Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić u N1 Newsroomu komentirao je krvavi sukob Izraela i Hamasa, koji se polako širi na druga područja Bliskog istoka.

“Bez obzira na ove, možemo reći “trzavice”, ovo ne izgleda kao nešto što će se proširiti i postati rat koji bi ponovio nešto slično onom Jomkipurskom. Da li je moguće djelovanje prema Iranu, to bih ostavio kao nekakvu soluciju, pogotovo kako će informacije i istraga o onome što se dogodilo početi izlaziti van. I kad Amerikanci s mornaricom dođu do izraelske obale”, kazao je Avdagić pa nastavio:

“Čini mi se da su i dalje svi u islamskom svijetu prilično suzdržani, bez obzira što je odnos prema Palestini i Gazi, prije svega, dosta emotivan. Koliko je ovo iznenadilo Izrael, iznenadilo je i kompletnu globalnu političku scenu. Čitav svijet je iznenađen i svi biraju riječi u komunikaciji. S druge strane, poruke iz SAD-a su ciljane i baš kakve trebaju biti. Govore o podršci, ali i da treba paziti na civile.”

Naglasio je da sve što se događa može postati globalna kriza.

“Brojne arapske zajednice postoje u Europi i problem se može dodatno raspiriti. Palestinci prolaze nešto što im nije novo, nešto s čim žive. Ali, Izrael nikad nije imao ovakve žrtve. Zato, volim ponoviti rečenicu jednog čovjeka iz Gaze: “Mi se nikad nismo bojali smrti. Bojali smo se života i onoga što on nosi.” To kako i gdje žive je uistinu grozna, život nije nimalo dobar, a sad je grozan. Ovo je apsolutna humanitarna kriza”, kazao je Avdagić i dodao:

“Sad kad su ugašeni voda i struja, Gaza je ustinu postala konc logor. To je nedopustivo. Ne može se stanovnike Gaze izjednačiti s Hamasom. Zato se vraćam na američke poruke o tome da treba paziti na civile. Ne možemo reći da nema jake mržnje kod stanovnika Gaze prema Izraelcima, ali to je jedna priča. Ne možete kažnjavati više od dva milijuna stanovnika zbog onoga što je Hamas napravio.”

Pitanje je što sve u svom arsenalu ima Hamas. Isto tako, može se primijetiti da nema znakova njegova uništenja.

“Ne mogu reći da ovdje prepoznajemo naznake namjernog ciljanja civila, zasad. Primarno se cilja određene osobe, ali ako ciljate zgradu u kojoj živi nekoliko stotina ljudi zbog jedne osobe, to spada pod zločin. Sjećamo se prekomjernog granatiranja u Domovinskom ratu, zbog čega se sudilo generalu Gotovini. Dokazano je da ga nije bilo, ali ovdje to nije slučaj”, naglašava Avdagić pa nastavlja:

“Hamas je napravio nešto strašno, nedopustivo i to treba osuditi. Tko to ne osuđuje, sudjeluje u zločinu na neki način. No, to ne može biti opravdanje za gađanje zgrada. I više ih se ne upozorava. Zamislite to, ljudi u Gazi ne brinu što ih se raketira nego što ih se ne upozorava.”

Kad će netko reagirati zbog onoga što svi navode kao humanitarnu krizu.

“Ljudi koji su porijeklom iz Gaze ili Palestine, žive u svim dijelovima svijeta. I oni su pogođeni. Ne možemo očekivati od organizacije koju smatramo terorističkom da bude civilizirana, ali od profesionalnih vojnih jedinica, očekuje se da se oni ipak pridržavaju onoga što bi bila civilizirana norma ratovanja. Zato imamo sudove jer ne možemo dopustiti da netko uzme pravdu u svoje ruke i kažnjava civilno stanovništvo zbog onoga što je napravio netko kao Hamas.”

Zapadna obala kojom vlada Fatah nije zauzela konkretan stav.

“Oni su u velikom problemu jer imaju vrlo ograničen suverenitet. Za razliku od kompaktne i zatvorene Gaze, Zapadna obala je prožeta izraelskim doseljeničkim naseljima. S druge strane, znaju i gledaju što se događa u Gazi. Ljudi si to ne žele. Na kraju krajeva, Hamas nema pristalice isključivo u Gazi i to je česta greška koja se ponavlja. Imaju pobornike i na Zapadnoj obali.”

Iran se čini kao glavni “partner” Hamasa u svemu što se događalo oko pripreme i izvedbe napada 7. listopada.

“Znamo da financiraju i podržavaju Hamas. Ako ćemo iznijeti vjerojatne činjenice, možemo reći da je oružje u ovim akcijama Hamasa, prilično sigurno dostavio Iran. Pitanje je samo je li iz Teherana stigla naredba o akciji ili je Hamas sam odlučio. Pomisliti da je oružje stiglo iz neke druge zemlje je prilično kompleksno. Znamo što bi značila normalizacija odnosa Saudijske Arabije i Izraela. To nikako nije u interesu Iranu. Da bi se to onemogućilo, bio je potreban što krvaviji napad Hamasa kako bi uzvrat bio također što krvaviji pa da čitav arapski svijet kaže da je to neizdrživo. U konačnici, cilj je da ne dođe do normalizacije odnosa.”

Što se Benjamina Netanyahua tiče, Avdagić ga ne želi otpisati.

“On je mačka s devet političkih života i bila bi greška otpisati ga. Dobro pratim njegovu komunikaciju u ovim momentima. Kod njega se nije vidjela nespremnost, komunicirao je kao da gleda tri koraka unaprijed. Voljeli ga ili ne, to je osobina koja mu omogućava održati se”, istaknuo je Avdagić pa se osvrnuo na Ukrajinu:

“Fokus prema njoj se smanjio, što možemo vidjeti i u medijima. Moskvi to apsolutno odgovara. Sve krize koje Zapad privlače, od Kosova, BiH, Izraela, Tajvana… sklanjaju pozornost s Ukrajine i sve su to, na neki način, momenti u kojima Rusi mogu izvlačiti vlastite interese. Njima je cilj da se mediji što manje bave Ukrajinom, kao i da se politički i financijski aspekt preusmjeri s Ukrajine, koja sama u dugoročnom ratovanju ne može. Možemo postaviti i pitanje jesu li Rusi sudjelovali u Hamasovom napadu.”