Slučaj dvogodišnje djevojčice iz Nove Gradiške koja je umrla nakon zlostavljanja u svojoj obitelji, snažno je potresao Hrvatsku, ali i otvorio niz pitanja o funkcioniranju sustava socijalne skrbi. Resorno ministarstvo odmah je krenulo s najavama reforme, no u međuvremenu su se i socijalni radnici organizirali i podigli kaznene prijave protiv čelnica udruge »Spasi me« koje su brutalno u javnosti progovorile o načinu njihova rada.

S druge strane, otvorilo se i političko pitanje o tome je li ministarstvo koje objedinjava i rad i mirovinski sustav, ali i obitelj i socijalu, preveliko i nefunkcionalno. Sve su to pitanja za ministra Josipa Aladrovića.

Pogrešno generaliziranje

Hrvatska je ostala zgrožena smrću male Nikoll, a nema onoga tko ne smatra da je sustav zakazao. Kako u budućnosti spriječiti takve propuste? U prvom redu, to je pitanje evaluacije i kontrole rada socijalnih radnika – imaju li oni neovisni i objektivni nadzor, tko kontrolira te procese?

– Prije svega, mogu samo još jednom izraziti svoje žaljenje i tugu zbog smrti djevojčice te bih iskoristio ovu priliku i apelirao na medije da se u javnom diskursu ne koriste imena žrtava, pogotovo ne djece. Pogrešno bi sad bilo generalizirati da je sustav nefunkcionalan. U ovom slučaju se još uvijek utvrđuju propusti pojedinaca od strane županijskog državnog odvjetništva i nadležnih komora.

Photo: Marko Dimic/PIXSELL

Jeste li spremni prihvatiti prijedlog udruge »Spasi me« o osnivanju neovisnog povjerenstva koje bi evaluiralo rad u sustavu socijalne skrbi?

– Ministarstvo je i prije ovog tragičnog događaja zatražilo od centara za socijalnu skrb analizu podataka za svu djecu koja su smještana kod različitih pružatelja usluge smještaja, uključujući i udomiteljske obitelji, gdje je i najveći broj djece, njih 1.797. Zatraženi su podaci o razlozima smještaja ili povratka u biološku obitelj.

Već ranije smo odlučili kako ćemo inzistirati da se svi ti podaci ažuriraju na mjesečnoj razini kako bismo imali veću kontrolu nad poduzimanjem mjera zaštite prava i dobrobiti djeteta. To nam je i prije bilo u fokusu, a sad poglavito nakon ove tragedije. Mijenjamo sustav i otvoreni smo za nove ideje, bez obzira otkuda dolazile.

Zato smo uvažili prijedlog inicijative »Spasi me« o osnivanju neovisnog Povjerenstva za predstavke i pritužbe. Povjerenstvo će se sastojati od neovisnih stručnjaka i utvrđivat će je li došlo do propusta u postupanju nakon što su iscrpljene mogućnosti davanja redovnih pritužbi.

Slažete li se sa onim zahtjevima koji kažu da bi osobe iz sustava, za koje se utvrdi odgovornost, trebale možda i kazneno odgovarati?

– Stručnjaci zaposleni u sustavu socijalne skrbi izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 2020. godine imaju status službene osobe. To sa sobom nosi prava, ali i određene odgovornosti, što uključuje strože kažnjavanje ako se utvrdi da je stručnjak u sustavu socijalne skrbi počinio kazneno djelo svojim postupanjem ili propustom.

Ništa preko noći

Je li točno da Hrvatskoj nedostaje oko 700 socijalnih radnika, i kako se taj problem namjerava riješiti? Koliko bi to koštalo?

– Ako zbrojimo ono što stoji u internim aktima i sistematizacijama svih centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj, nedostaje nam znatno manje socijalnih radnika, njih oko 260. No, to ne znači da je problem manji budući da nedostaju i stručnjaci drugih profila poput psihologa, pravnika i socijalnih pedagoga.

Ministarstvo će svakako nastojati zaposliti, dakako, u skladu s mogućnostima, još stručnih radnika i to korištenjem različitih izvora sredstava, sve kako bi centri osiguravali što kvalitetniju uslugu.

Vrlo benevolentno surađujete s građanskim udrugama i inicijativama – dojam je da Vlada i vaše Ministarstvo žele reformu sustava socijalne skrbi. U kojem smjeru, i kojom dinamikom ona može ići? Što ste točno od zahtjeva udruga »Spasi me« ili »Možemo vam nešto reći« i sličnih dosad već prihvatili, a koje od novih zahtjeva planirate prihvatiti i primijeniti?

