Sudska borba dužnika u švicarskim francima i hrvatskih banaka traje gotovo cijelo desetljeće i još uvijek se, iako su zasad dužnici na sudovima potukli banke, čekaju određene odluke, a posljednje dvije godine u slučaj je intenzivnije uključena i Agencija za zaštitu osobnih podataka.

Nju su u priču odlučili »uvesti« dužnici kojima banke odbijaju dati podatke o kreditima, odnosno kopije kreditne dokumentacije, poput knjigovodstvene kartice, otplatnog plana, aneksa ugovora, pregleda promjene kamatnih stopa…

Ta je dokumentacija dužnicima nužna kod podizanja tužbi za odštetu, banke je odbijaju dati, građani podnose zahtjev Agenciji za zaštitu prava na pristup osobnim podacima, Agencija izdaje rješenja kojima nalaže bankama da građanima omoguće pristup traženoj dokumentaciji, ali banke odbijaju postupiti po tim rješenjima i pokreću upravne sporove protiv rješenja Agencije.

Ovaj krak priče o »švicarcu« javnosti nije toliko poznat, ali i on pokazuje koliko su banke ustrajne u tome da klijente spriječe u tužbama za isplatu preplaćenih iznosa.

Temeljno pravo

Agencija mu je posvetila cijelo poglavlje u svom izvješću o radu za prošli godinu, u kojoj je nastavila dobivati veliki broj zahtjeva za zaštitu prava pristupa osobnim podacima, odnosno kreditnoj dokumentaciji u bankama koje vode obradu tih osobnih podatka.

– U vezi s time Agencija je izradila značajan broj rješenja (postupajući po zahtjevima ispitanika) kojima je naloženo ostvarivanje jednog od temeljnih prava iz Opće uredbe o zaštiti podataka – ostvarivanje prava na pristup osobnim podacima odnosno kreditnoj dokumentaciji, a koje banke obrađuju po ugovorima o kreditu, navodi se u izvješću.

Agencija ističe da je u provedenim postupcima utvrdila da banke imaju i čuvaju takvu dokumentaciju i nakon prestanka ugovornog odnosa s klijentom, da dokumentacija koju klijenti traže sadrži osobne podatke i da ih banke odbijaju dati.

Pritom se banke navode kako bi se trebali primjenjivati posebni propisi i da se tu uopće ne radi o obradi osobnih podataka u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka. Agencija pak ističe da se prema Općoj uredbi i pohrana podataka, u konkretnom slučaju kreditne dokumentacije, i nakon isteka ugovora o kreditu smatra obradom osobnih podataka, što znači da i banke podliježu toj uredbi.

– Stoga su donesena rješenja u kojima je bankama naloženo omogućavanje prava pristupa osobnim podacima/preslikama osobnih podataka, a što podrazumijeva pristup dokumentaciji koja sadrži osobne podatke klijenta, navodi Agencija.

Dodaje da je prošlu godinu obilježio rad zaposlenika Agencije na velikom broju upravnih sporova koje su pokrenule banke protiv takvih rješenja, ali i odgovora na žalbe nakon što bi prvostupanjske presude bile donesene u koristi Agencije.

Dakle, i u ovom slučaju banke ne odustaju i nakon rješenja Agencije i gubitka prvostupanjskih sporova i dalje nastoje izbjeći dostavu kreditne dokumentacije, što i nije čudno s obzirom na to da iza svakog zahtjeva klijenta stoji potencijalna tužba i plaćanje odštete.

U izvješću se navodi da je većina od 32 pokrenuta upravna spora u prošloj godini vezana upravo za rješenja kojima je Agencija naložila bankama da klijentima dostave kreditnu dokumentaciju.

Korektivna mjera

Koliko banke tvrdoglavo odbijaju priznati poraz i nakon takvih odluka agencije i prvostupanjskih presuda, govori i slučaj jedne banke, kojoj se u izvješću ne navodi ime, a agencija joj je postupajući po službenoj dužnosti na kraju izrekla i novčanu kaznu.

Agencija je za tu banku zaprimila pritužbe građana u kojima navode da su se obraćali Banci sa zahtjevom za dostavom podataka, da Banka na njihove podnesene zahtjeve i traženja kontinuirano odbija dostavu njihovih osobnih podataka, odnosno dostavu kreditne dokumentacije koja se odnosi na sklopljene ugovore o kreditu u švicarskim francima.

Banka ih je uporno odbijala uz obrazloženje da se prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju i ostalim posebnim propisima ne radi o pristupu osobnim podacima ispitanika, već o kreditnoj dokumentaciji za koju nema obveze dostavljanja jer se radi o otplaćenim kreditima.

Agencija je utvrdila da dokumentacija čiju su dostavu zatražili klijenti sadrži njihove osobne podatke, a u postupku je otkrila da je banka zaprimila oko dvije i pol tisuće takvih zahtjeva kojima je uskraćeno pravo na dostavu kopija osobnih podataka zbog čega je Agencija odlučila provesti postupak po službenoj dužnosti i izreći najstrožu korektivnu mjeru – upravno novčanu kaznu.

Agencija je kao otežavajuću okolnost, uzela u obzir to da je banka dulje vrijeme odbijala dati podatke klijentima, te da je pri tome postupala svjesno i s namjerom, jer nije omogućila pristup osobnim podacima ni građanima koji su imali pozitivno rješenje Agencije.

– Agencija je kao nadzorno tijelo za područje zaštite osobnih podataka u Hrvatskoj za navedeno kršenje saznala od samih ispitanika, a točan broj ispitanika potvrdila je i Banka.

Stoga se može smatrati kako je navedenim nepostupanjem po zahtjevima ispitanika, Banka izravno izbjegla određene financijske troškove koji se mogu smatrati stjecanjem imovinske koristi na štetu ispitanika, zaključuje se u izvješću Agencije.

Aleksić: Država nečinjenjem ruši vlastiti pravni poredak

Goran Aleksić iz udruge Franak kaže da je AZOP već utvrdio, na temelju prijava potrošača i njihovih odvjetnika, da banke moraju dostavljati dokumentaciju i to bez naplate, osim u slučajevima kada klijent više puta traži istu dokumentaciju, ali da unatoč tome pojedine banke i dalje ne dostavljaju dokumentaciju koja je klijentima nužna za točno ili otprilike točno postavljanje tužbenih zahtjeva na temelju kolektivne presude.

– Ta drskost i bahatost pojedinih banaka znak je da Hrvatska narodna banka i Vlada ne čine ništa da bi spriječile takvo ponašanje banaka. Neosporna je činjenica da se HNB i Vlada potpuno ignorantski ponašaju u odnosu na to da su banke cijelo desetljeće, od 2003. do 2013. godine ugovarale kredite s nepoštenim odredbama, kaže Aleksić.

On procjenjuje da banke duguju hrvatskim potrošačima i tvrtkama 30 milijardi kuna zbog nepoštenih kredita u švicarcima ali i ostalim vrstama kredita te leasinga.

– Razočaran sam činjenicom da živim u državi koja ruši vlastiti pravni poredak nečinjenjem prema bankama i drugim trgovačkim društvima koje su ugovarale nepoštene kredite i nepoštene leasinge, pa je udruga Franak jedino mjesto gdje ljudi mogu saznati kako doći do novca koji im je opljačkan na sofisticirani način.

Država je ta koja bi trebala poduzeti korake za pomoć, prema mojim procjenama, 500 tisuća potrošača i pravnih osoba u vraćanju novca koji im pripada, zaključuje Aleksić.