Foto: UNISON
Na kraju se sve ipak svodi na to da je svaka moja stvar zaokružena glazbom ili nekom kreativnošću, to me najviše usrećuje, kaže Zsa Zsa.
povezane vijesti
Dok će mnogima iznad glave možda biti upitnik kada ih upitate tko je Jelena Žnidarić, kada im kažete Zsa Zsa, sjetit će se mlade glazbenice iznimnih vokalnih sposobnosti koju je publika nedavno nagradila Cesaricom za pjesmu godine i to za duet »Ova ljubav«, koji je otpjevala s treperom Hljusonom Mandelom, koji uz Ante Pecotića i Bojana Šalamona Shallu potpisuje pjesmu.
Jedan drugi duet, pjesma »Sve u meni se budi«, otpjevana prije četiri godine s Damirom Kedžom, označila je jako dobar početak njezine uspješne glazbene karijere.
PUBLIKA JE NAJSTROŽI SUDAC
Za duet »Ova ljubav« osvojili ste Cesaricu za pjesmu godine, jeste li to očekivali?
– Definitivno ne! Za ovu je pjesmu bilo dosta skeptičnih komentara… Vjerovala sam u nju u tišini, možda i više od svih u studiju jer sam osjećala da to tako mora biti, a unutarnji glas nikad ne vara.
S vremenom su i ostali oko mene sve više počeli vjerovati. Valjda se dogodilo – što zračiš, to privlačiš! Baš smo sretni, i Hiljson i ja! Puno nam znači, ovo je velika nagrada, baš zato što je od publike, a ona je najstroži sudac…
Sudac koji je dao priliku našoj ludosti i kreativnosti, zbog čega sam baš neizmjerno zahvalna i ovim putem hvala svima koji su izdvojili minutu koja je nama uljepšala cijelu godinu!
Pjesma je dobila najviše glasova otkada nagrada postoji. Kada vidite tko su prethodni dobitnici, imponira li vam nagrada još i više? Što mislite tko je glasovao?
– Naravno! Iznenadila me ta informacija i baš smo ponosni! Ponosni smo na ekipu koja je čvrsto stajala iza nas i vjerovala u nas, mlade ljude koji pokušavaju slijediti neki svoj gušt.
Na kraju cijele priče nama i jest cilj raditi glazbu koju i sami slušamo. Glasovalo je puno ljudi s društvenih mreža koje znamo, ali i ne znamo… I baš je zato nagrada posebno slatka jer je to priznanje naše publike. Nagrada je potvrda da smo napravili nešto dobro i potvrda da je smjer u kojem želimo nastaviti također dobar.
ISKREN I DIREKTAN STAV
Tko je vaš partner »u zločinu« Hiljson Mandela? Kako ste se upoznali?
– Hiljson je po meni jedan od najjačih trepera »u gradu«! Član je vrlo poznatog trap benda Kukus, koji sam i sama puno slušala. Volim eksperimentirati s glazbom koju izvodim, a i s onom koju slušam, a trap mi je definitivno jedan od najdražih pravaca trenutačno. Sadrži jako puno segmenata drugih žanrova i baš sam se nekako našla u tome.
Znala sam da želim nekog takvog na pjesmi, a kad smo malo »promozgali«, Hilje je bio savršen s energijom, bojom glasa…
Kad smo se upoznali u studiju na snimanju pjesme, oboje smo shvatili koliko smo zapravo imali predrasude jedno o drugome i koliko smo zapravo slični. Baš ga volim u onom frendovskom smislu! Jako je čista duša u ovom showbiz moru, veliki kreativac, dobar glazbenik i tekstopisac te ponajprije dobar, zabavan i karizmatičan lik.
Rekli ste da neke radijske postaje pjesmu nisu htjele puštati u eteru. Što mislite, zašto?
