Anton Kliman / Foto: M. MIJOŠEK / GLAS ISTRE
Za svakog mandata HDZ-a veliki infrastrukturni projekti u VIII. izbornoj jedinici započinjani su, radili se i završavali. Dok su za vrijeme mandata SDP-a stagnirali, ili bili zaboravljeni.
povezane vijesti
Izlazi li Hrvatska s ovogodišnjim, srpanjskim parlamentarnim izborima konačno iz svojevrsnog pretpolitičkog u doba i prelazi u odrasle demokracije? Koliko su najnoviji procesi u kojima je pojava Domovinskog pokreta omogućila HDZ-u izmicanje iz stalnog prebiranja po vremenima minulim prije osamdesetak godina svojevrsno »skidanje okova prošlosti« te permanentno odrađivanje »obaveza« prema njima? Je li naprosto zahvaljujući retorici stranke Miroslava Škore HDZ-u Andreja Plenkovića do kraja omogućeno profiliranje u stranku koja se u cijelosti naslanja na principe modernog demokršćanstva s naglašenom socijalnom komponentom? Svakako, uz neupitno uvažavanje svega onog što nas je prije trideset godina izvelo na put parlamentarizma i samostalnosti, ali ne i robovanje polemikama što s 1991. započinju, ali uglavnom u njoj, bez decidiranih odgovora i završe.
Jedna od osoba koja bi se upravo u ovom izbornom ciklusu mogla pokazati važnom figurom »novog i modernog lica« HDZ-a je Anton Kliman, poduzetnik iz Vodnjana, političar čiji se životni kredo u skoro idealnoj mjeri preklapa s onim što današnji HDZ cijelosti proklamira.
Političar koji sluša
Uostalom, Kliman je itekako poznat i po svojim političkim dosezima, bio je naime ministar u Vladi čiji je premijer bio Tihomir Orešković. Iako, kad je čelno mjesto Vlade preuzeo Plenković, svoje je mjesto prepustio Gariju Cappelliju. Učinio je to elegantno, gospodski, bez obzira što je na parlamentarnim izborima, unatoč nemalom broju otegotnih okolnosti – biti HDZ-ovcem u Istri poprilično je Sizifovski posao – obilato honorirano, te je zahvaljujući preferencijalnim glasovima, s posljednjeg, četrnaestog mjesta, odlazi u Sabor. U jednom trenutku predizborne kampanje, za prošle lokalne izbore, ankete su predviđale da je Kliman, kao nitko prije, po rezultatu približio IDS-u i kasnijem izbornom pobjedniku županu Valteru Flegu. Međutim, spletom okolnosti, kako to često u politici i biva, nije ušao u tu političku bitku.
S Klimanom smo razgovarali u Puli, u javnom prostoru što odmah otkriva najmanje dvije važne činjenice. Sklanjanje u sigurnost stranačkih prostora razgovoru uvijek nameće dozu distanciranja i komornosti. S druge strane kad se izađe »među ljude« jako se lako i brzo dobije povratni odgovor o tome kako pojedini političar kotira u okolini s kojom živi.
Vidim, prilaze vam ljudi, poprilično srdačno. Znači li to da je HDZ na istarskim prostorima skinuo sa sebe onu krajnje negativnu odrednicu koja je »zahvaljujući« čitavom nizu nespretnih, pa po istarsko političko-povijesno biće i uvredljivih konstatacija, na samom početku višestranačja iznesenih u Pazinu i na još nekim mjestima bacila »kletvu« na najveću hrvatsku stranku?
– Iskreno se nadam da je i u toj domeni povijest postala – povijest. Ja sam u cijelosti čovjek Istre i Hrvatske, po svojim korijenima, po obitelji od koje sam nastao kao i po onoj koju stvaram. Jednako tako ja sam Istrijan i Hrvat, osoba koja ima svoje nacionalno biće. U dobrim sam odnosima i s političarima IDS-a, SDP-a, kao i s drugima s raznih političkih spektara, kako u Istri, tako i u Hrvatskoj. Isto tako sam spreman saslušati sve ljude koji žive oko mene, bez obzira imaju li politički stav ili ne. Ono što me definira kao političara je želja da se utjecanjem na gospodarske procese omogući bolji život stanovnicima Istre kao i čitave Hrvatske. Ne vidim u tome baš ništa negativno, tako da je normalno, ili bi tako barem trebalo biti, da mi ljudi prilaze, da žele sa mnom porazgovarati, da i u meni vide osobu koja može kao političar djelovati da nam svima bude bolje.
