Bivši načelnik Lovrana pravomoćno oslobođen, nema dokaza da je pogodovao izvođaču radova

Snimio Fiore VEŽNAVER

Srećko Šobot bio je prvotno optužen da je pogodovao zagrebačkoj tvrtki Eurofin, koja je trebala postaviti javnu rasvjetu na lovranskoj šetnici, te pričinio Općini Lovran štetu od najmanje 1,8 milijuna kuna

RIJEKA  Trinaest i pol godina od sklapanja ugovora sa zagrebačkom tvrtkom Eurofin, koja je trebala postaviti javnu rasvjetu na lovranskoj šetnici, nakon čega je ondašnji načelnik Općine Lovran Srećko Šobot završio na optuženičkoj klupi – pod prvotnom optužbom da je pogodujući  toj tvrtki  pričinio Općini štetu od najmanje 1,8 milijuna kuna –  stavljena je točka na ovu aferu, Šobot je pravomoćno oslobođen optužbi. 

 Naime, ovih je dana na adrese stranaka u postupku stigla odluka riječkog Županijskog suda kojim se potvrđuje oslobađajuća presuda riječkog Općinskog suda, koji je odbacio optužbu protiv Šobota za kazneno djelo – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju.

Na oslobađajuću presudu riječkog Općinskog suda, donesenu u prosincu 2013. godine, žalbu je podnijelo tužiteljstvo, ustrajući u tvrdnjama da je Šobot počinio kazneno djelo, te tražilo da se oslobađajuća presuda ukine i slučaj vrati na ponovno suđenje. No, drugostupanjski sud dao je za pravo Općinskom sudu i odbio kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika. Šobot je na koncu pravomoćno oslobođen zbog, pojednostavljeno rečeno, nedostatka dokaza. Nema dokaza da je Šobot postupao s namjerom da počini kazneno djelo, zaključio je riječki Županijski sud.

Optužnica iz 2006.

Slučaj oko financiranja rasvjete na lovranskoj šetnici stigao je  do sudnice nakon što je opatijsko Općinsko državno odvjetništvo još u listopadu 2006. godine podignulo optužnicu protiv već i onda bivšeg načelnika Općine Lovran Srećka Šobota, tereteći ga da je zlouporabio ovlasti i u razdoblju od svibnja do srpnja 2002. godine omogućio tvrtki Eurofin iz Zagreba stjecanje nepripadne  koristi. Optužen je da je nakon provedenog postupka javne nabave i slijedom odluke lovranskog Općinskog poglavarstva od 2. svibnja 2002. godine, kojom je ponuda Eurofina za izgradnju rasvjete na šetnici ocijenjena najboljom, propustio poništiti nadmetanje. Tužiteljstvo je smatralo da je to trebao učiniti jer je  cijena ponude bila veća od osiguranih sredstava Općine Lovran, koja je za uređenje šetnice namijenila 700.000 kuna, a ponuda Eurofina iznosila je gotovo 1,9 milijuna kuna.

Šobot je 13. svibnja 2002. godine sklopio ugovor o građenju s cijenom od oko milijun i 858 tisuća kuna, s odgodom plaćanja od dvije godine. U optužnici se obrazlagalo da je istog dana kod Hypo Alpe Adria Bank potpisao sporazum i izjavu o obvezi Općine Lovran na izdavanje mjenica u svrhu osiguravanja kredita od 565.000 švicarskih franaka što je istog  dana odobren tvrtki Eurofin. Optužba je ukazivala da je na taj način Šobot neovlašteno obvezao Općinu Lovran kao jamca za iznos od oko 2,8 milijuna  kuna, odnosno za gotovo milijun  kuna više od iznosa u ugovoru o izgradnji rasvjete na šetnici. Tužiteljstvo je apostrofiralo i da je 19. srpnja 2002. godine, upravo na dan kada je Šobot razriješen dužnosti načelnika Općine Lovran,  izdao banci dvije  mjenice, na temelju kojih je banka, na štetu lovranske Općine, naplatila više od dva milijuna kuna.

