Krenuli smo prije jednog desetljeća, bila je to 2014. godina.

Vjerovali smo u turizam i na ovim našim prostorima, vjerovali smo da baš ta djelatnost vraća Vukovaru potreban razvoj. Startali smo sa šest soba jer nismo mogli procijeniti, prema nekim sličnim iskustvima, kolike su realne potrebe i kolika je isplativost turističkog poslovanja na našim prostorima.

Jako smo se ugodno iznenadili kad nas je krenulo tako da smo nekoliko godina kasnije dogradili još četiri sobe. Ono što se također pokazalo potrebnim bili su dodatni sadržaji – bazen, sauna…

U svemu smo imali i institucionalnu pomoć, Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice, odnosno sredstva namijenjena razvoju turizma tako da smo, u svega nekoliko godina, uhodali u deset soba sasvim dohodovni cjelogodišnji turizam.

Razgovor sa Slađanom Buntić koja sa suprugom Davorom u Vukovaru, s prekrasnim pogledom na jednu od najvećih europskih rijeka te znameniti Vodotoranj vodi pansion Biser Dunava, posebno u dijelu hrvatskog okruženja koje u turizmu silno traži samo negativnosti, djeluje poput neke druge i drugačije dimenzije.

Kad biste naime kod prosječno negativnog stanovnika Hrvatske, a takvih je na žalost sve više, poredali elemente kao što su Vukovar, obitelj s četvero djece, život od vlastitog posla i turizam, odgovori bi bio – nemoguće, to je u Vukovaru nespojivo.

Jer u percepciji domaćih ljudi u tom dijelu Hrvatske su samo tuga, svađe, depopulacija, odlazak mladih obitelji. Kad ono, Buntići su – sve to. Mlada, brojna, uspješna obitelj koja živi od turizma.

Biser Dunava ima i vanjski bazen, Foto: Privatna arhiva

Jedna od soba u Biseru Dunava, Foto: Privatna arhiva

Početna točka brojnih izleta

– Kažem, vrlo smo brzo došli do deset soba, ali s obzirom na rezultate, pa i iskazane potrebe, odlučili smo se na gradnju još jednog objekta kako bismo cjelinu našeg pansiona povećali na – 18 soba.

To je sada, nakon deset godina poslovanja, ozbiljan turistički objekt koji dakako posluje čitave godine, bez naglašene sezonalnosti. Naša je sezona svih 365 dana, gosti su sa svih strana svijeta, stranci i domaći čine po prilici jednak omjer, nastavlja Buntić.

Vukovar je k tome zahvaljujući svojem položaju, osim ljepote Dunava tu je i mnogo povijesnih znamenitosti, od prethistorije do znanih nam događanja iz Domovinskog rata, iznimno zanimljiv posjetiteljima. Ono što je također dobro i pogoduje popunjenosti Buntićevih, činjenica je da je Vukovar i optimalna početna točka brojnih izleta.

– Sve naše goste iscrpno informiramo o svim pogodnostima koje im pruža boravak kod nas. Pa tako i o važnim muzejskim, kulturno-povijesnim, ali i eno-gastronomskim točkama. Iz Bisera Dunava se vrlo brzo stiže u blok, Principovac, a izleti u Osijek, Baranju ili Kopački rit također neće oduzeti mnogo vremena na vožnju. I s druge strane, prema Vinkovcima i Đakovu ima se itekako što vidjeti i doživjeti.

Naši gosti naprosto svoje boravak kod nas kombiniraju s poludnevnim, višesatnim izletima, dok je veći dio dana ostavljen kako bi uživali u svemu što im naš objekt pruža, pojašnjava nam Slađana Buntić.

Da, Vukovar je lijep grad na lijepom mjestu. I da, iz njega se vrlo brzo stiže do svih najzanimljivijih pozicija Vukovarsko-srijemske i Slavonsko-baranjske županije. Samim time jako je dobra pozicija za sve to, ali treba istaknuti da je i sam Vukovar sa svojom okolicom jako privlačan za elemente koje je Buntić navela. Pa tako i za jako zanimljive eno-gastronomske iskorake.

– Velik je posao voditi objekt s 18 soba koji radi čitave godine. Iako dakako pružam sav komfor za višednevni boravak, gosti nam prosječno ostaju tri dana.

Najvažnije nam je da su zadovoljni, dakako i mi s njima, da naša djeca mogu računati na to da Biser Dunava može biti i njihov, kao i njihovih obitelji, izvor buduće egzistencije, zaključila je naš poletni razgovor Slađana Buntić.

U Biseru Dunava mislili su i na djecu, Foto: Privatna arhiva

Ulaganje se isplati – Biser Dunava, Foto: Privatna arhiva

Detalji koji goste upoznaju s Vukovarom, Foto: Privatna arhiva

Poštovanje tradicije

A sad, u sklopu naše akcije Najiznajmljivač koju pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice medijski provodi Novi list, na sasvim drugi kraj Hrvatske, put Istre. Konkretno, našu je pažnju privukao hotel u samom srcu starogradske jezgre jednog od najljepših istarskih gradova.

Labin, Albona, Bijel grad na uzvisini s koje se vidi nemali dio Kvarnera i – Terra Residence. Istinski luksuz. Zapravo pomalo i zapanjujuće s obzirom na to da je riječ o »privatnoj inicijativi«, o hotelu koji je prije pet godina nastao kao prirodni slijed ulaganja u ugostiteljstvo i turizam vizionarskog para Kerin-Knežević.

– Prije 15 godina krenuli smo s restoranom u centru Labina, na njegovom središnjem trgu.

