U svijetu domaće publicistike ime Velimira Grgića nije nepoznanica. Ovaj 43-godišnji novinar bio je novinar i urednik mnogih magazina i novina, od Playboya, Globusa, Nacionala, portala Tportal.hr, do američkog magazina The Source ili pak nekad popularnog magazina Nomad čiji je bio začetnik i urednik. U svojem se radu bavio poglavito kulturom i raznim kuturnim i društvenim fenomenima, a na tom je tragu i njegova publicistika koja primjerice tematizira korejsku kinematografiju, K-pop kulturu ili pak društvenu platformu TikTok.

Njegova posljednja knjiga aktualnog naslova »Teorije zavjere 21. stoljeća« izazvala je velik interes javnosti, s obzirom na to da progovara o nekim aktualnim temama u sferi teorija zavjere, kao i brojnim pitanjima koja se često šire internetskim bespućima, a upravo o tome govori za naš list.

Kako ste se odlučili na pisanje knjige takve tematike?

– O knjizi ovakve tematike izdavač i ja smo razmišljali zapravo još četiri-pet godina prije pandemije, jer se takvim temama bavim već dosta dugo, gotovo dvadesetak godina. Teorije zavjere nisu novina, već su dugo popularne, sigurno zadnjih desetak godina su posebice popularne, a to dokazuje i lista najprodavanije publicistike na kojoj su redovno knjige takve tematike. Prvo izdanje ove knjige također je rasprodano. Naravno, pandemija je dodatno potaknula izdavanje knjige, kao i temu u knjizi koja je vezana uz aktualnu pandemiju. Što se tiče samog pisanja, nisam imao plan, već sam na princip naišao pišući o tome, a rezultat je zbirka eseja o različitim temama povezanim s teorijama zavjere, u kojima sam pokušao dati neku opću sliku, od retrospektivnog odlaska u povijest do prikazivanja situacije u kojoj se zapravo cijelo vrijeme vrtimo u krug.

Masoni, iluminati…

Prema vama, od kad postoje teorije zavjere?

– Teorije zavjere postoje zapravo oduvijek, otkad postoji čovječanstvo i komunikacija, a tada nastaju i zavjereničke odluke, planovi, da bi pojedinci ostvarili neki cilj. No svoju eksploziju i vrhunac one doživljavaju u 18. stoljeću kad su se događale velike promjene, od velike imigracije u SAD-u, odnosa protestanata prema katolicima, javljaju se masoni, iluminati, odnos predsjednika ili Crkve prema masonskim ložama, sve do atentata na predsjednike, čime su dodatno dobivale na snazi. Naravno, sve je to bujalo u SAD-u jer je to inkubator teorija zavjere.

Jesu li te teorije odgovor na ona pitanja na koja nemamo odgovor ili se možda javljaju u kriznim vremenima i povezane su s nekim specifičnim pojavama ili situacijama?

– I teorije zavjere i teorije čije su istinitosti dokazane su s nama oduvijek, ali u doba kriza je pojačan interes za njih, upravo zato što daju odgovore na pitanja na koja ljudi ne mogu naći brze, jednostavne i efikasno upakirane odgovore. Te teorije gode i egu, jer jedna osoba tako zna istinu koju drugi ne znaju pa se bori da svi saznaju. One se pojavljuju u doba kriza koje traže brze odgovore, a u vrijeme interneta brži ne mogu biti. Znanosti ipak treba vremena, internetu treba sekunda, a hakerima i trolovima je u interesu da šire neistine. To su ljudi koji su plaćeni da lažu i unose kaos, što je u nekim temama imalo veliku ulogu, čak šezdeset posto sadržaja su oni kreirali.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Koja je razlika u teorijama zavjere nekad i danas?

– Zapravo i ne postoji razlika, teorije zavjere su iste jer su i ljudi isti u svojoj srži. Današnje teorije se razlikuju samo po količini proizvodnje, pa se danas, primjerice, mogu naći neke nove teorije gotovo na dnevnoj bazi. To mi je fascinantno zbog činjenice što sve ljudi mogu izmaštati. Bill Gates i čipovi su sad recimo »out«, aktualna je ona teorija vezana za mRNA COVID-cjepiva koja sadrže u sebi parazita Hydru koji će narasti u ljudskome tijelu.

Sad kad ste već spomenuli cjepivo, napravit ću malu digresiju jer mi je zanimljiva vaša teorija u poglavlju »P(l)andemija« koja se tiče koronavirusa i njegova širenja, prema kojoj Kinezi imaju i vlastitu teoriju o širenju koronavirusa. O čemu se točno radi?

