Nerijetko, prigodom pojašnjavanja povezanosti Hrvatske i njezinom turizmu najvažnijih emitivnih država slikovito sve pojašnjavamo – životom nebodera. Iznad Hrvatske se na nizu katova, naslaganih jedni na druge, nalaze Slovenija i dio Italije, Austrija i Mađarska, Bavarska, Češka, Slovačka, pa Poljska, sjeverni dijelovi Njemačke, a Hrvatska i Jadransko more su njihovo predivno dvorište s golemim, unikatnim bazenom prepunom otoka.

Mnogi katovi iznad tog prirodnim posebitostima bogatog i jedinstvenog dvorišta i nemaju svoje more tako da je za njih značaj Hrvatske još kud i kamo važniji. A u novoj epizodi, u novom nastavku reportažnih zapisa kojima i ove godine oslikavamo akciju izbora najboljih privatnih objekata namijenjenih turističkom smještaju, popularni Najiznajmljivač koji pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice medijski provodi Novi list, imamo također situaciju – nebodera.

Rijeke i ekosustavi

Ovog smo puta priču proveli u dvije županije, Karlovačkoj i Primorsko-goranskoj, start je bio u Gornjim Stativama, da bismo se potom spustili do Perića, sela u Gornjim Dubravama te kasnije put nastavili u Brodu na Kupi. Na kraju, baš kao i u našem nacionalnom turističkom neboderu, stigli smo i do mora. Konkretno do otoka Krka i Svetog Vida Dobrinjskog.

– Dugo smo vremena tražili svoju idealnu kuću jer željeli smo se početi baviti turizmom upravo u kraju u kojem živimo, koji posebno cijenimo i držimo da ima itekakve turističke potencijale. Na kraju smo došli do ove lokacije u Gornjim Stativama, a objekt koji smo kupili i krenuli u njegovo funkcionalno i vizualno obnavljanje nazvali smo – Kuća za odmor Šum slapa. S obzirom na to da ste došli u kišno doba godine, naziv je tim manje potrebno objašnjavati, istaknuli su nam, izrazito susretljivi Marin i Kristina Brkljačić koji se inače bave ugostiteljstvom, dok je Kristina i istaknuta ekonomistica.

Točno tako, točno kako su rekli jer nedaleko kuće, na sigurnom odmaku kako najviši vodostaji što se znaju bilježiti na proljeće ne bi ugrozili sigurnost objekta, k tome pozicioniranog na lijepoj uzvisini, čuje se silno opuštajući zvuk jedne od pitomijih hrvatskih rijeka, Dobre. Gornje Stative se nalaze uz samu Dobru, u sastavu su Grada Karlovca, a osim njegovih znamenitosti, gostima se nude i mnoge druge posebnosti područja koje karakteriziraju čak četiri zanimljive rijeke i posebni eko sustavi koji uz njih nastaju.

– Zaljubljenici u prirodu ovdje imaju što vidjeti i doživjeti, imaju u čemu uživati, a ne treba zaboraviti da se vrlo brzo stiže i do glavnog grada, do Zagreba, kao i do Plitvičkih jezera, jednog od popularnijih europskih nacionalnih parkova. Ipak, kako smo mogli zaključiti u ovom nedugom razdoblju od kad se bavimo turizmom, činjenica je da ljudi najviše vremena provode u samoj kući kao i njezinoj okućnici koje stalno obogaćujemo sadržajima, pojašnjava nam Marin Brkljačić.

Marin i Kristina Brkljačić, Kuća za odmor Šum slapa, Gornje Stative, Karlovac

Cjelogodišnji turizam

Iako se trudimo u obilaske naših finalista, najboljih objekta u svakom pojedinom godišnjem izdanju Najiznajmljivača, dolaziti u terminima kad nema turista, kad je kontinentalni dio hrvatskog turističkog bića u pitanju to je – malo teže. Jer dok jadranski dio priče, a riječ je o 95 posto ukupnih kapaciteta i prometa domaćeg turizma, svoj posao najčešće obavlja u razdoblju od travnja do početka listopada, »kontinent« posluje čitave godine.

Dok smo dolazili u Gornje Stative, upravo je na odlasku bila, oduševljena provedenim odmorom, mlada obitelj iz Rovinja. Studeni, mnogi bi rekli, dosadni mjesec, a na odlasku iz Šuma slapa istodobno ozarena i tužna lica. Veselje zbog doživljenog, tuga što se petodnevni odmor završio.