Županijski sud ukazuje i na nalaz financijskog vještaka  da u proračunu Općine Lovran u vrijeme zaključenja ugovora o postavljanju rasvjete na šetnici nisu bila osigurana dovoljna sredstva za tu investiciju, pa taj ugovor upućuje na kreditni odnos Općine spram izvođača radova, da su sredstva osigurana iz kredita izvođača radova. Radilo se o namjenskom kreditu od 565 tisuća CHF za potrebe izvođenja konkretnih građevinskih radova. Financijski vještak je naveo da Općina Lovran do dana dospijeća nije isplatila radove u iznosu od oko 331 tisuću CHF, dok je temeljem mjenica banka naplatila oko 351 tisuću CHF.U sudskom procesu mišljenje je dalo još nekoliko vještaka. Jedan ekspert elektrotehnike je tako zaključio da ne može utvrditi vrijednost izvršenih radova jer su izvedeni suprotno svim propisima i pravilima struke. Drugi vještak elektrotehnike je pak procijenio vrijednost izvedenih elektro-radova na oko milijun kuna bez PDV-a, ali je naglasio da je kvaliteta radova bila nezadovoljavajuća, da cjelokupni sustav nije mogao uredno funkcionirati, iako su elektroinstalaterski radovi u potpunosti dovršeni.  Graditeljski vještak radove iz svoje domene procijenio je na vrijednost od oko pola milijuna kuna.

Mjenice garancija

Opatijsko tužiteljstvo je, naime, podvlačilo da se radilo o situaciji da je Općina Lovran postala jamac Eurofinu za kredit. Mjenice su trebale poslužiti kao garancija Eurofinu za kredit, a na kraju ih je banka aktivirala jer Eurofin nije vraćao kredit od 565.000 švicarskih franaka.

U ožujku 2007. godine počelo je suđenje u opatijskom Općinskom sudu, a nakon višegodišnjeg sudskog procesa, u kojem je suđenje prebačeno u Rijeku, a promijenio se i sudac koji je vodio postupak, u prosincu 2013. godine donesena je oslobađajuća presuda za Šobota. Tužiteljstvo se na nju žalilo, smatrajući, uz ostalo, da je prvostupanjski sud izveo sve dokaze koje je trebao, ali su zaključci pogrešni. Državno odvjetništvo je naglašavalo da se Šobot kao ondašnji načelnik Općine Lovran  obvezao na plaćanje tuđih kredita, što nije bilo ugovoreno, bez potrebnog odobrenja Vlade i suglasnosti te da potpisivanje spornog sporazuma upućuje na namjeru pogodavanja tvrtki Eurofin. »Lakovjerno postupanje bez imalo promišljanja koje je kao posljedicu dovelo do štete za Općinu Lovran«, ocijenilo je tužiteljstvo u svojoj žalbi Šobotovo postupanje.

No, vijeće sudaca Županijskog suda u Rijeci odbilo je žalbu tužiteljstva kao neosnovanu. »Ne može se izvesti zaključak da je optuženik neposredno nakon sklapanja ugovora o građenju, potpisivanjem i predajom mjenica banci, postupao s voljom i sviješću te s ciljem da pribavi protupravnu imovinsku korist za trgovačko društvo Eurofin«, navodi se u presudi drugostupanjskog suda, koji podvlači da se, iako Općina Lovran nije bila ni jamac ni sudužnik spornog kredita kojeg je dobio Eurofin, ipak ne može zanemariti činjenica da se kredit Eurofina odnosio na sredstva za izgradnju općinske šetnice.

Nekvalitetni radovi

Županijski sud podvlači da nesporno nepravilan postupak, koji se očitovao u tome da Općina Lovran i njen tadašnji načelnik Šobot nisu zatražili potrebnu suglasnost Vlade za uzimanjem kredita (do zaduživanja je moralo doći, jer nije bilo dovoljno sredstava u općinskom proračunu), već je to  učinjeno putem mjenica i posredno preko privatne tvrtke, ne znači i da ta okolnost potvrđuje da je kod Šobota postojala namjera da počini kazneno djelo. Tvrtka Eurofin izvršila je radove, doduše nekvalitetno, sudeći po mišljenju vještaka, ali nije utemeljena tvrdnja da je Šobot, kada je za Općinu sklapao ugovor, imao saznanja ili predviđanja da radovi neće biti kvalitetno obavljeni, konačni je zaključak suda.