– Posebno mi je zanimljivo bilo, kad sam govorio o pandemiji, spomenuti i tumačenja pandemije i s druge strane, odnosno ono što su Kinezi svojim građanima pričali, tako da su to kineske teorije zavjere. Mi imamo svoje teorije, no to ne znači da oni prate iste priče kao i mi. Prema njihovoj teoriji zavjere, virus su u Kinu donijeli Amerikanci koji su imali vojne vježbe ondje, a napravili su to namjerno, s ciljem da destabiliziraju Kinu. Taj je narativ bio općeprihvaćen, i to do te mjere da su iz nekih kvartova tjerali strance. Dakle, stranci, Amerikanci su krivi za virus prema njihovoj teoriji, što je zapravo priča prilagođena njihovom podneblju i njihovoj mržnji prema Drugome, kao što su uostalom i ovdje, u zapadnom svijetu, svi koji su došli iz Azije bili krivi za koronavirus, pa su osjećali veliku mržnju. Pandemija je poslužila kao dobar primjer kako neke stvari koje nemaju veze s mozgom postaju prihvaćene, i kako neke stvari koje imaju veze s mozgom budu zasjenjene zbog ovih prvih stvari. Kao treće, poslužila je da pokaže na koji su način te teorije drukčije u određenim dijelovima svijeta. Niti jednu teoriju, u Kini, Hrvatskoj ili Rusiji, ne možemo razmatrati s jedne pozicije, što je zanimljivo, jer istina bi trebala biti jedna, a ne prilagođena nacijama.

Je li baš svaka sumnja nužno i teorija zavjere?

– Naravno da nije, sumnja je normalna. Živimo svi razne teorije i teorije zavjere svaki dan. Sad smo u fazi u kojoj je teško razlučiti stvarnost od fikcije, a s ovom sam knjigom pokušao to napraviti barem u nekim segmentima u kojima je to očito, barem za one koji nisu potpuno zabrazdili u fanatizam. U nekim sam segmentima ostao neutralan, jer tko sam ja da znam ultimativnu istinu. Narcisoidnost je ta zbog koje ljudi sebi dopuštaju donositi bilo kakve zaključke za područja za koja su potpuno nekompetentni. To se zove »wrong thinking«, jer vaš mozak ne može donositi zaključke na temelju neznanja ili nepoznavanja činjenica, odnosno na temelju toga da se neka informacija samo uklapa u vaš narativ pa ćete je zato prihvatiti kao istinitu.

Okrutna većina

S obzirom na sve što smo rekli do sada, biste li se složili s tvrdnjom da postoji određena poveznica između kritičkog mišljenja i teorija zavjere? Naime, prema istraživanju koje je ove godine objavljeno u američkom časopisu Applied Cognitive Psychology, osobe koje vjeruju u teorije zavjere imaju niže razine kritičkog mišljenja od osoba koje ne vjeruju u takve teorije, te su manje sklone selektiranju pravih od lažnih informacija.

– Apsolutno se slažem s time. Kritičko je mišljenje, nažalost, privilegij manjeg broja ljudi, jer većina ljudi ne razmišlja, nego funkcionira, ako ćemo biti čak i okrutni, tako da se probude, idu na posao, dođu kući, upale TV, kao dronovi, bespilotne letjelice, s jedne i s druge strane. Tako i nastaje ono – Donald Trump je rekao, Stožer je rekao, Vlada je rekla, a s druge strane priča kako mi je netko na Viberu proslijedio članak u kojem piše da ćemo svi promijeniti boju kože i narast će nam svima rogovi u budućnosti ili pak da ćemo 2065. godine svi umrijeti od nečega, što je rekla neka proročica, pa je sigurno istina. Bojim se da ni jedni ni drugi nemaju sposobnost kritičkog mišljenja, neovisno o tome kojem »klanu« pripadaju, no mislim da se to baš i ne stječe, nego je povezano s IQ-om, jer osoba tijekom života propituje svijet i sve oko sebe. Neki koji predvode u teorijama zavjere često misle da su glas razuma, no to je povezano s narcisoidnošću, jer takva osoba misli da je bolja od ostalih.

Velimir Grgić
SNIMIO: VEDRAN KARUZA

U knjizi se da iščitati i poveznica između španjolske gripe i ondašnjeg uvođenja struje, što je posebno zanimljivo u kontekstu teorije o 5G o kojem se, nekako mi se čini, više ne govori.

– Još od ruske gripe krajem 19. stoljeća i španjolske gripe imamo kontinuitet telegraf-struja-aspirin-svemirska prašina-jazz glazba. Svašta je bilo optuženo da stvara bolest, posebno rusku gripu krajem 19. stoljeća, kad se pojavila struja, i kad ljudi nisu uopće znali da postoje virusi i kako uopće egzistiraju. Nevjerojatno je zapravo da danas, sto godina nakon situacije u kojoj je medicina bila još rana, recimo to tako, na ovome stupnju razvoja još uvijek ima ljudi koji su po nekim shvaćanjima u onome vremenu. Vjerojatno vjeruju u ono u što žele vjerovati. Nevjerojatno je da su nekad ljudi, kad se uvodila struja, mislili da će od stupa za struju dobiti rak, i to zato što je na nekom području bilo puno oboljelih. No, ti oboljeli su se nalazili na području grada koji je još početkom 20. stoljeća bio novost.