O Karamarku ništa loše
Da, to je jasno, svima nam je stalo da konačno prošlost bude stručno i znanstveno definirana i da se okrenemo budućnosti, ali ne možemo pobjeći od bliske prošlosti u kojoj ste vi bili, kako je tvrdila politička javnost, član »najdesnije HDZ-ove Vlade«, one čije je potpredsjednik bio Tomislav Karamarko?
– U Vladu sam ušao, na mjesto ministra turizma, kad joj je na čelu bio premijer Tihomir Orešković. Izbor tadašnjeg premijera bio je isključivo program koji sam mu predstavio i dojam koji sam ostavio na njega kao poduzetnik. Naime, pri odabiru ministara, Orešković je sa svakim kandidatom obavio iscrpan razgovor prije donošenja odluke. Premijer Orešković imao je naglašen poduzetnički profil, pa je vjerojatno i to utjecalo na njegov odabir za moj ulazak u Vladu.
Ali, da ne bi bilo zabune i nikakvih dvojbi – o Karamarku ništa loše. Znate kako to biva u životu – s nekim ste dobri dok vam je potreban, kad vam ne treba okrećete mu leđa. Kad sam ja u pitanju nikad i nikako! On je osoba koju poznajem dugi niz godina i bez ustezanja mogu tvrditi da slika koja je o njemu stvorena u javnosti, nije ni blizu onoga što on doista jeste.
Pa zbog čega onda niste nastavili rad i u Plenkovićevoj Vladi koja je okupila ljude, ili je to barem željela, jako bliske vašem političkom stavu?
– Razgovarali jesmo, moji su stavovi po pitanju razvoja turizma bili jasni, tako i izneseni. I ne, ni iz tog vremena ne nosim loša iskustva. Naprosto, premijer je u tom trenutku sastavljao Vladu. Imao je svoje viđenje njezinog rada, odabrao je na to mjesto ministra Garija Cappellija. Koliko je u svom odabiru bio dobar pokazuje i to da je Cappelli odradio cijeli mandat. Uostalom, zašto ne, pa i on, kao i ja, dolazi iz najturističkijih dijelova Hrvatske, s velikim iskustvom neposrednog rada u turizmu.
Mora se priznati da vas to udaljavanje iz Vlade i nije pretjerano pokolebalo jer niste se povukli iz politike, niti ste promijenili stranku. Pa i odgovor koji ste dobili na prošlim parlamentarnim izborima pokazuje da ste – potentni političar.
– Ja sam prije svega privrednik koji iskustva iz te domene ljudskog rada želi prenijeti u politiku. Politiku doživljavam kao sredstvo kojim se ljudima omogućava bolji, sigurniji i sretniji život. Kao političko biće ja sam Hrvat, Istrijan, katolik, član HDZ-a. Ali, sve te činjenice neće promijeniti standard ljudi. Promijeniti ga mogu samo moje aktivnosti koje se reflektiraju na gospodarskom i društvenom planu.
(Ne)prirodni savezi
Moguće je da ulazite na listu HDZ-a u VIII. izbornoj jedinici. Poznatoj po tome da joj HDZ nije ni najmanje draga stranka. Zapravo krećete u borbu na po vašu stranku najnegostoljubivijem području. Niste li zbog toga unaprijed osuđeni na poraz?
– Ma ni slučajno. Sve što ste naveli, kroz vrijeme iza nas se pokazivalo točnim. Ali da ne vjerujem kako je moguće učiniti pomake, da ne vjerujem kako će Istra i Rijeka pozornije saslušati i naš glas, prestao bih se baviti politikom. Druga su i drugačija vremena. Pa pogledajte što radi Oleg Butković, nositelj naše liste u osmoj izbornoj jedinici: ne priča previše, a mnogo radi! Pogledajte politički rad premijera Plenkovića. Po mojem mišljenju, njegova politička energija i stavovi jako dobro pristaju Istri i Primorsko-goranskoj županiji. Mislim da to i birači osjećaju. Nadam se da će se i rad cijele Vlade, koja je imala strahovito puno izazova u svom mandatu, spomenimo samo Agrokor, Uljanik, koronavirus… i uspješno ih riješila, biti honoriran od birača u VIII. Izbornoj jedinici.