– Maksimalno smo na usluzi našim gostima, uvijek ih dočekujemo, razgovaramo s njima, pojasnimo im gdje su najbliže znamenitosti ali i restorani, baš kao što ih počastimo i nečim karakterističnim za naš kraj, odrasli primjerice vole kušati rakije ili vina. Turizam je po našem mišljenju sinergija gosta i domaćina, dakako upravo u onolikim »količinama« koliko to gosti žele. Jedni traže više informacija, drugi dolaze jako dobro snabdjeveni podacima o našem području, pojašnjavaju nam Kristina i Marin.

Ono što također veseli na »kontinentu«, činjenice su, potkrepljene statističkim podacima, o prometu, broju dana i noćenjima koje ostvaruju. U najmanju su ruku jednake onom »morskom«, ako ne, zahvaljujući cjelogodišnjem poslovanju, i bolji. Uostalom, dominantna slika jadranskih apartmana i kuća za odmor u studenom je sablasna pustoš.

Silni »kvadrati«, a nigdje nikog. U Gornjim Stativama, uz zavodljivi šum slapa – nasmijana obitelj iz Rovinja, sretna napunjenim »baterijama«, novom energijom s kojom će lakše prebroditi hladni dio godine. Iako je ugoda boravka u kući za odmor Brkljačićevih, kao i druženje s njima, ugodno i mami na dulji ostanak, na odmahivanje rukom prema obavezama, ipak se odupiremo te krećemo prema novom odredištu – selo Perići, Gornje Dubrave, Grad Ogulin, i dalje Karlovačka županija.

Ester, Rebeka i Aleksandar Nikolić, Kuća za odmor & wellness Mala vila Rebeka

Vlasnici Kuća za odmor & wellness Mala vila Rebeka, obitelj Nikolić je iz Pule, a objekt je bio – pun turista. Nije nas to dakako priječilo da se, na distanci kako ne bismo uznemirili goste, prošećemo u njezinoj blizini, da zavirimo u njezinu okućnicu, kao i to da vrlo jasno uočimo kako dio sadržaja koriste gosti. Kako nam je poznato, i njezina je iznajmljenost jako dobra, gosti su i domaći, ali ipak više stranci.

– Poslujemo dugi niz godina, gosti nam se vraćaju, ima ih koji dolaze svake godine, čitavo desetljeće. Potrudili smo se povezati izvornost, posebno u materijalima gradnje, i najsuvremenije sadržaje, veliku funkcionalnost i maksimalnu ugodu na svakom dijelu vanjskog i unutarnjeg prostora, pojasnio nam je Aleksandar Nikolić.

Ljeti, uz veliki bazen, ali i sad, kad je pao snijeg te se očekuje bijeli Božić i jednaka takva slika kraja za vrijeme zimskih praznika, a Mala vila Rebeka je posebna. U selu, a opet s maksimalnom dozom intime, lijepa i privlačna u svako doba godine. Kad se sagleda sve njezine elemente jasno je da obitelj, ili nešto veće društvo ima na raspolaganju sve užitke i da je njezin jedini istinski, ali zato i veliki problem – kako je napustiti. Mjesto je to koje budi istinski odmor, a tu njezinu karakteristiku posebno cijene jako zaposleni ljudi iz zemalja koje čine – neboder iznad Hrvatske.

Nestalo 99 posto stanovnika

Gornje Dubrave, pa tako i Perići, dio su prostora, »mekog trbuha Hrvatske« možda i najpogođenijeg depopulacijom. Neveliki po četvornim kilometrima, ali zato s dvadesetak naselja. Povijest bilježi da je nekad na tim prostorima živjelo skoro dvije tisuće stanovnika. Danas ih je, vjerovali ili ne – jedan posto od tadašnjeg broja!

Imanja su u najvećem broju opustjela, mnoga su od njih zbog toga dospjela na prodajne liste nekretnina. Cijene su u pravilu začudno niske tako da polako pronalaze nove vlasnike. A oni čitavom prostoru omogućavaju – preokret. I to jako zanimljivi preokret jer kupci prije svega poštuju ljepotu kraja i tradicijske modalitete gradnje kojih se drže i u osuvremenjivanju kuća. Prostoru naprosto vraćaju život.

Na neki način, a Perići su lijepi primjer – jer nije Mala vila Rebeka u njima jedina koju pohode turisti – kako upravo turizam spašava taj kraj, prostor koji bi, bez ovih investitora, kroz nekoliko desetaka godina bio ne samo bez ljudi i bez naselja, bio bi i bez ikakvih tragova života – naprosto »pojela« bi ih bujna vegetacija.

