Snimio Fiore VEŽNAVER
Srećko Šobot bio je prvotno optužen da je pogodovao zagrebačkoj tvrtki Eurofin, koja je trebala postaviti javnu rasvjetu na lovranskoj šetnici, te pričinio Općini Lovran štetu od najmanje 1,8 milijuna kuna
RIJEKA Trinaest i pol godina od sklapanja ugovora sa zagrebačkom tvrtkom Eurofin, koja je trebala postaviti javnu rasvjetu na lovranskoj šetnici, nakon čega je ondašnji načelnik Općine Lovran Srećko Šobot završio na optuženičkoj klupi – pod prvotnom optužbom da je pogodujući toj tvrtki pričinio Općini štetu od najmanje 1,8 milijuna kuna – stavljena je točka na ovu aferu, Šobot je pravomoćno oslobođen optužbi.
Naime, ovih je dana na adrese stranaka u postupku stigla odluka riječkog Županijskog suda kojim se potvrđuje oslobađajuća presuda riječkog Općinskog suda, koji je odbacio optužbu protiv Šobota za kazneno djelo – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Na oslobađajuću presudu riječkog Općinskog suda, donesenu u prosincu 2013. godine, žalbu je podnijelo tužiteljstvo, ustrajući u tvrdnjama da je Šobot počinio kazneno djelo, te tražilo da se oslobađajuća presuda ukine i slučaj vrati na ponovno suđenje. No, drugostupanjski sud dao je za pravo Općinskom sudu i odbio kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika. Šobot je na koncu pravomoćno oslobođen zbog, pojednostavljeno rečeno, nedostatka dokaza. Nema dokaza da je Šobot postupao s namjerom da počini kazneno djelo, zaključio je riječki Županijski sud.
Optužnica iz 2006.
Slučaj oko financiranja rasvjete na lovranskoj šetnici stigao je do sudnice nakon što je opatijsko Općinsko državno odvjetništvo još u listopadu 2006. godine podignulo optužnicu protiv već i onda bivšeg načelnika Općine Lovran Srećka Šobota, tereteći ga da je zlouporabio ovlasti i u razdoblju od svibnja do srpnja 2002. godine omogućio tvrtki Eurofin iz Zagreba stjecanje nepripadne koristi. Optužen je da je nakon provedenog postupka javne nabave i slijedom odluke lovranskog Općinskog poglavarstva od 2. svibnja 2002. godine, kojom je ponuda Eurofina za izgradnju rasvjete na šetnici ocijenjena najboljom, propustio poništiti nadmetanje. Tužiteljstvo je smatralo da je to trebao učiniti jer je cijena ponude bila veća od osiguranih sredstava Općine Lovran, koja je za uređenje šetnice namijenila 700.000 kuna, a ponuda Eurofina iznosila je gotovo 1,9 milijuna kuna.
Šobot je 13. svibnja 2002. godine sklopio ugovor o građenju s cijenom od oko milijun i 858 tisuća kuna, s odgodom plaćanja od dvije godine. U optužnici se obrazlagalo da je istog dana kod Hypo Alpe Adria Bank potpisao sporazum i izjavu o obvezi Općine Lovran na izdavanje mjenica u svrhu osiguravanja kredita od 565.000 švicarskih franaka što je istog dana odobren tvrtki Eurofin. Optužba je ukazivala da je na taj način Šobot neovlašteno obvezao Općinu Lovran kao jamca za iznos od oko 2,8 milijuna kuna, odnosno za gotovo milijun kuna više od iznosa u ugovoru o izgradnji rasvjete na šetnici. Tužiteljstvo je apostrofiralo i da je 19. srpnja 2002. godine, upravo na dan kada je Šobot razriješen dužnosti načelnika Općine Lovran, izdao banci dvije mjenice, na temelju kojih je banka, na štetu lovranske Općine, naplatila više od dva milijuna kuna.
Mjenice garancija
Opatijsko tužiteljstvo je, naime, podvlačilo da se radilo o situaciji da je Općina Lovran postala jamac Eurofinu za kredit. Mjenice su trebale poslužiti kao garancija Eurofinu za kredit, a na kraju ih je banka aktivirala jer Eurofin nije vraćao kredit od 565.000 švicarskih franaka.