– Nikad, a ni u ovom slučaju, nisam postupao s namjerom da naštetim lovranskoj Općini dok sam bio načelnik. Pokretanje istrage i podizanje optužnice protiv mene bili su politički motivirani i imaju političku pozadinu. Trebalo me se »pokopati«, diskreditirati, to je bio cilj. Neke od ključnih okolnosti i generatora tog slučaja nisu se dogodili slučajno, već je to bilo planirano, naglašava Srećko Šobot, koji smatra da je ključne poteze protiv njega vuklo lokalno političko okruženje. Ukazuje na okolnost  da se najprije teretio da je pričinio štetu Općini najmanje u vrijednosti investicije, dakle više od 1,8 milijuna kuna, a da je na kraju odbačena i optužba što se svela na tek pedesetak tisuća kuna navodne štete.Priznaje da se Općina nije obratila Vladi, što je predviđena procedura kod uzimanja »klasičnog« kredita, no ističe da je na ovaj način, da kredit uzme izvođač radova, Općina uštedjela sredstva, da je to bio jeftiniji način kreditiranja radova.– Vremena su tada bila drukčija, pojašnjava Šobot situaciju prije 14 godina, dodajući da su izvođaču radova trebali platiti za radove kroz tri godine, uz poček. Šobot podvlači da je isprovocirana situacija u kojoj Općina nije plaćala izvođaču radova, a Eurofin nije vraćao kredit, pa je banka naplatila mjenice Općine. Šobot je pak dva mjeseca nakon što je potpisao ugovor o postavljanju rasvjete, u srpnju 2002. godine, smijenjen s mjesta načelnika, razriješen dužnosti.– Imputiralo mi se da sam dvije mjenice ispunio zadnjeg dana kada sam bio na funkciji načelnika. Ali, nije istina da sam zadnjeg dana predao mjenice, koje su izvođaču radova bile garancija za dobivanje kredita, ranije sam ih predao, ističe Šobot. Ukazuje i da su vještaci za izvedene radove rekli da su loše kvalitete, ali smatra da nije baš sve bilo tako te dodaje da je dogovorio popravke, ali je nakon toga otišao s mjesta načelnika.– Uostalom, nadzorni organ radova bio je čovjek koji je doktorirao na javnoj rasvjeti, podvlači Šobot, ističući da se nakon svega dogodila i smišljena, organizirana devastacija rasvjete nakon što je ona puštena u rad.

Pozivajući se na nalaz financijskog vještaka, drugostupanjski sud podvlači da je izvođač radova u stvari kreditirao Općinu Lovran, koja pak tvrtki Eurofin nije platila veliku većinu ugovorenih radova, podmireno je tek oko pet posto. U situaciji da Općina nije platila izvođaču radova, koji pak nije vraćao kredit banci, uzeo strogo namjenski kredit, za izgradnju javne rasvjete, uslijedio je potez banke koja je krenula aktivirati mjenice Općine Lovran. Suci Županijskog suda složili su se sa zaključkom Općinskog suda da se ne može odbaciti tvrdnja Šobota da on nije mogao znati da će banka iskoristiti mjenice za naplatu većeg iznosa od onog iznad cijene ugovorenih radova. Banka na kraju i nije naplatila cijeli iznos kredita Eurofinu od 565 tisuća CHF, nego oko 477 tisuća CHF (oko 2,3 milijuna kuna).

»Iako je optuženik doista sporazumom i mjenicama obvezao Općinu Lovran za 565 tisuća CHF, što nije bilo pravilno i u skladu s ugovorom o građenju, ipak je prihvatljiva njegova obrana da je bio uvjeren da se osigurava prije svega naplata izvedenih radova na šetnici u Lovranu«, zaključuje riječki Županijski sud.