Na suđenju optuženima u aferi Uljanik na Županijskom sudu u Rijeci danas je svjedočio bivši čelnik pulskog brodograđevnog holdinga Karlo Radolović, koji je pulske navoze vodio punih 27 godina, točnije od 1979. do 2006. godine, kada je tu funkciju prepustio Antonu Brajkoviću, a on sam u mirovinu je otišao kao član uprave 2011. godine.

Danas 81-godišnji Karlo Radolović bio je neupitni autoritet u brodograđevnoj branši i čovjek pod čijom je upravljačkom palicom Uljanik sebi pribavio status najupješnijeg domaćeg brodogradilišta.

I dok su druga brodogradilišta devedesetih postala eksperiment i poligon za učestala politička kadroviranja, Radolović i Uljanik umjeli su se tome oduprijeti.

– Još je predsjednik Tuđman prihvatio da politika ne može ući u Uljanik, posvjedočio je Radolović u svom iskazu kojeg je dao pred pulskim Županijskim državnim odvjetništvom.

Za njega ništa štetno, ili nezakonito

Za Radolovića, u gradnji sporna četiri broda za prijevoz rasutog tereta iz optužnice nema ničeg štetnog ili nezakonitog, dapače, kako je dodatno pojasnio na sudu, gradnja tih bulk carriera dokaz je da se uspješno upravljalo krizom koja je tih godina žestoko “drmala” svjetskim pomorskim tržištem i za koju, kako je ustvrdio, nitko nije očekivao da će toliko potrajati i odstupiti od dotad uobičajenog cikličkog kruga.

Radolović je pojasnio kako se dugoročna strategija Uljanika svodila na dva osnovna pravca. Prvo, usmjeravanje proizvodnje prema gradnji novih tipova brodova koji su manje ovisni o cikličkim kretanjima cijena na tržištu, kao što su, primjerice, jaružala (dredgeri), brodovi za prijevoz žive stoke i brodovi za prijevoz automobila.

U vremenima kriza, koje se već desetljećima, u cikličkim razmacima javljaju u pomorstvu, posvjedočio je Radolović, Uljanik se okrenuo prema gradnji gradnji brodova za vlastitu flotu.

Iz toga je i stasala Uljanik plovidba, koja je do svog izdvajanja i privatizacije provedene sredinom devedesetih, od 1994. do 2000. godine, poslovala kao jedno od povezanih društava unutar Uljanika.

Poslovna logika bila je da se kroz kasniju eksploataciju tih brodova pokrije gubitak brodogradilišta, ustvrdio je Radolović.

Subvencije i Đuro Popijač

Na upit svog dugogodišnjeg kolege, a danas optuženika Antona Brajkovića, Radolović se osvrnuo i na situaciju 2009. godine kada su Uljaniku otkazani ugovori za dva “stočara” koji su trebali “nositi” polovicu godišnjih kapaciteta proizvodnje.

Nadovezujući se na okolnosti u kojima se 2010. godine našlo pulsko brodogradilište, Radolović je potvrdio da je 38 milijuna kuna državnih subvencija, umjesto u Uljanik brodogradilište završili u “3. maju”.

Prema Radoloviću, tadašnji ministar gospodarstva Đuro Popijač svojevoljno je s računa Uljanik brodogradilišta pri Hrvatskoj brodogradnji-Jadranbrod preusmjerio novac prema “3. maju” da bi se isplatile plaće i spriječio štrajk radnika. Taj novac, nije se zaustavio Radolović, ni riječko brodogradilište, ni Đuro Popijač nisu nikad vratili Uljaniku.

Na upite branitelja optuženih, Radolović je ustvrdio kako je Uljanik brodogradilište bilo to koje se obratilo za pomoć od Uljanik plovidbi za pomoć za gradnju četiri bulk carriera koji su, podsjetimo, ključna točka optužnice i glavni financijski krimen za koje se terete Radolovićevi nasljednici na čelu Uljanika, zajedno s bivšim direktorom Uljanik plovidbe Dragutinom Pavletićem.

Privatizacija Uljanik plovidbe

Radolović je ustvrdio da nije bio uključen u pregovore za te novogradnje, a za činjenicu da se konačna, kupoprodajna cijena tih brodova utvrđivala na primopredaji prema, u tom trenutku i na taj dan, važećoj Clarksonovoj procjeni rekao je da ne vidi ništa sporno.

Dodao je i kako je izgradnjom tih brodova bitno povećan vlastiti kapital i imovina tvrtke. Tužitelj Igor Bijelić jedno od svojih pitanja prema Radoloviću usmjerio i prema privatizaciji Uljanik plovidbe, no odgovori koji su uslijedili, kao i naknadni upiti branitelja optuženih usmjerili su fokus prema Vladinim odlukama o privatizaciji Uljanika iz 2009. i 2012. godine.

Na ovotjednim raspravama u slučaju Uljanik na Županijskom sudu u Rijeci saslušano je prvih deset svjedoka, od njih ukupno sedamdesetak, koliko ih je zasad predviđeno u ovom postupku, a suđenje se nastavlja početkom ožujka.