Nakon čitanja optužnice Tadić je izjavio da se smatra krivim za oba kaznena djela, dok je Lučić kazao da se ne osjeća krivim za zlouporabu položaja i ovlasti te primanje mita.


Lučića Uskok tereti da je ova kaznena djela počinio kao antikorupcijski policajac i obavještajni analitičar osječkog PNUSKOK-a kojemu su bili dostupni MUP-ovi podaci o tome protiv koga se i iz koga razloga provode kriminalistička istraživanja.




Optužen je da je od listopada 2018. do 25. studenoga 2020. godine, na Tadićev zahtjev, ali i bez posebnog zahtjeva, uz obećanu naknadu i drugu materijalnu korist, provjeravao provode li se i iz kojeg razloga kriminalistička istraživanja protiv Tadića ili osoba od njegovog interesa.


Tužiteljstvo navodi da je Lučić redovito izvještavao Tadića o rezultatima provjera pa je, uz ostalo, provjerio jedan telefonski broj i osobu radi utvrđivanja ima li kontakte s drugim osobama te Tadiću dostavljao službenu dokumentaciju PNUSKOK-a o provođenju izvida vezanih za njegovu tvrtku “Vodogradnja” pri čemu je bio svjestan da se radi o tajnim podatcima.


Tadić je, tvrdi Uskok, za ove informacije Lučića nagradio kupnjom građevinskog materijala, u vrijednosti 4800 kuna i kućanskog aparata, a osigurao je i zaposlenje Lučićeve supruge, kćeri i sina.


Tadić na sud doveden iz zatvora u Požegi


Nakon očitovanja o optužnici Lučić je istaknuo da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, a suđenje je započelo iznošenjem obrane drugoptuženog Tadića, koji je na raspravu doveden iz kaznionice u Požegi, gdje se nalazi na izdržavanju kazne, temeljem ranije presude osječkog Županijskog suda za gospodarski kriminal.


Tadić je kazao da je Lućića zamolio da provjeri sa svojim kolegama zašto se ne postupa po kaznenim prijavama koje je kao predsjednik nadzornog odbora tvrtke Vodogradnja podnio protiv više odgovornih osoba iz te tvrtke.


Kaže kako je stekao dojam da djelatnici PNUSKOK-a krimnalističko istraživanje usmjeravaju na dokazivanje njegove krivnje te da ga je Lučić naknadno u nekoliko navrata izvijestio da PNUSKOK neće raditi po njegovim prijavama i da je on “crna ovca”, što je shvatio kao najavu svoga progona.


Posvjedočio je kako mu je tijekom boravka u BiH došao inspektor tamošnje policije Zvonko Kelava koji ga je pitao za neke osobe iz čepinske kriminalne skupine pa je zamolio Vladu Lučića da mu provjeri Kelavu i njegov broj telefona te ima li Kelava kontakte s nekim osobama iz te kriminalne skupine.


Potvrdio je kako je pomogao Lučiću u sređivanju zaposlenja za suprugu, kćer i sina, ali da mu Lučić nikada nije tražio novac niti mu je on to nudio. Tadić je kazao da su pretragom njegove kuće pronađeni neki službeni policijski dokumenti, ali ne zna jesu li to dokumenti, koje je mu je poslao optuženi Lučić.


Lučić kao svjedoka predlaže i zamjenika ravnatelja osječkog centra SOA-e


Na upite Uskoka i sudskog vijeća kazao je kako misli da je Lučića pitao za status njegovih dionica i dokapitalizaciju tvrtke Osijek-Koteks, jer je i u vezi toga podnio kaznenu prijavu, ali da ga Lučić nije obavijestio da se provodi kriminalističko istraživanje protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac.


Suđenje se nastavlja 4. studenog ispitivanjem svjedoka. Sud će naknadno odlučiti o prijedlogu prvoptuženog Lučića da se kao svjedok ispita zamjenik ravnatelja osječkog centra SOA-e u Damir Beljo na okolnosti njegovih kontakata sa Lučićem te osoba koje su bile njegovi informatori, uključujući i Dragu Tadića, koji je, tvrdi Lučić, bio njegov informator.


Tadić je 2017. pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda s namjerom da se izmijeni osuđujuća presuda Branimiru Glavašu zbog ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku u tzv. slučajevima Garaža i Selotejp.


Zbog te je kazne Tadić 2018. pobjegao u BiH, nakon čega je za njim raspisana tjeralica, a međuvremenu je tu kaznu odslužio u BiH, gdje je iskoristio mogućnost iz bosanskohercegovačkog zakona da kaznu otkupi.


Tadić je uhićen i u lipnju 2021. zbog sumnje da je sudjelovao u podmićivanju trojice osječkih sudaca, kako bi pogodovali bivšem čelniku NK Dinama Zdravku Mamiću i njegovu bratu Zoranu, u prvom suđenju za izvlačenje novca iz NK Dinama.