Umjesto još jednog godišnjeg odmora iz Hrvatske za pamćenje, Nijemcu Matthiasu Husemannu i njegovoj obitelji prije dvanaest godina zbog nesreće koju su doživjeli u istarskom kampu Valalta život se okrenuo naopačke.

Dotad aktivni sportaš, od posljedica strujnog udara Matthias Husemann postao je doživotni invalid – ostao je bez jedne noge, s oštećenom drugom nogom i trajnim posljedicama od zadobivenih opeklina. Danas 55-godišnji Nijemac ovih je dana dočekao svoju prvu zadovoljštinu na sudu.

Jarbolom po dalekovodu

Nakon gotovo devet godina parničenja i provedenog dokaznog postupka, Trgovački sud u Pazinu priklonio se argumentima iz tužbe Husemanna i njegove obitelji, presudivši da su kamp Valalta i HEP-Operator distribucijskog sustava (ODS) solidarno i isključivo odgovorni za nesreću, odnosno štetni događaj koji se u tom kampu u blizini Rovinja dogodio u ljeto 2011. godine. Na ime materijalne i nematerijalne štete koju su pretrpjeli Matthias Husemann, njegova životna partnerica Kerstin i sin Julius, kao i Matthiasova tvrtka, prvostupanjski je sud presudio da su Valalta i HEP-ODS dužni solidarno isplatiti iznos od ukupno 252.913 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, a dužni su nadoknaditi i 80.353 eura troškova parničnog postupka. Riječ je, međutim, o prvostupanjskoj presudi, najavljene su žalbe, što znači da još treba vidjeti kada će i kakav pravomoćni epilog ovog slučaja biti.

Nesreća se dogodila 31. kolovoza 2011. godine. Tada 43-godišnji Husemann i njegova obitelj stigli su u kamp Valalta na godišnji odmor. U prtljažniku automobila dovezli su i rekreacijsko plovilo, jedrilicu »Happy Cat« s kojom su htjeli upotpuniti svoj godišnji odmor.

Riječ je o omanjoj katamaranskoj jedrilici s trupom na napuhivanje i pratećom metalnom konstrukcijom te jarbolom u visini šest metara. Baš kao i godinu prije, kada su također boravili u Valalti, Matthias, Kerstin i Julius napuhali su i sastavili jedrilicu na parceli i odlučili je na traileru prevesti do mora, koristeći pritom istu rutu, odnosno zemljani put kojim su to učinili i ljeto prije jer na toj makadamskoj cesti nisu naišli na prepreke u vidu grana stabala ili rasvjetnih tijela. Znali su da na dijelu tog puta prolazi nadzemni dalekovod, no ni na kraj pameti im nije bilo, niti su – kako su posvjedočili na sudu – bili upozoreni od strane djelatnika kampa da bi tim šestmetarskim jarbolom mogli dotaknuti žicu nadzemnog dalekovoda od 35 kV. Nitko ih, tvrdila je njemačka obitelj, nije uputio ni na drugi alternativni pravac do mora.

Nažalost, tog 31. kolovoza 2011. godine nešto prije 19 sati dogodilo se upravo to. Matthias Husemann zadobio je teške i po život opasne ozljede. Na većem dijelu tijela zadobio je opekline trećeg stupnja, a o težini ozljeda svjedoči i podatak da je nakon nesreće 36 dana proveo u komi.

Najprije je bio zbrinut na odjelu intenzivne njege u KBC-u Rijeka, da bi potom avionom bio prebačen u Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju te kirurgiju šake i opeklina u Münchenu, gdje je u mjesec i pol dana prošao dvanaest teških i bolnih operativnih zahvata, među kojima amputaciju desne noge te prstiju i Ahilove tetive na lijevoj nozi, kao i višekratna presađivanja kože. Od vitalnog i sportu sklonog čovjeka postao je invalid s ograničenom mogućnošću kretanja, s trajnim posljedicama od opeklina, tako da doživotno mora barem jednom tjedno ići na bolničku masažu i propisanu terapijsku gimnastiku. Njegova životna partnerica Kersten i sin zadobili su lakše ozljede, opekline prvog do drugog stupnja na dlanovima, stopalima i podlakticama zbog kojih je Kersten također morala biti podvrgnuta operacijskom zahvatu.

Bez kaznenog progona

Kako doznajemo od Nikole Sabljara, riječkog odvjetnika koji zastupa Husemanna i njegovu obitelj, istraga nesreće rezultirala je kaznenom prijavom, ali je ista odbačena, baš kao što je odbačen i kasniji pokušaj njemačke obitelji da preuzme kazneni progon na pulskom Županijskom sudu. Dotični sud, navodi Sabljar, nije naime smatrao da postoje elementi kaznene odgovornosti odgovornih osoba u Valalti i HEP-ODS-u. Nakon tih odbačaja, u kolovozu 2014. godine Husemannovi ustaju s tužbenim zahtjevom protiv rovinjskog kampa i HEP-ODS-a na Trgovačkom sudu u Pazinu.