– Reforma socijalne skrbi je nužna i ne postoji čarobni štapić koji sustav mijenja preko noći. Dionika je puno i svi znaju da su im moja vrata otvorena. Razgovarat ću sa svima koji žele pružiti podršku sustavu, ali želim od njih čuti jasne i konstruktivne prijedloge.

Ponavljam, reforma nije moguća preko noći, ali se s njom mora krenuti. Ministarstvo je za to u potpunosti spremno i već su učinjeni prvi konkretni koraci. Primjerice, u tijeku je izrada Akcijskog plana unapređenja sustava koji će imati popisano što radimo u kratkom, srednjem i dugom roku. I to ćemo svima u najskorije vrijeme jasno i javno prezentirati.

Greška u razumijevanju​

Govori se o izmjenama Zakona o udomiteljstvu i Zakona o socijalnoj skrbi, možete li reći koje izmjene pripremate u tim zakonima?

– Nekoliko je konkretnih izmjena na bolje. Odvojit ćemo obiteljske centre koji imaju savjetodavnu i tretmansku ulogu od centara za socijalnu skrb koji imaju kontrolnu ulogu u obiteljima. Centri za socijalnu skrb će se centralizirati jer želimo ujednačiti postupanja naših stručnjaka.

Njima ćemo pak osigurati i trajno usavršavanje kroz cjelokupnu karijeru. Vremena se mijenjaju, socijalni rad je dinamična struka i zato ćemo osnovati specijaliziranu Akademiju za edukaciju.

A udomiteljstvo?

– Što se tiče izmjena Zakona o udomiteljstvu, tu planiramo motivirati mlade obitelji da se uključe kao pružatelji usluga. Istovremeno ćemo raditi i na izmjenama drugih zakona kako bi udomitelji mogli ostvariti prava na porodiljni dopust, rodiljnu naknadu, doplatak za djecu – sve ono što mogu biološki roditelji.

Fleksibilizirat ćemo i uvjete za specijalizirano udomiteljstvo, ali i razmotriti koje su nam mogućnosti i koliko možemo povećati naknade za udomitelje, kao i opskrbninu za korisnike, prvenstveno djecu.

Čak 4.200 djece u Hrvatskoj je u sustavu socijalne skrbi, dakle izdvojeno iz biološke obitelji – samo oko 200 ih godišnje dočeka posvojenje. Zašto? Na koji način ubrzati posvojenja i udomljenja djece i kako postići da svaki centar za socijalni rad ubrza te procese i primjenjuje istu praksu?

– U posljednje vrijeme se često u medijima spominje pogrešna brojka o broju djece u sustavu socijalne skrbi. Posljednji podaci pokazuju da je ukupno na smještaju kod svih pružatelja usluga za djecu i mlade 3.143 djece. Od toga je 238 mladih u dobi od 18 do 24 godina.

Dvije trećine djece je smješteno u udomiteljskim obiteljima, a 669 je na smještaju kod različitih pružatelja usluga smještaja. Od toga su za samo nešto više od 200 djece stvorene sve predispozicije i u postupku su posvajanja.

Postoji greška u razumijevanju da je pitanje posvojenja i udomljenja isključivo u domeni centara za socijalnu skrb. To je pitanje i sudova. Zato jedino zajedničkim postupanjem možemo podignuti učinkovitost postupanja i, u konačnici zaštititi djecu. To nam mora uvijek biti u fokusu.

​Ideološka kost

Izjavili ste da biološke obitelji nisu uvijek adekvatne. Mnogi su vam, posebno iz redova desnice, zamjerili tu izjavu.

– To su pokušaji da se baci ideološka kost oko koje će svi skočiti pa da se onda tema udalji od merituma. Da, biološke obitelji nisu uvijek nužno adekvatne jer da jesu, sustav socijalne skrbi ne bi postojao, niti bi obiteljima bio potreban.

Nažalost, imamo situacije u kojima se u obiteljima pojavljuje nasilje, ovisnosti ili neki drugi rizični faktor. Takvi se problemi mogu javiti i kod udomitelja ili posvojitelja i zato napominjem da se ideologizira nešto što je jasna činjenica. Sustav je tu radi djeteta, te ga mora zaštiti u rizičnim situacijama, kakve god one bile. I to je suština priče.

Tu je i svjetonazorski aspekt ove teme, mnogo je protivnika zakonskih izmjena, s intencijom da istospolni parovi rjeđe dođu u priliku da udomljavaju djecu. Kako njima odgovarate?

– Odgovaram poštivanjem odluka Ustavnog suda i odredbi Zakona o udomiteljstvu. Sud je bio vrlo jasan i već imamo slučaj da je jedan istospolni par udomio dvoje djece.

Osnovno je pitanje, međutim, zašto u Hrvatskoj ima toliko nasilja u obitelji – što vidite kao uzroke, i kako društvo mijenjati da se i to promjeni?

