Hrvatska je fenomen u europskim razmjerima. Niti u jednoj državi članici Europske unije, bila ona bogatija ili još siromašnija od Hrvatske, građani ne mare tako malo za izbore za Europski parlament. Ali, Hrvati općenito nisu baš zainteresirani za prakticiranje demokracije.

Premda je nedavno na izborima za Sabor odaziv bio sasvim prosječnih 69 posto, tretirano je to u javnosti kao čudo neviđeno. Zato nedjeljnih 21 posto izašlih na europske izbore ne predstavlja za nas neko preveliko iznenađenje, ali u administraciji Europske unije vjerojatno se ovih dana pitaju kakvi to ljudi žive u Hrvatskoj. No, ti su izbori obavljeni i uz ovako nizak odaziv, a izdvojili smo pet važnih stvari za hrvatsku politiku koje su se na njima dogodile.

1. HDZ ne ovisi o niskom odazivu

Premijer Andrej Plenković nedavno je javno očajavao jer je predsjednik Zoran Milanović izbore za Sabor raspisao za srijedu, zbog čega je odaziv bio veći nego da su oni, kao što je to uobičajeno, održani u nedjelju. Lider HDZ-a je, naime, procijenio da niži odaziv pogoduje njegovoj stranci. I nije bio usamljen u tom stavu.

Igor Soban/PIXSELL

Oporba je također zastupala tezu da se jedino masovnijim odazivom može HDZ smijeniti s vlasti. Poznata je ta fama o HDZ-ovoj mašineriji koja pristaše te stranke dovlači na birališta u svim okolnostima, na što onda politički protivnici mogu odgovoriti samo značajnim odazivom. Međutim, unatoč tome što je 17. travnja svoju građansku dužnost ispunilo za hrvatske prilike spektakularnih 69 posto birača, HDZ je dobio najviše glasova. U nedjelju je Plenković došao na svoje, na izborima su valjda sudjelovali jedino oni koji taj dan nisu imali što konkretnije raditi, ali HDZ-ova lista nije udio u glasovima povećala na 50 posto, ostala je na 34 posto podrške s izbora za Sabor.

Dakle, odaziv nije presudan za rezultat HDZ-a, trećina birača je uz tu stranku i kada je on visok i kada je nizak. Od nečeg drugog HDZ profitira na izborima, a to su pravila i za njega povoljna distribucija glasova. S tom trećinom glasova HDZ je na izborima za Europski parlament osvojio čak polovicu mandata, šesti zahvaljujući glasovima iz BiH. Stoga će u EP biti uvjerljivo nadpredstavljen.

2. Ljevica može, ali ne želi parirati HDZ-u

S obzirom na to da dosta toga u startu ide na ruku HDZ-u, lijevo-liberalna oporba, ako mu želi parirati, mora se predizborno udružiti. Ona to, međutim, jednostavno ne želi. Iz rezultata upravo održanih izbora može se zaključiti da bi savez koji bi osim SDP-ove liste uključivao i Možemo!, IDS i stranku Matije Posavca, vjerojatno pobijedio HDZ, omjer je bio 278.000: 256.000 glasova.

Vedran Karuza

Lista koju je nosio Plenković, sugeriraju to brojke, dobacila bi do najviše pet mandata, a njezini bi ih suparnici imali šest. Možemo! bi u tom slučaju ostao na svom jednom mandatu, ne bi pretrpio nikakvu štetu, a u Europski parlament bi ponovo ušao IDS-ovac Valter Flego. U stožeru udružene opozicije veselili bi se do kasno u noć zbog pobjede nad Plenkovićem. No, od toga, znamo, nije bilo ništa, premijer je taj koji je izašao pred svoje pristaše i objavio im još jedan trijumf u nizu. Unatoč porazu, zadovoljni su i na njemu kontra strani. SDP-ovci su sretni jer su zadržali isti broj mandata, vodstvo Možemo! oduševljeno je odlaskom svog prvog čovjeka u Europski parlament, dok u IDS-u slave prelazak izbornog praga i rezultate po istarskim općinama.

3. Domovinski pokret neće brzo propasti

Domovinski pokret je vodio mlaku, gotovo nevidljivu kampanju. Jedino se promovirao u emisiji svog neformalnog glasnogovornika Velimira Bujanca. Usto im je glavni kandidat Stephen Bartulica upao u zaista neobičnu aferu.

Marko Prpic/PIXSELL

Ispostavilo se da njega, zagovornika slobodnog tržišta i vrlo ograničene intervencije države, financira majka dok on otplaćuje kredite koje diže za kupnju nekretnina. Malo je reći da je Bartulica ispao nevjerodostojan, što je na živce išlo i čelnicima Domovinskog pokreta koji su od njega javno tražili objašnjenje što se to s njim točno zbiva. Ukratko, činilo se da stranka koja je, kako bi ušla u Vladu, odustala od pregršt svojih političkih stajališta, neće ovaj put vidjeti Europski parlament. Ali, rezultat DP-a, skoro identičan onom s izbora za Sabor iako su ih u međuvremenu napustili Mislav Kolakušić i Josip Jurčević, demantirao je prognoze o brzoj propasti Penavine stranke. Očito je da njezina nacionalna retorika ima svoju publiku.

4. Most je tamo gdje je bio prije pet godina

Postizborne nevolje Domovinskog pokreta ponajviše su obradovale Most.

Neva Zganec/PIXSELL

Božo Petrov vidio je u njima šansu za proširenje biračke baze svoje stranke, a idealna su za to prigoda bili izbori za Europski parlament. Za razliku od DP-a, mostovci su doista imali kampanju, ma što tko mislio o prikupljanju potpisa za ideju da se kršćansku baštinu ugradi u temeljene ugovore Europske unije. Ali, nešto je pošlo krivo i Most je ostao ispod crte. Nije ovo nova situacija za Most, stranka nije europski mandat osvojila ni 2019., uz vrlo sličan postotak glasova kao u nedjelju, 4,67. Bio je tada Most u opasnosti od totalne političke marginalizacije. No, spojili su se s Marijom Selak Raspudić i Ninom Raspudićem, a i s Marinom Miletićem i s njima su mostovci bez ikakvih problema opstali u Saboru, sa solidnim brojem zastupnika. Bračni par Raspudić, međutim, više nije s Mostom i ta je stranka danas gdje je bila prije pet godina. Zato Most mora u idućem razdoblju pronaći neko novo rješenje.

5. Politika se ipak ne može voditi samo preko društvenih mreža

Do političkog uspjeha moguće je doći oslanjajući se isključivo na moderne alate komunikacije. Primjer je za to Mislav Kolakušić i njegov iznenadni uzlet u Europski parlament 2019. Ali, bude to na kratke staze, što također potvrđuje Kolakušićev slučaj. Dio birača, posebno mlađih, lako se zapali za neko svježe ime, čovjeka koji se zna vješto služiti društvenim mrežama. No, brzo gube interes kada se pojavi netko još svježiji i spretniji s Tik Tokom.

Foto Vedran Karuza

Hit je na nedjeljnim izborima bila izvjesna influencerica Nina Skočak, kojoj nije nedostajalo puno glasova do Europskog parlamenta. Na njezinu žalost, za pet godina će ona biti zastarjela, imala je samo jednu priliku.