I dok je put od Gornjih Stativa do Gornje Dubrave, koliko smo ga god produžili željevši vidjeti i doživjeti Netretić, Vukovu Goricu, Bosiljevo ili Trošmariju kratak, svega četrdesetak kilometara, prelazak u Primorsko-goransku županiju te putovanje do Broda na Kupi i Log House The River Pearla u vlasništvu Alena Stranjika potrajao je znatno duže.

Kako se god odabere – sat i pol. Ali vrijedi! Najjednostavnije se iz pravca Gornjih Dubrava vratiti na »staru« cestu Rijeka – Zagreb. Pa putem Vrbovskog i Moravica, prije Donje Dobre skrenuti za Brod Moravice. Spuštanje u dolinu Kupe tim je putem impresivno, lijepo, oplemenjujuće za oko i dušu.

Nešto se brže u središnji dio Gorskog kotara stiže uključenjem na autocestu u Bosiljevu, te isključenjem s nje u Delnicama, no koliko god bilo brže, znatno je više kilometara. Kako god, nakon što spojite ta tri mjesta – Gornje Stative, Gornje Dubrave i Brod na Kupi, doživljaj Hrvatske je uistinu očaravajući. Pa se pet vratite na demografiju i depopulaciju i uistinu vam nikako, ali baš nikako ne može biti jasno kako to da na tom prostoru ima tako malo ljudi?

Ali vratimo se mi našoj kući u Brodu na Kupi. Vrijedi jer priča je zanimljiva, u mnogo čemu i unikatna.

Alen Stranjik, Log House The River Pearl

Brvnara iz djetinjstva

– Nisam mislio da ću se ikad baviti turizmom. Nitko se u obitelji njime nije bavio, baš kao što ni moja profesija baš nema fokus na turizmu. Kuća u kojoj se nalazimo je u Brodu na Kupi, što je jako dobro, ali nije nužno morala biti tu. Naprosto splet je to čitavog niza naizgled nepovezanih i neplaniranih okolnosti, uvodi nas u priču o svojoj kući Log House The River Pearl, njezin vlasnik Alen Stranjik.

A dok čekamo rasplet priče, razgledavanje. Iako je kuća smještena nedaleko glavne prometnice kojom se povezuju Delnice i Slovenija, utisak koji ostavlja njezina okućnica je – apsolutni dodir s prirodom. S trijem se naime pruža savršeni pogled na Kupicu koja je u vrijeme našeg posjeta bila poprilično divlja, prepuna brze vode koja se slijeva prema Kupi. Ono što je također jako dobar dio priče o toj posebnoj kući, granitne su kocke kojima su popločani prilazni putevi – bile su naime odbačene nakon što ih je zamijenio asfalt tako da im je Stranjik vratio novi život.

– Krivac da je na ovom mjestu izrasla ova moja brvnara su dječački snovi, čitanje pustolovnih knjiga i stripova. Često mi se nakon njih vraćala ista želja – kako bi lijepo bilo imati brvnaru pored rijeke. Nije to bio neki romantičarski zanos, prije bih ga nazvao avanturističkim, a kad su se zahvaljujući poslu kojim se bavim stekli i materijalni uvjeti za ostvarenje moje dječačke brvnare, krenula je potraga, dodaje Stranjik.

I dok je ona za prostorom uspješno okončana u realnom vremenu i ekonomskom okruženju, pronaći proizvođača željenih materijala i gabarita nije bilo baš jednostavno.

– Na neki način riječ je o montažnoj kući. Samo na neki način jer ono što sam ja želio i realizirao nije mi bio u stanju izvesti nitko iz Hrvatske i susjednih prostora. Ova vam je kuća nastala prema našim nacrtima, ali skrojena je u – Češkoj. Koliko god ja želio domaćeg proizvođača i domaće drvo – nemoguća misija, sjeća se Stranjik.

Kuća je od golemih balvana oblikovana u Češkoj, da bi je radnici iz te zemlje u svega nekoliko dana složili u Brodu na Kupi. Apsolutno od prirodnih materijala i veziva predstavlja jednu istinski ekološki nastrojenu kuću koja omogućava istinske užitke. Čim se u nju zakorači osjeća se blagodati mikroklime koju u njoj isijava specifična drvna građa. Kako je i sve ostalo potpuno ekološki uglađeno, sjajan primjer održivosti i usklađenosti s prostorom u koji je smještena.

– Jesam, jako sam zadovoljan, a isto se tako o ovoj kući izražavaju i brojni gosti. Drago mi je da sam ostvario svoje snove te da sam ih pretočio u turizam jer sada su ti dijelovi mog života, moja maštanja i dio znatno šire zajednice, zaključuje Stranjik.