U ožujku 2007. godine počelo je suđenje u opatijskom Općinskom sudu, a nakon višegodišnjeg sudskog procesa, u kojem je suđenje prebačeno u Rijeku, a promijenio se i sudac koji je vodio postupak, u prosincu 2013. godine donesena je oslobađajuća presuda za Šobota. Tužiteljstvo se na nju žalilo, smatrajući, uz ostalo, da je prvostupanjski sud izveo sve dokaze koje je trebao, ali su zaključci pogrešni. Državno odvjetništvo je naglašavalo da se Šobot kao ondašnji načelnik Općine Lovran obvezao na plaćanje tuđih kredita, što nije bilo ugovoreno, bez potrebnog odobrenja Vlade i suglasnosti te da potpisivanje spornog sporazuma upućuje na namjeru pogodavanja tvrtki Eurofin. »Lakovjerno postupanje bez imalo promišljanja koje je kao posljedicu dovelo do štete za Općinu Lovran«, ocijenilo je tužiteljstvo u svojoj žalbi Šobotovo postupanje.
No, vijeće sudaca Županijskog suda u Rijeci odbilo je žalbu tužiteljstva kao neosnovanu. »Ne može se izvesti zaključak da je optuženik neposredno nakon sklapanja ugovora o građenju, potpisivanjem i predajom mjenica banci, postupao s voljom i sviješću te s ciljem da pribavi protupravnu imovinsku korist za trgovačko društvo Eurofin«, navodi se u presudi drugostupanjskog suda, koji podvlači da se, iako Općina Lovran nije bila ni jamac ni sudužnik spornog kredita kojeg je dobio Eurofin, ipak ne može zanemariti činjenica da se kredit Eurofina odnosio na sredstva za izgradnju općinske šetnice.
Nekvalitetni radovi
Županijski sud podvlači da nesporno nepravilan postupak, koji se očitovao u tome da Općina Lovran i njen tadašnji načelnik Šobot nisu zatražili potrebnu suglasnost Vlade za uzimanjem kredita (do zaduživanja je moralo doći, jer nije bilo dovoljno sredstava u općinskom proračunu), već je to učinjeno putem mjenica i posredno preko privatne tvrtke, ne znači i da ta okolnost potvrđuje da je kod Šobota postojala namjera da počini kazneno djelo. Tvrtka Eurofin izvršila je radove, doduše nekvalitetno, sudeći po mišljenju vještaka, ali nije utemeljena tvrdnja da je Šobot, kada je za Općinu sklapao ugovor, imao saznanja ili predviđanja da radovi neće biti kvalitetno obavljeni, konačni je zaključak suda.
Pozivajući se na nalaz financijskog vještaka, drugostupanjski sud podvlači da je izvođač radova u stvari kreditirao Općinu Lovran, koja pak tvrtki Eurofin nije platila veliku većinu ugovorenih radova, podmireno je tek oko pet posto. U situaciji da Općina nije platila izvođaču radova, koji pak nije vraćao kredit banci, uzeo strogo namjenski kredit, za izgradnju javne rasvjete, uslijedio je potez banke koja je krenula aktivirati mjenice Općine Lovran. Suci Županijskog suda složili su se sa zaključkom Općinskog suda da se ne može odbaciti tvrdnja Šobota da on nije mogao znati da će banka iskoristiti mjenice za naplatu većeg iznosa od onog iznad cijene ugovorenih radova. Banka na kraju i nije naplatila cijeli iznos kredita Eurofinu od 565 tisuća CHF, nego oko 477 tisuća CHF (oko 2,3 milijuna kuna).
»Iako je optuženik doista sporazumom i mjenicama obvezao Općinu Lovran za 565 tisuća CHF, što nije bilo pravilno i u skladu s ugovorom o građenju, ipak je prihvatljiva njegova obrana da je bio uvjeren da se osigurava prije svega naplata izvedenih radova na šetnici u Lovranu«, zaključuje riječki Županijski sud.