I sami ste rekli kako vam se put »Ipsilonom« odužio zbog radova. A kad se radi, znači da će se i napraviti. Život, rad, pozitivni gospodarski pomaci, ne politiziranje. Prate ljudi, uvažavaju, a s vremenom će to i na izborima honorirati. Za svakog mandata HDZ-a veliki infrastrukturni projekti u VIII. Izbornoj jedinici započinjani su, radili se i završavali. Dok su za vrijeme mandata SDP-a stagnirali, ili bili zaboravljeni. Najbolji pokazatelji su završetak »Ipsilona« do Učke i probijanje druge cijevi tunela, završetak bolnice. Dakle, da rezimiram, Plenkovićeva Vlada je imala izuzetan osjećaj za ovaj prostor, mislim na Istru i Primorsko-goransku županiju, zato imam potrebu se posebno zahvaliti ministru Butkoviću i premijeru Plenkoviću za sve pozitivno učinjeno.
Ma znam, sve je to jasno i poznato, ali nije li u Istri i Rijeci nemoguće dobiti utakmicu u kojoj su vam protivnici IDS i SDP? Čemu unaprijed izgubljena bitka?
– Nemojte to tako defetistički gledati. Čemu višestranačje ako je sve poznato? Istina, moram priznati da me ta »povijesna« veza između IDS-a i SDP-a poprilično buni, posebno u slučaju IDS-a. Oni su dakle u cijelosti regionalna stranka, politička struktura koja, kako tvrde, »najbolje poznaje i poštuje Istru«. Ali da bi to do kraja bilo tako, nije li nelogično da u određenim periodima surađuju i s HDZ-om? Pa upravo, ponoviti ću, periodi SDP-ove vladavine na nacionalnoj razini znali su se pokazivati kao jako loši po značajne istarske infrastrukturne projekte. SDP je zaustavio izgradnju punog profila »Ipsilona«, zaustavio dovršetak bolnice, školskih dvorana, vrtića… HDZ sve to nastavlja. Ima tu još čitav niz primjera. Referirati ću se na dio rečenice gdje IDS »najbolje poznaje i poštuje Istru«, ako IDS bira partnera koji koči razvoj Istre, a to se je pokazalo u prethodnim razdobljima kada je SDP bio na vlasti, onda je to obični politički pamflet. Ali ako postoji razum da se sumira tko je što učinio za vrijeme obnašanja mandata (odnos HDZ -SDP) onda je odgovor veoma jednostavan. HDZ se je definitivno pokazao da puno bolje poznaje i poštuje Istru od ostalih političkih takmaca. Zato vjerujem da ovo nije unaprijed izgubljena bitka, ali nije ni bitka za jedan mandat.
Možda, ali zaboravljate na ideološke prijepore. Ne bi li koalicija IDS-HDZ bila pa…. malo je reći neobična?
– Zbog čega, gdje je tu problem? Kao prvo, suradnju između stranaka ne bih nužno nazivao koalicijama. Ima puno modela suradnji od primjerice programskih podrški i slično. Zbog čega mislite da je ona sa SDP-om prirodna i »normalna«. Pa koliko je puta SDP, a mislim to konkretno u domeni lokalnih izbora, bio jako velikom protivnikom IDS-a? Gdje su tu fer i džentlmenski odnosi? Nije li i to »neprirodno«. Koje su to komponente koje su nam toliko nepodudarne da ne bismo mogli – razgovarati. Svima nam je naime ista konačna želja – dobrobit istarskog čovjeka. U odnosu IDS-a i SDP-a primjećujem simptome »stockholmskog sindroma«. To je ono patološko stanje gdje se žrtva poistovjećuje sa zlostavljačem.
Odbacimo predrasude!
U nekoj budućnosti možda ste i u pravu. Ali danas za javnost vi ste desni, oni lijevi. A to nikao ne ide zajedno?