U parničnom postupku proveden je opsežni dokazni postupak, među kojima i brojna vještačenja geodetske, elektrotehničke, financijske i medicinske struke, kao i uviđaj na licu mjesta. Sud u Pazinu u cijelosti je stao na stranu Matthiasa Husemanna i njegove obitelji po pitanju odgovornosti za prouzročenu nesreću u kampu Valalta. Prvostupanjski je sud, naime, utvrdio da je tužena Valalta u vrijeme i na području gdje se dogodila nesreća njemačkoj obitelji, lijevo i desno od spomenutog makadamskog puta, nije smjela obavljati kamp djelatnost, a obavljala ga je. Laički rečeno, tužena Valalta je u to vrijeme kamp ilegalno proširila na to područje i upravo je u tome Trgovački sud u Pazinu ocijenio da leži bit njihove odgovornosti.

– Tužena Valalta je širila područje obavljanja kamping djelatnosti bez dozvola i odobrenja nadležnih tijela, kao i protivno izričitoj zabrani da se kamp-djelatnost obavlja ispod dalekovoda, a tuženik HEP-ODS nije poduzeo niti jednu radnju da bi spriječio obavljanje kamp-djelatnosti u zoni dalekovoda. Zasigurno, HEP-ODS nije mogao zabraniti Valalti da obavlja njezinu djelatnosti na tom području, ali je mogao upozoriti nadležna tijela ili tuženu Valaltu. Također, mogao je na tom dijelu postaviti znakove upozorenja na žice dalekovoda, znakove opasnosti od kontakta sa žicama, oznaku visine na kojoj su žice, zabranu transporta visokih predmeta, itd. Tuženik HEP-ODS to nije učinio. Jedino što je u postupku utvrđeno je da je na trafostanici i stupu neposredno prije mjesta nesreće bio znak upozorenja na visoki napon, stoji između ostalog u obrazloženju presude sutkinje pazinskog Trgovačkog suda.

U svojem odgovoru na tužbu iz Valalte apostrofirali su da isključivu odgovornost za nesreću snosi njemačka obitelj i njihovo krajnje neoprezno, kako su klasificirali, gotovo obijesno postupanje kod guranja plovila između žica dalekovoda. Tvrdili su i kako je makadamski put, kojim su Matthias, Kersten i Julius prevozili svoju rekreacijsku jedrilicu do mora, ustvari protupožarni bijeli put i da nikako ne može biti sastavni dio kampa jer da na tom području Valalta nije obavljala nikakvu djelatnost kampinga ili bilo kakvu drugu ugostiteljsku djelatnost. Prvostupanjski je sud, međutim, utvrdio suprotno i u potpunosti »skinuo« odgovornost s njemačke obitelji za nesreću koja im se dogodila.

Pozivajući se na mjerodavni Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji smještajnih objekata kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste objekata za smještaj«, sutkinja Trgovačkog suda zauzela je tumačenje da se od Valalate, koja obavlja kamp-djelatnost, zahtijeva(la) pojačana pažnja i poduzimanje svih mjera za siguran boravak gostiju, kao i za sprečavanje nastanka šteta.

– Tužena Valalta je ta koja mora brinuti o sigurnosti gostiju, ne i gosti o svojoj sigurnosti (naravno, u razumnim okvirima). Plastično rečeno, Valalta je bila dužna brinuti i osigurati da tužitelji nesmetano prenesu katamaran do mora i natrag, a ne tužitelji. Po stavu ovoga suda očekivanja tužitelja su bila sasvim opravdana, oni su se nalazili u kampu, na odmoru, i nisu se bavili ničim nedopuštenim, niti im je itko (od osoba kampa) ili išta (znakovi upozorenja) ukazivalo da se nalaze u smrtnoj opasnosti. Tužena Valalta, kao i tuženi HEP-ODS bili su dužni to učiniti, no nisu. S time što ovdje treba dodatno ukazati da bi tužena Valalta bila odgovorna za bilo koji štetni događaj koji bi se dogodio na tom području (primjerice, i da su se tužitelji poskliznuli i slomili nogu) jer je obavljala kamp-djelatnost na području za koje nije imala dozvolu, navodi se obrazloženju dijela ove prvostupanjske presude.

Neprihvatljivo »zatvaranje očiju«

Iz HEP-ODS-a osporavali su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Dalekovod DV 35 kV Rovinj-Poreč izgrađen je još daleke 1970. godine i u dokaznom postupku pred Trgovačkim sudom potvrđeno je da je predmetni dalekovod izgrađen prema pravilima struke, da je propisno održavan, kao i da je u vrijeme nesreće bio ispravan.

