Više od 70 posto logoraša je umrlo. Shrvani posljedicama logorskih tortura odlaze najčešće u dobi između 50 i 60 godina. Zar smo uistinu kao društvo toliko bešćutni i nemoćni da će prije umrijeti svi logoraši nego se dočeka pravo i pravdu za njih?
Nedavno obilježavanje 30. godišnjice oslobađanja logoraša koji su i do skoro deset mjeseci proveli u nizu koncentracijskih logora Srbije, aktualizirala je niz deprimirajućih činjenica za koje bismo, mogli koristiti i znatno teže kvalifikacije.
Prva je zapravo šokantna jer saznati kako oko 500 logoraša iz te velike razmjene – 662 su bila branitelja, ukupno je, s civilima, razmijenjeno 714 logoraša – na žalost više nije među živima izaziva baš šok.
Druga je da ni nakon trideset godina, logore je samo u Srbiji prošlo skoro četiri tisuće stanovnika Hrvatske, dok status logoraša ima 7815 ljudi, nisu od Srbije ne samo dobili materijalno obeštećenje, nego ni priznanje logorskog statusa. Poznato nam je da između Hrvatske i Srbije ima mnogo neriješenih pitanja, no civilizacijski gledano Srbija bi konačno morala priznati činjenicu da su na njezinom teritoriju postojali koncentracijski logori, ispričat se ljudima koji su prošli tu torturu te im isplatiti ono što mora. Ne želi li to predsjednik Aleksandar Vučić, morala bi to učiniti premijerka Ana Brnabić čije je porijeklo dijelom iz Stare Baške tako da je valjda sanzibilizirana po tom pitanju više od ortodoksnog Vučića.
I treći dio te priče je vrlo konfuzan. Prema izjavama koje se se mogli čuti na toj obljetnici ispunjenom zebnjom, Hrvatska kani proračunskim novcem financirati odvjetnika u Srbiji kako bi izborila pravdu za hrvatske logoraše! Zvuči to uistinu apsurdno jer ne želi li Srbija priznati postojanje logora, pravdu se mora istjerati međunarodnim putem za što su itekako kvalificirani hrvatski odvjetnici.
Više od 70 posto logoraša je umrlo. Shrvani posljedicama logorskih tortura odlaze najčešće u dobi između 50 i 60 godina. Zar smo uistinu kao društvo toliko bešćutni i nemoćni da će prije umrijeti svi logoraši nego se dočeka pravo i pravdu za njih?