– Opet me zbunjujete, banalizirate. Krenimo od mene. Dolazim iz obitelji čiji je rođak, po očevoj liniji, Božo Milanović. Svećenik, znanstvenik, ali i jedan od najvećih istarskih narodnjaka, antifašista i jedna od najzaslužnijih osoba da pripojenje Istre domovini Hrvatskoj. Osobno, ponosan sam što s njime i ja dijelim sve političke stavove. Apsolutno se ponosim s narodnjačkim, antifašističkim bićem Istre. S druge strane, aktivni sam vjernik, dugo sam bio i na čelu Hrvatskog katoličkog zbora Mi, poštujem vrednote koje nam daje Crkva, njezin socijalni nauk. Ali – pa to čini i jako velik dio Istrijana, ljudi koji redovno idu na nedjeljnu misu ali su i itekako ponosni na svoju antifašističku narav, na borbu protiv svakog zla i netolerancije. Uostalom, upravo je Crkva jako puno pomogla u baznoj organizaciji istarskog antifašističkog pokreta. Pa, sjetimo se koliko je naših dečki bilo na ratištima diljem Hrvatske za vrijeme velikosrpske agresije. Sigurno među njima ima ljudi raznih političkih profila. Tada se nije gledalo što je lijevo, što je desno. Dođemo li u današnje vrijeme, razgovori o gospodarskom napretku, kroz turizam, poljoprivredu, bolje prometno povezivanje, bolju međunarodnu valorizaciju prostora Istre – želimo slično. Ma da ne duljimo s ovim dijelom – bilo bi dobro da odbacimo sve predrasude o političkom karakteru pojedinih stranaka i da iskreno i istinski krenemo u stvaranje bolje podloge za gospodarski razvoj. To je poruka.
Što to onda vi nudite prostoru od kojeg očekujete glasove?
– Iako je moja domena rada turizam, spomenuo sam već velike pomake koje pratimo u prometnoj infrastrukturi. Oni se nastavljaju razvijati prema predviđenom tempu. Na njih će se u skorom vremenu nasloniti i oni u željezničkom prometu. I to ne kroz neke procese za koje nam trebaju znatna sredstva. Smatram da se pod hitno treba dovesti u red željeznički pravac Pula – Divača. To je naš najbrži spoj s Europom koji otvara jako velike mogućnosti u teretnom, pa tako i kad je riječ o jako zapuštenom kraku pruge prema luci Bršica, ali i putničkom prometu. Riječ je o najekološkijem transportu jer vlakovi s elektrolokomotivama prevoze velike količine tereta bez zagađenja. Istra bi s jačanjem tog, i kroz povijest jako korisnog pravca, mnogo dobila.
Drugi je proces nastavak razvoja poljoprivrede. Mnogo se učinilo, i sam posjedujem maslinik s 300 stabala, ali prostor za razvoj je nesaglediv. Kako u razvoju povrtnih, brzo kvarećih kultura koje traže veliku blizinu mjesta konzumacije (proizvodnja, zatim potrošnja kroz velike turističke lance). Tako i primjerice na globalnom planu strateški važnih – lješnjaka. Poljoprivreda je jako važna komponenta koja je direktno naslonjena i na turizam, u Istri apsolutno, ali i na sve hrvatskom prostoru jedna je od najvažnijih gospodarskih grana.
Šansa za turizam
I eto nas konačno na turizmu. Sjajne perspektive, vrhunski razvoj, gradilo se na sve strane, svi su se pokušavali ubaciti u posao s apartmanima, da bi nam u ožujku stigla – korona. Sve se rasplinulo, puklo pa danas kao veliku sreću ističemo da nam je u odnosu na lanjske brojke došlo 10 posto gostiju! Nije li turizam pretjerano kvarljiva »roba« da bismo se toliko uz njega morali vezivati?
