Foto Vedran Karuza
Kulišek je Jagodića ubio, zadavši mu čak 43 ubodne rane nožem, od kojih najmanje tri bezuvjetno smrtonosne, dok je Demo zadobila 17 ubodnih rana, a život joj je spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj pomoći.
Dino Kulišek (25) iz Dramlja na ponovljenom je sudskom procesu osuđen na 38 godina zatvora zbog ubojstva 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo. Time je potvrđena istovjetna kazna koja mu je već izrečena prije malo manje od godinu i pol dana.
Radi se o jednoj od najvećih kazni koju je izrekao riječki sud. Ni ovaj put nisu uvaženi stavovi obrane kako Kulišek nije ubrojiv i kako treba biti pušten na slobodu.
Presudu je donijelo Vijeće Županijskog suda pod predsjedanjem suca Domagoja Vučkova, koje je Kulišeku za teško ubojstvo odmjerilo 29 godina, a za pokušaj teškog ubojstva djevojke – 12 godina, što je objedinjeno u jedinstvenu kaznu od 38 godinu.
Vijeće je prihvatilo nalaze triju sudskih vještačkih timova koji su ocijenili da je Kulišek bio ubrojiv u vrijeme zločina, dok nije prihvaćeno stajalište Psihijatrijske bolnice Vrapče, koja je zaključila da je Kulišek bio neubrojiv. Presuda je nepravomoćna, a Kulišek ima pravo na dvije žalbe Vrhovnom sudu.
Kulišek je Jagodića ubio, zadavši mu čak 43 ubodne rane nožem, od kojih najmanje tri bezuvjetno smrtonosne, dok je Demo zadobila 17 ubodnih rana, a život joj je spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj pomoći.
– Znao sam da se to mora dogoditi. Zadnjih mjesec-dva imao sam osjećaj da će biti nešto, kao da je suđeno. S kojom sam točno namjerom došao pred vrata stana Ivana Jagodića? Ne znam. Mada sam znao da mora doći do ubojstva. Glasovi u mojoj glavi govorili su mi da imam misiju, da moram ubiti vraga, nožem u srce. U snu mi se najprije pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije je taj vrag bio u obliku Jagodića. Mislio sam, ako ubijem vraga, ubit ću nešto zlo. Ako bi nastupila smrt Sotone, mislio sam, onda bi prestalo zlo. Većina glasova u mojoj glavi odobravala je, čak me nagovarala na to. Na kraju mi je pukao film, pokucao sam mu na vrata, napravio što sam napravio i otišao, izjavio je lani na prvom suđenju Kulišek, ispričavši da je s njegovom psihom sve bilo u redu do jeseni 2013. godine, kada je shvatio da ne može »slobodno« razmišljati, da mu se u glavu ubacuju glasovi.
Jagodić mu je najprije bio prijatelj, a s njim se prestao družiti mjesec dana prije događaja, kada je nastao problem oko marihuane koju mu nije nabavio.