Vozim se biciklom niz ulicu, kad odjednom pješak iskorači na kolnik, potpuno nesvjestan da blokira biciklističku stazu. Procijenivši da zbog vozila iza sebe ne mogu kočiti, odlučim mu zazvoniti. Čak i povičem »Pazi!«, pokušavajući ga upozoriti na opasnost. No, na moje čuđenje, ta su upozorenja potpuno ignorirana, a približavam se pješaku sve bliže i bliže. Procijenivši da ne mogu učiniti više ništa, odlučujem se baciti u stranu kako bih izbjegao sudar. Letim preko ograde dok pješak nastavlja dalje, zauvijek nesvjestan kakvu je nesreću izazvao. Kako se ispostavilo, ovaj pješak nije bio zloban, već je samo slušao glazbu sa svog iPoda.

   Tako je bliski susret s pješakom zarobljenim u svijetu muzike opisao kolumnist jednog studentskog portala, no iskustvo što ga je doživio ovaj novinar nije jedinstveno, niti imalo bezazleno.

Upozoravajuća statistika

Koliko ih još mora poginuti? Odgovori se mogu potražiti u statistikama. Čak osam posto pješaka koristi mobitele dok se kreće ulicom, pokazuje to američko istraživanje iz 2012. godine, dok 22 posto pješaka sluša glazbu prelazeću ulicu.

   Na pitanje zašto koriste te naprave dok hodaju ulicom ili se voze biciklima, ispitanici iz istraživanja što je provedeno u Nizozemskoj mogli su birati odgovor: iz navike, za zabavu, nemam drugu mogućnost, iz dosade, da se isključim iz okoline, i drugi to rade.

   I biciklisti i pješaci su kao najvažniji razlog slušanja glazbe tijekom vožnje naveli »čim više zabave«. Na drugom mjestu razloga navedena je »dosada«, a mlađe osobe navodile su je češće nego stariji ispitanici. Oko 12 posto ispitanika navelo je »naviku« kao glavni razlog zbog kojeg na ulicu odlaze sa slušalicama na ušima.

   Što bi bilo kada bi slušalice u ušima imao vozač taksija dok juri ulicom ili majka u šetnji koja bi na taj način bila potpuno nesvjesna da joj djeca plaču u kolicima?

   Premalo je svijesti o opasnosti kretanja kroz promet sa slušalicama na ušima, unatoč tome što je američko istraživanje iz 2012. godine objavljeno u časopisu Injury Prevention pokazalo da je broj onih koji su ozlijeđeni i smrtno stradali u nesrećama jer su slušali glazbu porastao u posljednjih šest godina za čak 300 posto.

Izolirani od života

Unatoč shvaćanju većine, audio signali su u životu jednako bitni kao i oni vizualni. Zbog izoliranja od buke u okolini, kod osoba se pojavljuju propusti poput promašaja stepenice, zatvaranja vrata osobi iza leđa, vrludanja biciklističkom stazom, napominju analitičari, dok trgovci novim tehnologijama potrošače svake godine bombardiraju novim proizvodima, novim slušalicama kojima još bolje mogu na ulici slušati omiljenu glazbu. Hoćemo li ikad pronaći mjeru? Hoćemo li shvatiti koliko je promet opasan i kako u njemu moramo sudjelovati potpuno prisebni?

   Provedene simulacije u kojima je sudjelovalo 138 studenata pokazale su kako veću distrakciju izaziva pisanje poruka i slušanje glazbe nego razgovaranje na mobitel. Istraživači to objašnjavaju činjenicom da je razgovaranje na mobilni telefon nešto manje zahtjevno od pisanja poruka, dok slušanje glasne glazbe potpuno sudionika izdvaja iz prometne okoline i smanjuje njegovu percepciju onoga što se događa na ulici.

   – Terenske provjere prometne kulture HAK-a usmjeravale su se ranije na vozače koji su najvažniji i potencijalno najopasniji sudionici u cestovnom prometu, dok je nova praktična provjera usmjerena isključivo na pješake i bicikliste. Rezultat ove provjere pokazuje kako, nažalost, osim neodgovornih vozača koji stvaraju probleme na cesti, i ostali sudionici u cestovnom prometu – pješaci i biciklisti – svojim ponašanjem često izazivaju kaos. Naša praktična terenska provjera pokazala je da se ne može govoriti samo o nekulturi vozača kao rasprostranjenoj činjenici, nego i o istovjetnom ponašanju biciklista i pješaka, naglašava Igor Novačić iz Hrvatskog autokluba.

   Preventivne kampanje

HAK je aktivno uključen u preventivne kampanje na zaštiti pješaka i biciklista čijoj je posebnoj zaštiti bila posevećena cijela prošla godina. Za mladu Osječanku Andreu to očito nije bilo dovoljno.

   Istraživanje provedeno u Nizozemskoj je pak došlo do zaključka kako se hodanje ili vožnja biciklom uz korištenje mobitela ili slušanje glazbe može usporediti s vožnjom automobila uz koncentraciju alkohola u krvi od 0,5 promila.

Domaći političari, kao i nadležni za sigurnost prometa u Ministarstvu unutarnjih poslova, slažu se kako ovaj fenomen za sada ne treba kažnjavati, već educirati one koji se u promet uključuju sa slušalicama na ušima.

   – To je problem uglavnom kod mladih ljudi. Na njih ne treba ići represijom, već od malena upozoravati i educirati djecu na nove opasnosti modernog doba. Današnja tehnologija je moćna i svi ti uređaji imaju glasan zvuk u ušima, tako da potpuno zauzmu koncentraciju. Budući da nema precizne statistike koliko osoba strada upravo zbog nošenja slušalica u prometu, jednostavno treba provoditi kontinuiranu edukaciju u mreži škola, rekao nam je Ivica Kirin, bivši HDZ-ov ministar unutarnjih poslova. Napominje kako bi policajci trebali upozoravati sve one koje zateknu sa slušalicama na ulici.

  – Nisam siguran da bi nošenje slušalica na ušima u prometu trebalo kažnjavati, ali sam uvjeren kako bi trebalo preventivno djelovati kroz Nacionalni program sigurnosti na cestama. No, u posljednje vrijeme baš se u tome nismo iskazali, zamjera Lučin.

   – Još 1999. godine sam u Saboru predlagao da se kažnjava pisanje SMS-ova u prometu, ali to tada nije prihvaćeno, no sada se ipak kažnjava. Taj pješak koncentriran je na drugu problematiku, u drugom je filingu, nema osjećaj da izaziva opasnost, da ugrožava i sebe i druge sudionike u prometu koji pretpostavljaju da ih se čuje. Nesreće što se zbog toga događaju tragedija su i za vozače automobila, kao i za one koji stradaju, podsjeća Damir Škaro, aktualni čelnik Auto-kluba Siget.