Na takvome području urbanoga centra živjelo je i puno ljudi, za razliku od manje naseljenih područja, pa su se zato i sve bolesti, zaraze, virusi i slično, lakše širili, ali i gdje je više ljudi, veća je mogućnost za većim postotkom. Ljudi su usvajali nešto kao znanost što nije utemeljeno na nikakvoj znanstvenoj metodi, no to je teško objasniti nekome tko ne zna ništa o znanstvenoj metodologiji istraživanja, a želi raspravljati i svađati se. Ne mogu sve odluke i činjenice na svijetu biti filtrirane kroz svako zanimanje, a to znači da se neću miješati u izgradnju space shuttlea, kao što recimo prodavač na tržnici ili vozač autobusa neće nekome objašnjavati kirurgiju. A danas je stanje takvo da svi misle da su i kirurzi, i inženjeri NASA-e, i stručnjaci za geopolitiku, stručnjaci za viruse. Od toliko stručnjaka trebali bismo biti najprosperitetnija zemlja svijeta, ali nam nekako ne ide.

Ptice nisu stvarne

Kako ste se odlučili baš za temu »Ptice nisu stvarne«, što je ujedno i ime posljednjeg poglavlja u knjizi?

– Inicijalno je ta teorija vezana za ptice osmišljena kao nekakav satirični performans, no neki ljudi zaista vjeruju u to. Većina ljudi zna da je to šala, pa ih zato to i zabavlja, no kad je nastao hrvatski ogranak te teorije, grupa na Facebooku, došli su ljudi koji nisu shvatili da se radi o šali i ljudi koji su vjerovali kako je to dio zavjere. Samim time što se spominje CIA, ptice, roboti i dronovi, privukao si sve, od shizofreničara, sve do onih koji vole dobru satiru. Cijela situacija vezana za tu teoriju je kao kad pozovemo deset ljudi, a onda dođe nekoliko pijanih budala i sve pokvari, što je slučaj i s politikom i svakim područjem koje je zanimljivo dok najčešće ljudski faktor to ne pokvari.

Koliko god razne teorije bile nekima smiješne, zabava prestaje u trenutku kad nastupi nasilje, kao što je to recimo bio slučaj s Q-anon pokretom i jurišom na Capitol; što možemo izvesti kao zaključak na primjeru cijele te teorije?

– Q-anon je fenomen, pokret, kult ili čak sekta, zavjerenički pokret koji je iznikao na internetu 2017. godine kad je jedan tajni nick pod nazivom Q, koji označava najveću vojnu tajnu u Americi, je počeo objavljivati određene zagonetke koje daju naslutiti što bi se iduće moglo dogoditi, s ciljem da se uhiti i uništi pedofilska kabala na čelu s Hillary Clinton i demokratskom strankom. Sve je počelo s izborima Hillary-Trump i nastavilo se do izbora Biden-Trump, a sve je financirano, za što već postoje brojni dokazi, od Rusije i njihove majstorske hakerske zajednice koji su znali kako strukturirati stvari, tako da se ljudi uključe strastveno u sve to, kao da igraju neku igru u kojoj su i sami protagonisti.

Taj pokret predvodi novi Isus Krist, novi spasitelj koji se zove Donald Trump, narančasti biznismen s tupeom na glavi koji je, eto, postao spasitelj svijeta. Deseci milijuna ljudi su vjerovali u ovo što ja govorim i što zapravo na mogu vjerovati da uopće govorim. Zbog toga su deseci tisuća ljudi bili spremni jurišati na Capitol, ne bi li spasili Ameriku da Trump izvede državni udar i spasi zemlju od kanibala/ljudi guštera/pedofila/masona/nadopuni jednadžbu.

Tu teoriju, koja je vrhunac svega, pratim od njezinih početaka, a dao sam pogled s insajderske i s autsajderske strane. Q-anon je jedan fenomen koji pokazuje kako su sve teorije zavjere u zadnjih trideset godina filtrirane kroz jednu, od ljudi guštera do cijepljenja; dakle, sve ovo što se može prodati ljudima i na što ih se može navući. Bilo je sve smiješno i zabavno dok nije došlo do ljudskih žrtava. Kad krenu padati leševi, onda zabava prestaje. Q-anon je primjer jedne zaokružene priče u kojoj u dvije-tri godine možemo prepoznati početak, zametak, eksploziju, tragediju i post-festum, ostatke ostataka koji se još nisu osvijestili. Taj je zavjerenički pokret pokazao koliko je lako uz pomoć novca koji dolazi od interesnih skupina, u ovome slučaju ruskih obavještajnih službi, izmanipulirati ljude, jer pokret je, koliko znamo, brojio desetak ljudi koji su uspjeli izmanipulirati desetke milijuna ljudi.