Dva arbitražna postupka kod slučaja Hrvatske i MOL-a oko Ine, od kojih je Hrvatska već izgubila jedan, onaj u Švicarskoj, državu su u gotovo osam godina, odnosno od 2014. do kraja listopada ove godine, koštali više od 200 milijuna kuna, otkriva to Vlada u svom odgovoru na zastupničko pitanje Karoline Vidović Krišto.

MOL je krajem 2013. godine pokrenuo arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu u kojem traži od Hrvatske milijarde kuna odštete zbog nepoštovanja ugovora o plinskom biznisu, kojim je Hrvatska od MOL-a trebala preuzeti plinski posao i taj spor još uvijek traje.

Hrvatska je pak izgubila arbitražu koju je 2014. godine pokrenula pred arbitražnim sudom utemeljenim prema Pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi.

Propao je i pokušaj da se na švicarskim sudovima poništi ta arbitražna odluka. Država je tu željela srušiti međudioničarski ugovor Vlade Ive Sanadera i MOL-a, tvrdeći da je utemeljen na koruptivnom dogovoru nekadašnjeg premijera Sanadera i čelnika MOL-a Zsolta Hernadija.

Uzaludni pokušaji

Vlada u svom odgovoru Vidović-Krišto ne navodi koliko je pojedinačno trošak svake od tih arbitraža, od kojih ona u SAD-u i dalje traje, nego navodi ukupan iznos. Od tih 200 milijuna kuna, 137 milijuna su bili troškovi četiri odvjetnička ureda.

Pravnim savjetnicima, domaćim i stranim pravnim stručnjacima koji su bili angažirani kao vještaci u arbitražnim postupcima, a takvih je bilo 11, isplaćeno je ukupno gotovo 14,69 milijuna kuna.

Na ime troškova arbitražnih sudova i švicarskog Saveznog vrhovnog suda, na kojem je Vlada pokušala poništiti odluku UNCITRAL-a koji je zaključio da Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL korupcijom stekao upravljačka prava nad Inom, isplaćeno je više od 21 milijun kuna.

Preostalih 27,5 milijuna kuna, ističe Vlada u svom odgovoru, otišlo je na troškove drugih stručnjaka koji su bili angažirani kao vještaci u arbitražnim postupcima. Država ih je angažirala, kako se navodi, radi analize visine moguće naknade štete i osporavanja visine moguće naknade štete koju je tražila druga strana te analize industrije nafte i plina.

U taj iznos uračunati su i troškovi svjedoka i predstavnika Republike Hrvatske koji su sudjelovali na ročištima koja su se održavala u ovim postupcima.

Vlada kaže da do okončanja postupka u Washingtonu ne može objaviti detaljnije podatke, ali napominje da su troškovi Republike Hrvatske u skladu s troškovima koje države inače imaju u arbitražnim postupcima usporedive dugotrajnosti i kompleksnosti te višestruko niži od troškova koje je druga strana do sada prijavila u ovim postupcima.

Otkup dionica

Dodaju i da su troškovi stručnjaka regulirani praksom međunarodnih trgovačkih i investicijskih arbitraža.

Arbitražni postupak u Ženevi završen je krajem 2016. godine i tada je UNCITRAL zaključio da Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL korupcijom stekao upravljačka prava nad Inom.

Pokušaj Hrvatske da poništi tu odluku je propao jer je viši sud u Švicarskoj, kojem se žalila, presudio da se sporovi oko međudioničarskih ugovora između hrvatske države i MOL-a trebaju rješavati arbitražom.

Nakon odluke iz Ženeve premijer Andrej Plenković na Badnjak 2016. godine najavio je da će Hrvatska pokušati od MOL-a otkupiti dionice Ine, ali u posljednjih pet godina nije se dogodilo ništa po tom pitanju, Hrvatska je samo povećala svoje troškove jer je angažirala savjetnike da joj pomognu oko tog pitanja, koji bi trebali koštati devet milijuna eura.

Nakon presude Hernadiju – ništa

Prošli mjesec Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je čelnik MOL-a Zsolt Hernadi osuđen zbog davanja mita bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, kalkuliralo se s time može li se na osnovi te presude još jednom pokušati poništiti ugovor, ali zasad se po tom pitanju, barem da javnost zna, nije ništa dogodilo.

Što se tiče arbitraže u Washingtonu, tamo je Hrvatska dosad bila prilično uspješna i dobila je većinu sporova, no MOL svoj zahtjev temelji na Energetskoj povelji, a ne na ugovorima o zaštiti investicija, kako je to činila većina ostalih investitora koji su pokrenuli sporove protiv Hrvatske.