Sirijski izbjeglica koji je tajno snimio hrvatske graničare kako tuku njegove suputnike tužit će hrvatske vlasti pred Europskim sudom za ljudska prava u prvom pravnom izazovu hrvatske prakse pushbacka u Bosnu i Hercegovinu.

“Nisam mogao zaboraviti to iskustvo na granici”, kaže Sami Barkal u razgovoru za The Guardian.

“Napravio sam taj video jer sam želio da ljudi shvate što nam se događa i kako se igraju s našim životima kao da ništa ne vrijede.

Što još možemo učiniti da to prestane? Tako da se stvarno nadam u sud. Želimo li doista granice sa zidovima, nasiljem i otporom? Ili želimo pronaći humaniji način?”

Njegovu snimku objavio je Guardian 2018. godine, a dostupna je OVDJE.

Pobjegao od IS-a iz Kobanea

Barkal je napustio Kobane u Siriji 2014. kada je Islamska država počela bombardirati kurdska sela. Imao je 13 godina.

“Otišao sam s majkom i bratom u Tursku”, prisjeća se Barkal.

“Vratili su se nakon nekog vremena, ali ja se nisam mogao vratiti jer sam se bojao da ću biti prisiljen služiti vojsku. Kad je moja obitelj otišla, tada je život za mene stvarno počeo. Morao sam sam učiti o životu.”

“Croatia was across the border. I was scared and alone. I had seen the wounds and blood after others had been beaten up by the officers.” Sami Barkal tells @EP_Justice LIBE hearing about his #pushback whilst a minor. He took Croatia to @ECHR_CEDH. More 👉 https://t.co/Faep0xJz3u pic.twitter.com/oz7lgTSVC2

— ECCHR (@ECCHRBerlin) March 1, 2023

Barkal je našao posao u Turskoj, radio je od 2 ujutro do 20 sati na berbi i pakiranju povrća.

Kad je shvatio da tako više ne može, a sluteći da u Turskoj neće naći posao pod humanijim uvjetima rada, odlučio se pridružiti stotinama tražitelja azila koji svakodnevno hodaju snježnim stazama balkanske rute pokušavajući doći do središnje Europe.

Blokirani u blatu

Mnoge zaustavlja hrvatska granična policija i pretražuju, a neke opljačkaju i nasilno pošalju natrag u Bosnu, gdje su tisuće tražitelja azila blokirane na niskim temperaturama.

Takva odbijanja predstavljaju kršenje međunarodnog prava, prema kojem tražitelji azila moraju imati priliku podnijeti zahtjev za azil nakon što se nađu unutar granica zemlje.

Barkal kaže: “Situacija je bila katastrofalna. Nije bilo nikakve podrške i završili smo spavajući u blatnom polju.

Ja sam imao šator, ali mnogi drugi su morali improvizirati s vrećama za smeće. Oslanjali smo se na volontere i lokalno stanovništvo za hranu i tuševe. Morao sam otići odande.”

Zvuk palica po mesu

U studenom 2018. Barkal je odlučio pokušati prijeći granicu iz Bosne u Hrvatsku sa skupinom tražitelja azila iz sjeverne Afrike.

Budući da je bio najmlađi u grupi, odrasli su mu predložili da ostane natrag u slučaju da ih zaustavi hrvatska policija. Odjednom je začuo vriske kako odjekuju hladnim noćnim zrakom. Skriven iza grmlja počeo je snimati.

“Hrvatska policija ih maltretira. Lome ljudima kosti”, šapnuo je Barkal u telefon dok se čuo zvuk palica koje udaraju po mesu.

Zatim tišina. Nekoliko minuta kasnije, trojica muškaraca iz njegove skupine izašla su iz šume s modricama lica, krvavih usta i nosova te slomljenih rebara.

Guardian je bio prvi medij koji je objavio video koji je postao viralan i postao jedan od prvih dokaza fizičkog maltretiranja migranata od strane hrvatske policije.

Barkal kaže: “Bio sam tako uplašen jer smo išli u tom smjeru. To sam mogao biti ja. Ali morao sam snimiti nešto od toga da ljudi razumiju što se događa na granici.

“Bio sam tako uplašen”

Prvo smo samo čuli krike, a onda se pojavio ovaj čovjek krvavog lica. Tada više nisam imao riječi. Ostao sam bez riječi. Doslovno sam se tresao.

Izašli smo iz rata i došli ovdje tražeći sigurnost, a onda se dogodi ovo. Kada su muškarci krenuli prema nama, pokušali smo im malo pomoći, a zatim smo se zajedno vratili u logor. Bio sam tako uplašen da su mi se noge jedva micale.”

Ovo nije bio prvi put da je Barkal bio prisiljen vratiti se. Mjesec dana ranije, u listopadu iste godine, njega i skupinu Sirijaca zaustavili su hrvatski graničari dok su se odmarali u napuštenom objektu.

