Prema različitim znanstvenim istraživanjima, jedan hektar šume apsorbira šest tona ugljičnog dioksida i oslobađa četiri tone kisika, što je dovoljno za godišnje potrebe 18 ljudi, dok je uz površinu od oko 6,5 milijuna četvornih kilometara s procijenjenih 400 milijarda pojedinačnih stabala, apsorbiranje oko dvije milijarde tona ugljikovog dioksida, odnosno 5 posto svjetske godišnje emisije, i proizvodnju kisika za 20 posto cjelokupnog planeta, zaslužna Amazonska prašuma.

Često opisivana kao »pluća« zemlje, Amazona ima ključnu ulogu u uklanjanju zagrijanog ugljičnog dioksida iz atmosfere. Njezino se zelenilo proteže kroz devet država tog prostora – Brazil, Kolumbiju, Venezuelu, Peru, Ekvador, Gvajanu, Boliviju, Francusku Gvajanu i Surinam – a više od polovine njene šumske površine se nalazi u Brazilu pa je Brazilci smatraju dijelom vlastitog identiteta. Ime je dobila po rijeci Amazoni oko čijeg se prostora i razvila, a ova iznimno bioraznolika kišna šuma »skriva« oko petnaestak tisuća različitih vrsta biljaka.

Amazonska prašuma, uz ostale svjetske prašume, upija više od 100 milijardi tona ugljika čime pridonosi stabilizaciji klime, ali kontinuirano prokrčivanje prašume, odnosno deforestacija, uz požare i suše koje su je zahvatile u posljednjih nekoliko godina, postali su gorući problemi.

I to doslovno, jer se sada plinovi iz prašume podižu u atmosferu i povećavaju količinu ugljikovog dioksida u zraku pa su »pluća« zemlje postala najveći izvor stakleničkih plinova što dodatno destabilizira klimu. Posljedično, Brazil se uvrstio na popis top deset zemalja svijeta s najvećim postotkom ispuštanja stakleničkih plinova.

Foto: iStock

Ekološka katastrofa

Deforestacija je Amazonsku prašumu učinila toliko ranjivom na ekstremne vremenske uvjete da je prema istraživanju organizacije World Weather Attribution upitno hoće li »pluća« zemlje opstati i nastaviti »raditi« u našu korist.

»Večeras je Južnu Ameriku zahvatila ekološka katastrofa ogromne magnitude. Uništenje amazonske prašume«, govorili su televizijski voditelji diljem svijeta u udarnim večernjim vijestima osamdesetih godina kada je svijet shvatio da se Amazona nalazi u ogromnoj opasnosti, stvarajući prijetnju čitavom svijetu.

Prenosili su tada da »stabla nestaju brzinom munje« te da se već izgubila šumovita površina veličine dviju Belgija, New Yorka i Kalifornije. »Petina zraka koji udišemo«, »20 posto svjetske zalihe pitke vode«, »polovina svjetske populacije životinja« i »ekosustav krucijalan za čitav svijet«, odjekivalo je malim ekranima diljem planeta sve do devedesetih godina kada je odjednom postalo kasno za reakciju.

Destrukcija amazonske prašume započela je šezdesetih, a u jednakom ritmu nastavila se i devedesetih godina zahvaljujući planu brazilske vlade o naseljavanju unutrašnjosti prašume farmerima koji su počeli krčiti stabla za vlastite proizvodne potrebe.

Porast potrebe za izvozom govedine i soje doveo je do masovne deforestacije šumskih površina u svrhu jačanja brazilskog gospodarstva, a paralelno sa smanjenjem broja stabala u prašumi, rasli su državni prihodi zbog izvoza.

U priču oko uništenja prašume nisu bili uključeni samo farmeri već i vojska koja je prostranstva koristila za trening kampove te brojni »poduzetnici« koji su otkrivali rude kojima su paralelno snažili gospodarstvo i uništavali ono najjače što nam je priroda pružila. Od šezdesetih godina do 2010., populacija koja je naselila amazonsku prašumu u potrazi za bogatstvom porasla je sa šest na 25 milijuna ljudi.

Osim uništavanja stabala i ekosustava za prostrane farme, problem stvaraju i požari. Tropske šume poput Amazone su vrlo vlažne i pod prirodnim okolnostima vrlo će rijetko doći do požara, ali u protekla dva desetljeća, dva su fenomena dovela do katastrofalnih amazonskih požara, a to su suša i širenje industrijske agrikulture.

Šume su se krčile za rančeve stoke, agrikulturu, drveće i ilegalno rudarenje, a zatim su se požari počeli izazivati namjerno jednom kada bi stabla postala dovoljno suha da izgore. U teoriji, šuma koja ih okružuje dovoljno je vlažna da zaustavi namjerno izazvani požar, ali dugotrajne suše povezane s deforestacijom i klimatskim promjenama, znače da će požar zahvatiti i okolne netaknute dijelove te se nekontrolirano razbuktati na tisuće metara kvadratnih.

Od 1980-ih, porječje Amazone zagrijavalo se u prosjeku od 0,27 stupnjeva Celzija tijekom desetljeća, a neki dijelovi prašume grijali su se još brže i to brzinom od 0,6 stupnjeva po desetljeću. Danas, temperature suhe sezone u prosjeku su 2 stupnja više nego što su bile prije 40 godina.

Ilegalno krčenje šume, Foto: iStock

Amazonski san

Krčenjem šume, stvaranjem novih cesta i dolaskom sve većeg broja ljudi koji čiste teren za usjeve i stoku, stvara se opaki začarani krug koji pojačava sušu i sve više šume izlaže opasnosti od požara. Znanstvenici upozoravaju da će takav krug dovesti Amazonu do »točke bez povratka« koja će se dogoditi kada efekti deforestacije i degradacije prijeđu prag od 20 do 25 posto, a nove studije pokazuju da bi se taj prag mogao prijeći prije 2050. godine.

Ako (ili kada?) se to dogodi, najveća svjetska tropska šuma postat će toliko fragmentirana da više neće postojati dovoljna količina vlage koja će je spasiti što će dovesti do katastrofalnih posljedica na klimu i život na Zemlji.

Brazilski Institut za svemirska istraživanja objavio je 28. veljače ove godine da je samo tijekom tog mjeseca u brazilskoj Amazoni zabilježeno 2,940 požara. Rekord je to kojim se ne možemo pohvaliti, a do trenutka pisanja ovog teksta, prašumu je zahvatilo više od 10 tisuća požara koji su opustošili oko 11 tisuća kvadratnih kilometara šume.

Iako je Brazil između 2005. i 2012. godine smanjio krčenje šume za 80 posto usvajanjem pozitivnih zakona, situacija se ponovo pogoršala. Mnogi prstom upiru u donedavnog brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara koji je na vlast stupio 2019. godine uz podršku ruralista koji su zagovarali krčenje prašume za potrebe poljoprivrede. Bolsonaro je, uz potporu većine zastupnika, ukinuo mjere zaštite prašume, smanjio budžete znanstvenim agencijama te agencijama za okoliš, a zatim oslabio zakone domicilnog stanovništva u korist agroindustrije.

Prema pisanju brojnih svjetskih medija, brazilski predsjednik izabran u siječnju ove godine, Luiz Inácio Lula da Silva, predstavio je ambiciozni program koji bi trebao pomoći popravljanju štete njegova prethodnika.

Plan uključuje dosezanje »nula posto« deforestacije do 2030. godine, a popraćen je nazivom »amazonski san« uz obećanje da će amazonska prašuma postati zelenija i čišćega zraka uz zdraviju djecu i poštovanje domorodačkih naroda.