– Međutim, odgovornost tuženika HEP-ODS-a leži u tome što je istome bilo poznato da se taj dalekovod, uslijed proširenja kampa Valalta, »našao« unutar kampa, kao i da se zona ispod dalekovoda koristi kao pristupni put do kamp parcela koje se nalaze s lijeve i desne strane duž zone protezanja dalekovoda. To mu nije moglo ostati nepoznato s obzirom na to da je redovno vršio preglede tog dalekovoda, za što je morao ući u kamp. Kako se kamp proširio oko zone dalekovoda nakon stupanja na snagu Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV (Službeni list SFRJ 65/1988) koji zabranjuje da dalekovod ide preko kampa, taj se pravilnik primjenjuje na taj dalekovod, a ta se zabrana na jednak način, kao i u odnosu na tuženu Valaltu, odnosi i na tuženika HEP-ODS, navodi, između ostalog, u svom obrazloženju sutkinja Trgovačkog suda, cijeneći da je HEP-ODS morao po tom pitanju reagirati.

– Ovako, ovakvim nečinjenjem tuženik HEP- ODS također snosi odgovornost za nastali štetni događaj jer je nedopustivo i neprihvatljivo tolerirati »zatvaranje očiju« i ponašati se kao da se novonastala situacija (u vidu proširenja kampa) tiče nekog drugog, zaključak je sutkinje Trgovačkog suda u Pazinu.

HEP: Dokazat ćemo da nismo odgovorni

Komentar nepravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu zatražili smo i od tužene Valalte i HEP-ODS-a.

– HEP-ODS prvenstveno izražava duboko žaljenje zbog svih ozljeda koje su njemački državljani pretrpjeli, suosjeća s njihovom boli i strahom koji su doživjeli, međutim, HEP-ODS ni na koji način nije odgovoran za nastanak štetnog događaja na području zaštitnog koridora ispod elektroenergetskog voda. Naime, navedeni elektroenergetski vod sagrađen je uz svu potrebnu dokumentaciju za gradnju te je nadalje i održavan u ispravnom stanju, sukladno zakonskim i podzakonskim aktima. Stoga, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, na njegovoj strani ne postoji odgovornost ni po objektivnom kriteriju, kao ni po kriteriju krivnje, već je do nastanka štetnog događaja došlo uslijed niza nepromišljenih odluka oštećenih.

S obzirom na to da parnični postupak za naknadu štete još uvijek nije pravomoćno okončan te da HEP-u predstoji ulaganje daljnjih pravnih lijekova kojima će zasigurno dokazati da nije odgovoran nadoknaditi štetu za koju ga prvostupanjski sud tereti, a uzimajući u obzir da za isto nije utvrđena kaznena odgovornost, nismo u mogućnosti iznositi detalje vezane za predmetni parnični postupak i samu prvostupanjsku presudu, stoji u dopisu iz HEP-ove Službe za odnose s javnošću.

Iz Valalte do zaključenja ovog teksta nismo dobili nikakav povratni odgovor na naš upit.

»Normalno« u Hrvatskoj

Za odvjetnika koji zastupa njemačku obitelj pred hrvatskim pravosuđem nema dvojbe.

– Radi se o slučaju grubog zanemarivanja sigurnosti gostiju od kampa Valalta i HEP-ODS-a. Nevjerojatno je da nadležne institucije, uključujući i DORH, nisu poduzele odgovarajuće korake da se odgovorni kazne. Dok god nadležne institucije ne rade svoj posao, a u ovom ga slučaju nikako nisu obavile, moguće je očekivati da se ovakvi slučajevi kod nas događaju i ubuduće. Jer, u Hrvatskoj je izgleda normalno da se čitav jedan dio turističkog kampa ilegalno proširi ispod opasnog dalekovoda, uslijed čega je i došlo do ove tragedije u kojoj je uništen život jedne obitelji i da pritom za to nitko ne odgovara, smatra Nikola Sabljar.

Kabliranje dalekovoda

Dio dalekovoda koji prolazi turističkom zonom Valalta kabliran je (ukopan) 2012. godine. Iz dokaznog postupka na Trgovačkom sudu u Pazinu, međutim, zaključeno je kako provedeno kabliranje govori u prilog tezi iz tužbe da su u Valalti itekako bili svjesni opasnosti koja prijeti od dalekovoda, kao i činjenice da se kamp ne smije prostirati ispod dalekovoda.

Husemann: Presuda nam daje nadu u pravdu

– U kolovozu 2011. doživjeli smo tešku nesreću na odmoru u rovinjskom kampu Valalta. Uzrok je bio dalekovod u kampu ispod kojeg se kamp nije smio širiti. Posljedica nesreće bila je da sam pretrpio opekline trećeg stupnja na 61 posto mog tijela te mi je amputirana desna noga iznad koljena. Presuda iz svibnja daje nam nadu u pravdu, a dosuđena odšteta bi, naravno, bila od pomoći meni i mojoj obitelji, kazao nam je Matthias Husemann.