Barkal kaže: “Policajci su nas pretresli i oduzeli nam stvari. Zatim su nas dopratili do bijelog kombija i odvezli natrag do granice.

Kad su se vrata kombija otvorila, vidjeli smo skupinu naoružanih policajaca kako čekaju vani. Dali su nam znak da se maknemo i nisu rekli ni riječ.

Bili smo previše uplašeni da bismo razgovarali. Sinulo nam je da nas silom vraćaju u Bosnu. Povratak životu u tom blatnom polju bez ičega.”

Dobio azil u Njemačkoj

Nakon brojnih pokušaja Barkal je krajem 2018. napokon uspio doći do Njemačke gdje su mu vlasti odobrile zahtjev za azil.

Danas radi u supermarketu u Nordenu, gradu na njemačkoj obali Sjevernog mora. Nakon završene škole planira nastaviti karijeru u medicinskoj skrbi.

No, Barkal nije zaboravio zlostavljanja koja je pretrpio. Značajno je pridonio pokušaju razotkrivanja onoga što se događa u Hrvatskoj, govoreći i u Europskom parlamentu.

Carsten Gericke, partnerski odvjetnik Europskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR), neovisne, neprofitne nevladine organizacije čiji je cilj osnaživanje ljudskih prava pravnim sredstvima, zastupa Barkala i još dvoje Sirijaca u njihovom slučaju pred Europskim sudom za ljudska prava.

Kaže da su njegovi klijenti objasnili kako su bili “podvrgnuti kolektivnom protjerivanju” i “nije im dana prilika da pojedinačno objasne svoju situaciju te su bili vraćeni zajedno bez ikakve procjene.

Tjerali maloljetnika u Bosnu

Barkal također nije imao priliku osporiti njegov povratak, a iako je bio maloljetan, službenici su ga vratili u Bosnu ne procijenivši rizike za njega i potpuno svjesni da su ga tjerali natrag u siromaštvo u Bosnu, koja nije imala učinkovit sustav azila u to vrijeme.”

Gericke dodaje da Barkalov slučaj “šire osporava hrvatsku politiku pushbacka: hrvatski policajci rutinski postupaju s ljudima izvan okvira zakona, ne vodeći službene evidencije o prisutnosti izbjeglica i migranata na svom teritoriju, držeći ih u pritvoru bez komunikacije i ometajući im pristup azilu ili bilo kakvom pravnom savjetu ili podršci.”

Sami Barkal took the first video documenting violent #pushbacks by Croatian border police. At the time he was an unaccompanied minor at the Bosnian/Croatian border where @lorenzo_tondo met him in 2018. Now he tells the story of Sami’s legal case @ECHR_CEDH (c) Çiğdem Yüksel https://t.co/9yXX1HIvJe pic.twitter.com/0YaHGA7PPv

— ECCHR (@ECCHRBerlin) December 26, 2023

Prema ECCHR-u, Barkalov slučaj je izniman, budući da su mnogi drugi iskusili slične situacije, ali samo nekoliko slučajeva dospijeva na međunarodne sudove zbog logističkih prepreka.

Sud sada mora utvrditi je li Hrvatska povrijedila Samijeva prava nezakonito ga protjeravši u Bosnu dok je bio maloljetan. Uz ovaj nalaz, od Hrvatske bi se tražilo jamstvo da se takva kršenja više neće dogoditi. Morali bi izraditi akcijski plan i dostaviti izvješća o njegovoj provedbi.

Hrvatska sve poriče, Kolinda priznala pushback

Unatoč svjedočenjima humanitarnih radnika, medija i novinara, Hrvatska je stalno poricala da je vraćala tražitelje azila u Bosnu ili da je protiv njih koristila nasilje.

Međutim, 2019. godine, nakon višemjesečnog službenog demantija, u intervjuu za švicarsku televiziju tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priznala je da se pushback događa. Zanijekala je da se događalo išta nezakonito i također je rekla da je policija pri tome upotrijebila silu.

“Razgovarala sam s ministrom unutarnjih poslova, glavnim ravnateljem policije i službenicima na terenu i oni su me uvjerili da nisu upotrijebili prekomjernu silu”, rekla je Grabar-Kitarović, doznaje se iz razgovora.

“Naravno, potrebna je određena sila tijekom odgurivanja.”

Europski sud za ljudska prava presudio je 2019. da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice. Vlasti su prisilile njezinu obitelj da se vrati u Srbiju prelazeći željezničku prugu ne dopuštajući im da zatraže azil.

Djevojčicu po imenu Madina Hussiny udario je i ubio vlak nakon što su je hrvatske vlasti 2017. prisilile da se vrati natrag s obitelji, piše The Guardian.