Mnogo je, posebno ljeti, dolazilo i turista tako da se prirodno rodila želja, odnosno težnja, za poslovnim iskorakom u vode turizma. Iznajmljivanju smo podredili vilu na Ripendi i, baš kao što to možemo konstatirati za ugostiteljstvo, posao se dobro razvijao.

Značilo je to da ima smisla ulagati, ali naš je stav da se to ne smije raditi na neki »konfekcijski« način, nego tako da gost bude zadovoljan, pa i impresioniran onim što zatekne, u čemu odsjeda.

Svakako, naš je Labin predivan grad pa smo ujedno željeli i ulagati u neke od napuštenih zgrada, vratiti mu život i ljepotu kakvu zaslužuje, pojašnjavaju nam Petar Knežević i Vanessa Kerin koji su uistinu sa svojim hotelom, bed&beakfast tipa, Labin istaknuli i ucrtali na karti najljepših hrvatskih boutique hotela.

Uređenost pojedinih vanjskih segmenta, ali još i više unutrašnjosti, ide u red maksimalnog poštivanja tradicije i njezinih prepoznatljivih elemenata, kao i modernih, estetskih i tehnoloških iskoraka.

U unutrašnjosti Terre je i veliki kameni kotač koji se nekad koristio za mljevenje maslina, odnosno dobivanje najprirodnijeg mogućeg maslinovog ulja, baš kao što se i doručak zasniva na namirnicama visoke biološke i ekološke vrijednosti.

– Mnogi nam se znaju čuditi kako sve to stižemo, ali naš je odgovor uvijek isti: stižemo i možemo jer sve što radimo istinski volimo. Gušt nam je raditi u restoranu, stalno podizati kvalitetu, inovirati ponuđeno što je nemoguće bez ulaganja u tehnologiju.

Ali kad vas to veseli, kad vam je drago da gosti to primjećuju i hvale, nema vam veće nagrade. Princip poslovanja u onome što mi radimo, a najznačajniji su to elementi turizma, je jednostavan: uživati u poslu, bez da ti smeta što si cijele dane uz njega vezan.

Jednako tako, jako je važan odnos prema zaposlenicima jer i oni moraju dijeliti zadovoljstvo nas vlasnika. I nije to samo u iznosu mjesečne plaće, nego i cjelokupnog odnosa prema njima, pojašnjava nam Petar.

Terra Residence u unutrašnjosti ima veliki kameni kotač, Foto: Privatna arhiva

Luksuzna soba u Terra Residence, Foto: Privatna arhiva

Velike razvojne mogućnosti

Zanimljivo, iako nisu »prvi red do mora« i ne nalaze se na razvikanoj zapadnoj obali Istre, posluju odlično. Vila smještena u Ripendi je sezonskog karaktera, ali zato Terra posluje čitave godine.

– Mnogo nam u hotel dolazi sezonskih, ljetnih gostiju, odnosno turista. U tim nam je mjesecima najbolja popunjenost, ali ne žalimo se ni na ostale mjesece, one koji se nalaze u razdoblju između listopada i travnja.

Tada su nam gosti iz poslovnog miljea, suradnici brojnih tvrtki koje se nalaze po prilici na prostoru bivše općine Labin. I oni dijele zadovoljstvo turista, i mi s njima naše, zadovoljan je Knežević.

Pa opet, kao i u slučaju s vukovarskom pričom, ne shvaćamo – gdje je problem. Pa ljudi koji su sasvim sami, odnosno uz pomoć poticajnih sredstava jako mnogo uložili u svoje objekte i doveli ih do najvišeg statusa, imaju samo riječi zadovoljstva za turističko poslovanje u Hrvatskoj?!

S druge strane, njihova je razmišljanja jako teško pronaći u medijima kojima u pravilu caruju samo negativnosti, krivnja, jal i žal.

– Ma ponavljam – kad se upustiš u ugostiteljstvo i turizam, najprije moraš voljeti ljude, mora ti biti drag svaki gost koji dođe. Nadalje, i sam moraš biti komunikativan, moraš biti na raspolaganju jer gosti žele znati što jedu, gdje spavaju, što mogu posjetiti. I nikako ne smiješ misliti da imaš radno vrijeme.

Posao u ugostiteljstvu i turizmu je time neomeđen. Ali kad voliš, ne osjećaš da radiš mnogo više od prosjeka, zaključuje Petar Knežević.

Razgledom Labina uočavamo, unatoč svemu što su oni, pa i ne samo oni uložili, i dalje velik potencijal, velike razvojne mogućnosti. Mnogo je u tom lijepom Labinu – ruševnih zgrada.

– I nas to boli, ali s obzirom da smo sa svim što smo do sada poduzimali i sa svim u što smo ulagali postizali dobre rezultate, idemo dalje. Ne želimo da Labin ima ruševnih povijesnih zgrada pa smo kupili kuću staru po prilici 200 godina koju uskoro čeka preuređenje.

Slijedit ćemo principe koji su nas do svega ovog doveli, kao i arhitektonsko-dizajnerske zahvate kojima smo se vodili u uređenju Terra Residence, zaključuju Kerin i Knežević.

A mi im želimo da tako i nastave.

Da čine »nemoguće«, da pomiču granice jer baš takva razmišljanja i takvi ljudi mogu hrvatski turizam dovesti u željenu zonu, na pozicije koje mu zbog prirodnih datosti apsolutno pripadaju.

Hrabri ljudi od Vukovara do Labina, istinski vizionari koji mijenjaju strukturu hrvatskog turizma u smjeru koji je i struka prepoznala kao najvažniji.

Eksterijer Terra Residence, Foto: Privatna arhiva

Pogled na Istru iz Labina, Foto: Privatna arhiva