NAJIZNAJMLJIVAČ

Od Baranje, preko Petrinje pa do Smrečja: ‘Sve kod nas ima svoju posebnu priču!’

Edi Prodan

U ovoj reportaži izdvajamo: izvornost i posebnost baranjske kuće, drvenu ekološku kuću u petrinjskom kraju i zanimljivu goransku villu Ursus



U novom nastavku prijavljenih na natječaj Najiznajmljivači 2023. izdvajamo izvornost i posebnost baranjske kuće, drvenu ekološku kuću u petrinjskom kraju i zanimljivu goransku villu Ursus


Adaptirana starina


Eto nas u – Baranji. Štoviše s obzirom na to da je riječ o Dražu i ladanjskoj kući Mikin Dol koju je osmislila, ma i spasila Blaženka Bogdan, možemo reći da smo stigli i do najistočnije točke Hrvatske u svim našim akcijama Najiznajmljvača. S obzirom na to da pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta kao i Hrvatske turističke zajednice akciju provodimo godinama, ovakva je definicija i više nego – zanimljiva.


Draž je općina smještena u samom kutku Hrvatske omeđena s jedne strane moćnim Dunavom, s druge mađarskom granicom. Do njega vodi put kroz čitav niz privlačnih i poznatih mjesta – Suza, Zmajevac, Batina – tako da je jasno kako se tu ima što vidjeti, a ni enogastro nomadi neće loše proći s obzirom da upravo u Baranji nastaju ponajbolja hrvatska bijela vina.





Blaženka i Damir Bogdan, ladanjska kuća Mikin Dol, Draž



– Sve to stoji, ali najveći broj gostiju koji nam dolazi kaže kako su se došli – odmoriti. S obzirom da je naša kuća na prostoru površine 16 tisuća četvornih metara te da nije riječ o ušorenom slavonskom ili baranjskom selu, tako je nešto uistinu i moguće, pojašnjava nam Blaženka Bogdan.


Kad smo u uvodnom dijelu naglašavali kako je njezina vlasnica najznačajnija za njezin spas, jasno je kao se radi o adaptiranoj starini koja je u svom vanjskom i unutarnjem dizajnu sačuvala čitav niz starih predmeta, komada namještaja i sličnih uporabnih predmeta, a da je po funkcionalnosti uvedena u ovo naše, novo doba.


– Suprug je Mikin Dol, kako sam, kasnije nazvala našu kuću htio srušiti pa na njezinim temeljima graditi novu. Nisam dala! Otišla sam vam lijepo na osječki Građevinski fakultet i zamolila ugledne profesore statike da naprave proračune. Oni su bili na mojoj strani te su dali sva jamstva da kući neće biti ništa, da je dovoljna njezina adaptacija. Na taj smo način sačuvali izvornost kao i posebnost, pojašnjava nam Bogdan.





A tu njezinu upornost i nepokolebivost itekako prepoznaju i gosti. Dolaze sa svih strana svijeta, zadnji su bili iz dalekog i po hrvatski turizam jako rijetkog – Omana.


– Bili su oduševljeni zelenilom, šumom koja nas okružuje, vjerojatno i obližnjim Dunavom i dakako poručili, a to i većina kaže, kako će se vratiti. Dominiraju ipak domaći gosti iz svih krajeva Hrvatske iako su možda nešto naglašeniji oni iz Zagreba i Rijeke. Nedavno smo imali i goste iz Srbije, znanstvenike međunarodnog formata koji su u ovom našem miru pronašli idealnu sredinu za svoje stvaranje. Kad je Europa u pitanju, nema od kud gostiju nema, pa tako i primjerice iz Švedske.


Dolaze ljudi najrazličitijih profila, a nemamo ništa protiv ni da se kuća iznajmljuje i za rođendane, djevojačke ili momačke večeri. A nismo protiv toga jer nam baš nikad nitko nije bilo što uništio ili razbio. Ljudi uviđaju da sve kod nas ima svoju priču, da nije riječ o konfekcijskom namještaju već o starinama s dušom tako da je i odnos primjeren, pojašnjava nam Bogdan.




Turizam novo sunce Banovine


A iz unikatne Baranje, koja je u dijelu Hrvatske »iznad Bosiljeva« izborila status jedne od najboljih regija za vrlo zanimljive oblike turizma, selimo u kraj koji se od katastrofalnog potresa spominje u pravilu u negativnom kontekstu. No da ne mora biti samo tako turobno i crno, potrudili su se pokazati vlasnici kuće za odmor Babylonica, Suzana i Danijel Kukić u Moštanici. Privlačno mjesto se nalazi petnaestak kilometara od Petrinje na prometnici koja vodi do Hrvatske Kostajnice, do koje je pak nešto više od dvadeset kilometara.