– Ne budite pesimistični. Ova sezona će biti takva kakva će biti. Ali ona je takva zbog pandemije, ne zbog nas koji ga stvaramo i provodimo. Zbog čega ne gledati na način da je zbog sjajnih rezultata na suzbijanju epidemije, na čemu čestitam kako našem lokalnom tako i nacionalnom stožeru, kao i Vladi, koji su odradili uistinu fantastičan posao, Hrvatska zapravo dobiti dodatni turistički vjetar u leđa. Iako to nikad nikom ne želim, ipak će u turističkom smislu Španjolska i Italija neko vrijeme snositi posljedice velikih problema koje su imali u kontroli i suzbijanju korona virusa. Sve bi se to moglo itekako pozitivno odraziti na Hrvatsku. Nemojmo stoga očajavati, shvatimo ovo ljeto kao – priliku! Kao vrijeme u kojem ćemo dodatno naglasiti naše vrednote, kako ćemo dodatno pokazati koliko smo sigurni, organizirani, privlačni, poželjna destinacija. Koliko možemo dati mnogo i onim turistima kojima do sada nismo bili u fokusu. Postavimo li se tako, jako će nam se mnogo vratiti idućih godina. Uspijemo li u tome, novi će nam napredak pokriti ovogodišnje gubitke. Svo ovo izazovno vrijeme Vlada je pokazala da zna reagirati na pravi način. Dakle, gospodarstvenici niti su bili, niti će ostati sami sa svojim problemima. S potporom Vlade svi ovi gubici će se lakše amortizirati. To Vlada cijelo vrijeme i čini. Zato smatram da će birači prepoznati ozbiljnost pristupu tom problemu koje je Plenkovićeva Vlada imala cijelo vrijeme i da će to presuditi na predstojećim izborima. Normalno, u korist HDZ-a.
I onda ćemo opet po regiji i svijetu tražiti radnike za rad u turizmu?!
– Opet negativno gledate. Mada, donekle ste i u pravu jer mnogo je naših ljudi iselilo, malo nas je i bez uvozne radne snage teško ide. Ali, da se vratim vremenu kad sam bio čelni čovjek ministarstva turizma. Još uvijek možemo reaktivirati čitav niz mehanizama kojima bismo ne samo vratili naše ljude u domovinu, nego i razvili turizam na čitavom nacionalnom teritoriju, omogućili ljudima iz unutrašnjosti Hrvatske, koji ljeti rade u jadranskom turizmu da se izvan ljetne sezone bave turizmom u mjestima gdje žive. Na taj bi se način njihov standard jako približio onom koji imaju stanovnici Zagreba, Istre ili Rijeke, Dalmacije te bi se u jednom velikom dijelu odbacilo potrebu iseljavanja.
Hrvatska Toskana
Slušali smo mnogo puta priču na tu temu. Uostalom i tema prošlih Dana turizma bila je valorizacija pet slavonskih županija. Pa opet – slavonska sela sve praznija.
– Moj je projekt bila CRO Card kartica. U osnovi oslobađanjem od plaćanja dijela poreza poslodavci bi radnicima omogućavali korištenje kartice na kojoj bi se nalazila određena sredstva. Njihovo bi trošenje bilo strogo namjensko, koja su turistički nerazvijena. Prema procjenama koje smo tada, početkom desetljeća stvarali, u pet godina taj bi promet premašio deset milijardi kuna. Odlaskom u Baranju, Ilok, Kutjevo, ali i na područje Like, Gorskog kotara stvarale bi se nove vrijednosti. Došlo bi do jačanja kontinentalnog turizma ali i do jačanja poljoprivrede jer svi bi ti turisti kupovali i takve proizvode: šunke, slanine i kulene, vino, voće i povrće i njihove prerađevine. Naprosto, poticanjem turizma putem CRO kartice potaknuo bi se cjelokupni razvoj i naravno – zaustavilo iseljavanje. Iako bi naizgled državni proračun s umanjenjem poreznog priljeva bio u startu »oštećen«, kasnija bi potrošnja sve to vratila, pa i pojačala. Da o zaustavljanju iseljavanja iz Hrvatske radno najpotentnijeg stanovništva ni ne govorim. Simbolički, Slavonija bi Istri pomagala ljeti, Istra Slavoniji izvan turističke sezone. Uostalom, što su glavne poluge danas moćnog toskanskog turizma? Startni državni poticaji i poljoprivreda! Iako se volimo pohvaliti kako je Istra hrvatska Toskana, Slavonija ima isto sličan potencijal, ali bez mora. Pogledamo li samo Kutjevo i nekoliko vrhunskih vinara koji tamo djeluju – pa gdje bi im bio kraj kad bi se tamo još izgradili hoteli i restorani! Međutim, taj model sada je teško izvesti jer se je porezna osnova iz koje se trebala vršiti stimulacija, u cijelosti prešao na konto jedinica lokalne samouprave. Sada su sasvim drugačije okolnosti i Ministarstvo turizma traži rješenja implementacije CRO kartice na drugim osnovama.