VRBNIK – Smrt koja je potresla ne samo Vrbnik i Krk, Rijeku i Kvarner: iznenadni odlazak poznatog vinara, ugostitelja i hotelijera, Vrbničana Franje Toljanića šokirala je čitavu Hrvatsku.

Kao jedna od prvih na vijest o smrti časnog oca mnogobrojne obitelji, Franjo i supruga Katarina bili su roditelji čak 12-ero djece, s izuzetnom se tugom javila i bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je bila posebna gošća na krštenju male Luce, njihovog najmlađeg djeteta, dok o količini tuge s kojom je danas obavijen Vrbnik ne treba ni govoriti. U šoku su njegovi najbliži kolege, poznati vrbnički vinari kao što je to Ivica Dobrinčić s kojim smo još sinoć razgovarali, pa sve do Marinka Vladića, direktora PZ Vrbnik.

– Što reći, ne da smo potpuno zanijemili nego ni danas, nakon prospavane noći ne možemo vjerovati da Franje više nema među nama. Poznato je što je sve činio i ne samo u vinarstvu nego i ugostiteljstvu, hotelijerstvu kao i to da se spremao i na proizvodnju hrane. Bio je jako značajna osoba na široj, ne samo našoj domaćoj sceni. Iza njega je ostala mnogobrojna obitelj, tu smo za sve što treba u smislu bilo kakve pomoći, naglasio nam je u kratkom razgovoru Vladić.

Što se samog uroka smrti tiče, o svemu se još uvijek nagađa. Kako je poznato, nakon dugotrajnog zastoja izazvanog karantenom koronavirusa, najprije je bila otvorena vinoteka na Rivi Boduli u Rijeci, da bi svega nekoliko sati prije smrti otvorio i svoju drugu riječku vinariju, na Vežici. S njim smo zadnjih dana bili u stalnom kontaktu zbog krize izazvane koronom u cjelokupnoj lepezi njegovog poslovanja. Bio je iznimno angažiran kako bi se hrvatskoj vinarskoj i vinogradarskoj sceni pomoglo, kako bi se jednako tako odredili i prema ugostiteljstvu jer kod svih je bila evidentna velika kriza poslovanja kao i strah za egzistenciju. Franjo Toljanić, poznat kao osoba koja je bila iznimno djelotvorna i u trenucima najvećih kriza, nije klonuo, štoviše bio je jedan od onih koji su donosili nadu. Upravo je tako komentirao i svoje neodustajanje od otvaranja vežičke vinoteke iako, po mnogima, “sada nije trenutak”. Za njega je u smislu razvijanja poslova uvijek – bio trenutak.

O razlozima smrti – je li ona nastupila prije ili zbog pada na motociklu – sva su nagađanja na žalost, jer nije obitelji ni najmanje lako podnositi situaciju koja tragičnost iznenadne smrti dodatno pojačava nepoznavanjem njezinog uzroka, još uvijek otvorena. Odgovora do okončanje obdukcije, kako iz policijskih, tako ni medicinskih krugova razumljivo, nema.

Kako god, jednog od najznačajnijih vinara Hrvatske, promotora valorizacije svih vrijednosti krčke zemlje i tradicije više nema. Ono što može biti utjeha njegovoj obitelji kao i poklonicima dijela koje je učinio je činjenica kako je ostavio preduboki i preznačajni trag da bi ga ova tragedija izbrisala iz sjećanja kolektivnih vrijednosti Vrbnika, Krka i Hrvatske.