Suzana i Danijel Kukić, drvena kuća Babylonica, Moštanica, Petrinja

 





– Naša je kuća u potpunosti od drvne građe tako da uistinu možemo govoriti o ekološkoj gradnji. Jako je velika i površina oko kuće tako da je to i jamstvo potpunog mira. S druge strane potrudili smo se kući dati uistinu vrijedne i zanimljive sportske sadržaje. Teniski teren je na razini profesionalnih, tu je i bazen, hidromasažna jedinica, kao i druge sportske sprave. Osmislili smo kuću na dva načina, prvi je onaj kad se ne koristi njezina unutrašnjost, ali da vanjske jedinice koje osim navedenih sadržaja imaju jako lijepi prostor na kojem se može »roštiljati«. U svakom slučaju želimo pokazati da je naš kraj itekako privlačan, lijep i zanimljiv i u turističkom smislu, da u okolici ima itekako zanimljivih sadržaja, za ljude raznih zanimanja i želja za boravkom u nekom novom kraju, pojašnjava nam Suzana Kukić.





Kad je riječ o iznajmljenosti – isključivo su to vikendi i dominantno gosti iz Hrvatske, štoviše naglašeno iz Zagreba i njegove županije. Puna iznajmljenost je u zoni toplijeg dijela godine tako da su rezultati dobri mada bi se svakako željelo postići i tjedne boravke.


– Naša je kuća ima kapacitet deset osoba. Iznimno je funkcionalna i sadržajna, no unatoč svemu dalje od nekoliko noći i to jako naglašeno vikendom ne možemo. Kuću iznajmljujemo i na dnevnoj osnovi, kao i za razne svečanosti poput momačkih i djevojačkih večeri. Nadamo se kako će se širenjem turističke ponude Petrinje i čitave Sisačko-moslavačke županije i na tom planu uočiti poboljšanja. Suradnjom s nositeljima turističkog poslovanja smo zadovoljni, svi smo na istom putu, u čiji cilj i vjerujemo, a to je značajniji rast zanimanja za naš kraj. Svi koji su bili, oduševljeni su, no kako i za sve u životu, i za turistički rast treba vremena kao i ulaganja u ponudu i kvalitetu, zaključila je naš razgovor Suzana Kukić.





Snaga Ursusa


Na kraju ove naše šetnje meridijanima i paralelama Hrvatske, stigli smo i u Smrečje. Za one koji možda nisu čuli za ovo mjesto u gradu Čabru, nedaleko Gerova, odmah kažimo da će nakon što se i ovim putem upoznaju sa zanimljivim objektom naziva Ursus, itekako saznati.



Saša Mrakovčić s članovima obitelji, Villa Ursus, Smrečje




– S obzirom da se turizmom u Kostreni bavimo već niz godina, velika nam je želja bila naš pogled na turizam prebaciti i u Gorski kotar. S obzirom da smo i sami posjećivali neke od goranskih smještajnih jedinica, te dakako bili oduševljeni svime što smo tamo doživjeli, naša je želja bila samorazumljiva. Ipak, koliko god vam se činilo kako se u Gorskom kotaru prodaje mnogo toga i to ne po visokim cijenama, nije baš lako naći ono što smo bili zamislili, pojašnjava nam Saša Mrakovčić, suvlasnica tog zanimljivog goranskog turističkog – slobodno možemo reći aduta, štoviše jedne priče koja se odlično uklapa u strategiju razvoja održivog turizama na čemu će Hrvatska bezrezervno ustrajati, nadamo se i nakon 2030. godine do kad ta strategija formalno traje, baš kao i priče koja stvara, kod nas i ne baš poznati, apsolutno personalizirani turizam.






– Svakom našem gostu unutar objekta činimo prilagodbe koje se na neki način, barem po našem razmišljanju, uklapaju u određenu strukturu, pa i osobnost gostuju. Iako radimo i preko glomaznih, globalnih digitalnih agencija, želja nam je da dolasku gostiju prethodi verbalna ili pisana komunikacija, da se na neki način upoznamo prije nego što stignu. Ako je to obitelj s djevojčicama, dobit će roza posteljinu za dječje krevete, je li riječ o medenom mjesecu, dijelovi kuće bit će posuti laticama ruže, dakle ovisno o prigodi i osobama koje dolaze. Držim da depersonalizirani turizam nije dobar, da uvijek mora biti riječ o potpunom poštovanju gostiju koji dolaze, objašnjava nam Saša Mrakovčić svoju viziju razvoja Ursusa.







Ono što bi moglo bolje, a na čemu uostalom svesrdno radi i TZ Gorskog kotara koji objedinjuje sve jedinice lokalne samouprave u tom dijelu Primorsko-goranske županije, je činjenica da čak i kad se radi o tako lijepom, potpuno ekološki osviještenom objektu – plastika se koristi minimalno, igračke za djecu gostiju su primjerice drvene – teško se dolazi do jednotjednog ostanka. Najčešće je riječ o vikend-gostima, do tri noćenja.


– Istinski rijetko imamo rezerviran tjedan, deset dana nismo nikad dosegnuli, ali vjerujem da će naša ustrajnost kao i ljepote Gorskog kotara te rast njegove sadržajnosti i to promijeniti. Mi smo zadovoljni što smo nakon dugo traženja uspjeli doći do naše vizije goranskog turizma, zaključila je Mrakovčić.