno oduzimanje slobode i nedozvoljeno posjedovanje oružja. U izrečenu kaznu uračunavaju mu se nepuna dva mjeseca provedena u pritvoru, što znači da mu je za odslužiti još oko deset mjeseci iza rešetaka zbog slučaja u kojem je žrtva bila djevojka s kojom je bio u višegodišnjoj emotivnoj vezi.
Prava kalvarija
Pravu kalvariju je 23-godišnja djevojka proživjela nakon što je prihvatila poziv svog tada već bivšeg dečka Šimunca da dođe u njegov stan u gradu Krku i odnese svoje stvari. Djevojka je oko 12 sati 19. listopada 2016. godine došla u dvorište ispred zgrade u kojoj je i stan Šimunca, kojeg je koristio kao podstanar. Šimunec je tada svoju bivšu djevojku uhvatio za kosu i odvukao u stan. Zaključao je ulazna vrata stana, izvadio ključ i zadržao ga kod sebe, te zatvorio prozore i grilje.
Prema službenoj rekonstrukciji događaja, fizičko i psihičko maltretiranje nesretnice u stanu počelo je kada ju je više puta ošamario, te udario šakom po glavi, spriječivši djevojku da kroz druga vrata pobjegne iz stana. Ponovo ju je uhvatio za kosu, ošamario, pa nekoliko puta drvenom palicom udario po nogama i gurnuo na krevet. Uslijedila je odluka Šimunca da iz kuhinje uzme plinsku bocu, na kojoj je zatim u nekoliko navrata otvarao i zatvarao ventil te puštao plin u stanu.
Prijetio je da će oboje dignuti u zrak. Šimunec se teretio i da je za poigravanja na granici razuma čak u jednom trenutku zapalio »joint«, cigaretu sačinjenu od marihuane i duhana, istovremeno puštajući plin iz boce.
Nogom je udario u rebra
Nakon nekog vremena je, po tvrdnjama optužbe koja se pozivala na ono što je nakon svega ispričala žrtva, uslijedio najgori dio zlostavljanja djevojke. Optuženi je djevojku nasilno razodjenuo, bio je iznimno blizu toga da slučaj bude obilježen i silovanjem, no djevojka je bila hrabra, vrištala, uspjela ga odgurnuti od sebe. Ali, grubijan nije odustajao, uhvatio ju je za ramena, bacio na pod i nogom je udario u rebra. Potom ju je podignuo s poda i ponovno bacio na krevet. Napadač je tada odlučio ponovo upotrijebiti palicu, udario ju je njome malo iznad desnog koljena.
Rekonstrukcija nemilih događanja u stanu u Krku pokazala je da je nakon toga Šimunec pio alkohol, konzumirajući rakiju i pivo. Pio je i kada je uhvatio u ruke ručno izrađenu pušku s kratkom cijevi, skraćenu »šačmaricu«, tzv. kratež.
Prijetio puškom
Oružje je napunio i više puta rekao djevojci kako će tom puškom ubiti nju i sebe. Zlostavljač je kasnije od djevojke zatražio da mu preda mobitel. Maltretiranje, daljnje udaranje žrtve s vremena na vrijeme, potrajalo je više od šest sati od trenutka kada je nesretnica silom uvučena u stan.
Razmatrajući navode državnog odvjetnika, suci Vrhovnog suda su zaključili kako je riječki sud pravilno utvrdio sve okolnosti slučaja. Podsjetili su da je Šimuncu olakotnom okolnošću ocijenjena, među ostalim, da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv u blažem stupnju. No, zaključak je sudaca Vrhovnog suda da je ispravno stajalište državnog odvjetnika da u ovom slučaju treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.
Kasno poslijepodne je u stan zlostavljača stigla policija, koju je alarmirao tada aktualni dečko nesretnice, te prekinula torturu kojoj je bila izložena djevojka. Mladić je na kraju osuđen i zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja, jer je imao ilegalno oružje za koje se uopće ni ne može dobiti dozvola za držanje.
Riječki Županijski sud presudu Šimuncu je izrekao u svibnju prošle godine, ocijenivši da niz olakotnih okolnosti na njegovoj strani opravdana zaključak da mu se za tri delikta izrekne uvjetna kazna od godinu dana zatvora, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Žalbu na presudu podnio je državni odvjetnik, pledirajući za to da se kazna pretvori u bezuvjetnu. Optužba je tvrdila da se uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Državni odvjetnik je u žalbi podvlačio okolnosti nemilog događaja i postupanje optuženika koje je bilo nasilno. Optužba je ukazivala da bi uporaba alkohola i droge u okolnostima sličnim onima zbog kojih je vođen ovaj proces kod optuženika ponovno mogla rezultirati identičnim ponašanjem. Izostanak kazne za inkriminirano ponašanje kod okrivljenika bi mogao stvoriti osjećaj da takvo ponašanje ne zavređuje oštrije kažnjavanje i potaknuti ga da se nastavi ponašati po istom obrascu, naglašavalo je tužiteljstvo.