– Niz je uzorka, ali to nije samo hrvatski specifikum, već ozbiljno globalno pitanje. Od ekonomske neizvjesnosti i nesigurnosti do jednostavne činjenice da su takve stvari prestale biti tabu i o njima se više razgovara.

Tabu zato više ne smije biti ni prijava nasilnika tijelima vlasti ili okretanje glave od situacije kojoj možda svjedočite u susjedstvu. Ako čujete ili vidite nasilje oko sebe, prijavljujte ga. Bez iznimke.

Dosta je prozivki prema kojima biste i vi osobno kao ministar trebali politički odgovarati zbog cijelog ovog slučaja.

– Odmah sam rekao da je odgovornost na svima nama. Ne bježim od toga ni sad, bez obzira na one koji u tragediji pokušavaju politički poentirati.

Čak je i predsjednik Milanović izjavio da je megaministarstvo koje vodite nefunkcionalno upravo zbog svoje glomaznosti. Što mu odgovarate?

– Izgled ministarstva nije u izravnoj korelaciji s tragedijom u Novoj Gradiški, niti bi to bio slučaj da se ona dogodila ranije kad je ustroj bio drugačiji. Svima je jasno da funkcionalnost određuje koliko su osobe unutar sustava operativne i stručne u svom radu.

Ministarstvo je u ovom trenutku otvoreno prema konstruktivnim idejama i njihovoj implementaciji, a mislim da pokazuje i veću fleksibilnost.​

Prilagođavanje mjera

Vaše Ministarstvo povezano je i s pitanjima financijskih mjera za poduzetnike u korona-krizi. Svjedoci smo trećeg vala pandemije koronavirusa, sigurno smo pred novim restrikcijama. Dokad će Vlada financijski izdržati produljavanje ovih mjera za gospodarstvo, i mogu li poduzetnici računati na podršku i u ovom trećem valu?

– Vlada je prošli mjesec donijela odluku o produžetku potpore za očuvanje radnih mjesta i za travanj, čime ulazimo u 14. mjesec potpora. Dosad smo imali više od 10 milijardi kuna izravnog utjecaja na gospodarstvo.

Kontinuirano unapređujemo i prilagođavamo mjere za očuvanje radnih mjesta sukladno epidemiološkoj situaciji, te potrebama gospodarstva i stanju na tržištu rada i to ćemo nastaviti.

No, ponavljam, ulazimo u 14. mjesec potpora i ovakve mjere ne mogu trajati beskonačno, ali ćemo i dalje činiti sve da maksimalno pomažemo radnicima i poslodavcima čije je poslovanje ugroženo pandemijom.

Proračunati rizik, dakle, ostaje agenda ove Vlade? Nema značajnijeg lockdowna?

– Županijski stožeri imaju mogućnost proglasiti strože mjere u pojedinim regijama, ali vjerujemo u što veću i bržu procijepljenost te skori povratak normalnim gospodarskim i društvenim aktivnostima.

Vlada je odlučivala o COVID-dodatku za umirovljenike, za koji mnogi tumače da je predizborno uvjetovan. Ako to nije točno, možete li objasniti zašto su se baš ovog trenutka stekli uvjeti za isplatu tog dodatka?

– O tome s umirovljeničkim udrugama razgovaramo već dugo i sad smo došli do rješenja. Zanimljivo je slušati kritike, pogotovo od stranaka koje su obećavale različite naknade umirovljenicima, baš pred parlamentarne izbore prošle godine.

No, naš zadatak je pomoći umirovljenicima u ovoj izvanrednoj situaciji gdje su im povećani troškovi života zbog pandemije, i na neki način kompenzirati manje usklađivanje mirovina nastalo uslijed utjecaja pandemije na smanjenje gospodarske aktivnosti u prošloj godini.

Uostalom, Vlada je isplatu naknade mogla početi planirati nakon redovnog usklađivanja mirovina od 1. siječnja 2021. godine. Naime, usklađivanje mirovina vezano je uz kretanje plaća i cijena pa nije moguće izvršiti tzv. indeksaciju mirovine prije nego Državni zavod za statistiku objavi potpune podatke o kretanju plaća i cijena u drugom polugodištu 2020. godine.

Nakon što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u ožujku izvršio redovno usklađivanje mirovina te u travnju isplatio mirovinu, bilo je moguće zbog niže tzv. indeksacije preraspodjelom osigurati potrebna sredstva za isplatu jednokratnog primanja.

Oporba ne odustaje od prozivki.

– Na oporbi je da pokušaju ispolitizirati mjeru, ali svojim istupima zapravo pokazuju bazično nerazumijevanje procedura i sustava.