Alice Weidel (45) posvojila je dva sina koje odgaja s partnericom, filmskom producenticom rodom sa Šri Lanke.

Weidel govori mandarinski jer je doktorirala ekonomiju u Kini.

Weidel je sa zapada Njemačke, a predvodi stranku koja je najsnažnija na istoku zemlje.

Radila je za Goldman Sachs i Allianz Global Investors te kao samostalna poslovna konzultantica prije nego što je ušla u politiku.

Međutim, upravo zbog neuobičajenog profila važna je za AfD jer stranka, koju vlasti sumnjiče za protudemokratske stavove, time odaje dojam liberalnosti, ocjenjuju analitičari.

Smatraju i da se po pitanju raznih tema čini smirenijom i kompetentnijom od nekih svojih kolega, navodi Reuters.

Kritičari je nazivaju nemilosrdnim oportunistom i “vukom u janjećoj koži”.

“Weidel je netko tko može bolje doprijeti do šire javnosti od tipičnog AfD-ovca, do srednje klase, buržoazije”, rekao je Oliver Lembcke politolog na Sveučilištu u Bochumu.

Weidel je jedna od dvoje čelnika AfD-a, a stranka posljednjih godina, kapitalizirajući na frustracijama kancelarom Olafom Scholzom i njegovom koalicijskom vladom, bilježi rast popularnosti.

Pad te koalicijske vlade doveo je do raspisivanja prijevremenih izbora koji će se održati 23. veljače.

AfD je po anketama drugi s oko 17 posto nakon demokršćana koji mogu, prema anketama, računati na podršku 33 posto birača.

Iza AfD-a su socijaldemokrati Olafa Scholza s 15 posto glasova, Zeleni s 14 posto i liberalni Slobodni demokrati s 4 posto.

Weidel opisuje svoje odrastanje kao “vrlo političko”, iako njezini roditelji nisu pripadali nijednoj stranci.

Njezin djed s očeve strane bio je istaknuti nacistički sudac, izvijestio je prošli mjesec Die Welt, a obitelj je nakon Drugog svjetskog rata protjerana iz dijela Šleske koji je sada dio Poljske.

Weidel se priključila AfD-u 2013. zbog svog protivljenja spašavanju uz pomoć proračuna tijekom krize u europodručju.

Stranci se priključila prije skretanja AfD-a u desno i fokusiranja na borbu protiv migracija.

Weidel je skeptična po pitanju klimatskih promjena, želi smanjiti poreze, ukinuti minimalnu plaću, smanjiti državni aparat i okončati skupu tranziciju prema ugljično neutralnoj ekonomiji.

Također je pozvala na mnogo strože restrikcije u pogledu imigracije, oslanjajući se na izraženo nezadovoljstvo u Njemačkoj zbog velikog priljeva migranata s Bliskog istoka u posljednjim godinama.