Da, sve je više kuća za odmor koje koriste drvo kao osnovnu građu, ali osjećaj koji se rađa u Log Houseu je ipak jedinstven i naprosto zove na ostanak.

Dolazak na more

Turizam na područjima koje smo prošli u dosadašnjem tijeku ove reportaže ima višestruko korisnu ulogu. Ponajprije i nama, domaćim turistima i novinarima, otvara oči kako bismo mogli doživjeti ljepote domovine koje su prečesto ignorirane. Potom, zamašnjak je pozitivnih ekonomskih kretanja jer kad starine, nerijetko i u ruševnom stanju, dobiju nove vlasnike, ulaganja su nemala, dok je za obavljanje tih poslova potrebno mnogo znanja, rada i – radnika.

Na kraju, što turisti posebno vole, prilika je to za razvoj OPG-a, proizvodnju živežnih namirnica i kompleksnijih proizvoda kao što je to primjerice sir s kojim se ponosi tounjski kraj, područje vrlo blizu Gornjih Dubrava. Turizam na tim područjima doslovno znači povratak ili u najmanju ruku – očuvanje života kako bi se jednog dana i na tim prostorima opet začuli dječji plač i smijeh.

Na kraju, dolazak na more. Prelazak na Krk, pa vijugavom cestom prema Solinama, na kraju dizanje prema Dobrinju. Iako se danas ni u kom slučaju tako ne može zaključiti, taj je dio Krka zadnji na otoku uhvatio korak s razvijenijim turizmom. Takvu priču iskazuje i Villa Mare koju vode Bruno i Walter Jerčenović. Konkretno mjesto je Sveti Vid Dobrinjski, a Vila Mare priča – dvije priče. Najmanje.

Bruno i Walter Jerčenović, Villa Mare, Sveti Vid Dobrinjski

– Osnova na kojoj je nastala kuća je jako stara, a kako bismo imali poveznicu s vremenima kad je nastala, u podrumskom dijelu smo sačuvali izvornu gradnju. Novi dio je maksimalno funkcionalan i moderan, turisti su s njime jako zadovoljni. Velika je i okućnica kojoj smo dali mnoštvo sadržaja tako da gosti uistinu uživaju, pojašnjava nam Bruno Jerčenović.

Sve nam to postaje jasno kad smo krenuli u detaljnije istraživanje, u obilazak kuće. Podrumski prostor, predviđen za druženje čak i jako velikih grupa, satkan je od kamena, jasno daje do znanja da je tu nekad bio podrum, jer je i danas, kao i gospodarski dio kuće. Istaknuli smo i okoliš, jako lijepo uklopljen u tradiciju ovog dijela Krka, prostran i s velikim bazenom.

– Ograničavamo se na poslovanje tijekom toplog dijela godine i stalno smo puni. Zima je ipak vrijeme za manje rekonstrukcije i popravke, širenje sadržaja, ali i odmor od napora sezone. Reakcije gostiju su odlične što nas svakako veseli jer sve što radimo, radimo kako bi gosti bili zadovoljni, kako bi kod nas pronašli baš ono što su zamislili kao idealni odmor, zaključio je Bruno Jerčenović.

Gornje Stative – Sveti Vid Dobrinjski. Autocestom dva sata, ljepotama starih prometnica probijanim u napoleonska vremena, prije više od dvije stotine godina, pola sata više. Zapravo, mora s dodati još sat jer bila su tu i skretanja do Gornjih Dubrava i Broda na Kupi. Ali kako god, u svega tri sata lagane vožnje doživjeli smo bezmalo raznolikosti što se inače pronalaze na čitavim kontinentima!

Klimatske, one koje iskazuju flora i fauna, od divljači do mediteranskih posebitosti. Potpuno neutralno, bez imalo lokalpatriotizma ili nacionalnog ponosa, teško da je igdje moguće pronaći toliko raznolikosti i ljepote kao na opisanom prostoru.

Turistički, iznajmljivački gledano, svi objekti koje smo u ovoj reportaži posjetili imaju pravo na – sve te posebitosti. Svima je sve tako blizu. Od Dobre i šuma njezinih slapova do mora koje se ljeska ispod Dobrinja. Turizam. Tako lijep i plemenit.

Najiznajmljivač 2023. – Akcija Ministarstva turizma i sporta i Hrvatske turističke zajednice u izboru najboljeg apartmana, kuće i vile za odmor pod medijskim pokroviteljstvom Novog lista.