– Zato što smo na glazbenom tlu gdje sve promjene dolaze sporo i teško. Autotune je kod nas kontroverza, a vani posve normalna stvar! Ovdje se ne daju baš brzo prilike novim zvukovima, iako vjerujem da publika stvarno želi eksperimentirati s nama…
Mislim da se nas mlade puno puta ne sluša na prvu i smatra nas se »neiskusnima«, da svojim idejama idemo glavom kroz zid. Vjerojatno se zato uvijek igra na sigurno, radi ono što prolazi, a izbjegava mladenačka ludost te čista kreativnost i sloboda – što bi glazba zapravo trebala predstavljati.
Ovaj je put publika dala nama ludu priliku, a nadam se da će te prilike sad sve više davati i radiostanice i drugi mediji koji su vrlo važni da bi naše pjesme i novi, moderni žanrovi, a i promjene, zaživjele. Pritom ne ciljam na to da je dosadašnja glazba loša, ima jako kvalitetnih autora, pjevača i pjesama! Ali premalo je različitosti, baš zbog nedostatka prilika… Zato je moj stav ovakav kakav jest, vrlo iskren i direktan.
KLJUČNA STVAR ZA USPJEH
S Jasnom Zlokić, Vannom, Ninom Badrić i Miom Dimšić borite se za nagradu Zlatni studio u kategoriji najbolje pjevačice. Što očekujete? Imponira li vam biti u takvom društvu?
– Imponira, jako! Čast je stajati rame uz rame s ljudima koje sam nekad slušala samo na radiju i divila im se… Ili s Miom koja je jako lijepo izgradila dobru glazbenu karijeru, iako znatno mlađa od prosjeka naše glazbene scene…
Stvarno sam počašćena, sretna. Sama činjenica da je netko i samo pomislio staviti me u kategoriju najbolje pjevačice, a kasnije da uđem i u uži krug, jako mi puno znači, jer na kraju dana, to je ono što cijeli život usavršavam i u čemu se cijeli život trudim biti što bolja.
S dvadeset godina kao Jelena Žnidarić nastupili ste u drugoj sezoni showa X Factor Adria, a iste godine izbacili ste i prvi singl, pjesmu »Živa sam«, koju ste predstavili svojim pravim imenom. Zašto ste odlučili postati Zsa Zsa?
– Zapravo sam već onda željela biti Zsa Zsa, ali nisam se znala dovoljno čvrsto zauzeti za sebe. Uvijek sam slušala starije i za mene su oni »uvijek u pravu«, iako možda to duboko i sebi moje buntovničko srce iskreno i ne misli. Mislim da i mladi imaju dosta za reći i pokazati! No tada se jednostavno nisam usudila…
Bila sam prepristojna da bih se zauzela za sebe i smatrala sam da nemam dovoljnu težinu da bih nešto komentirala. Putem sam naučila da me to neće nikamo dovesti jer će u suprotnom moji veliki snovi uvijek biti stišavani, ušutkani i navođeni nekim već utabanim putevima koji su možda sigurni, ali nisu zanimljivi za moju dušu.
Gurati se izvan zone komfora je ključna stvar za uspjeh! Tako se tjeraš da svakodnevno učiš i rasteš. Od dana kad sam prvi put rekla »NE«, hajdemo napraviti malo drugačije, npr. da se zovem Zsa Zsa, tad je sve krenulo tamo kamo treba! Iako su i oko imena mnogi bili skeptični!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ŽELIM ALBUM
Prošle godine objavili ste samo singl »Ova ljubav«. Čime ste se još bavili?
– Degustacijom hrane doma u kuhinji (smijeh). Jako volim kuhati… I uživala sam jer sam napokon imala vremena za to! I vremena za moje doma… I vremena odmoriti glasnice i odspavati kvalitetan san…
A vratila mi se i sva ona kreativna energija koja pod stresom i hrpom obaveza nekako lagano umre jer je mozak pretrpan. Vratila sam se u svoju srž i djevojčicu koja je stvarno htjela samo jednu stvar na ovome svijetu – biti pjevačica.
I to me inspiriralo za puno novih pjesama, ali na engleskom… Nadam se da će i one jednom ugledati svjetlo dana! Ostale singlove nismo stigli dovršiti jer, znate i sami, prošla godina je bila sve samo ne normalna!
Može li vaša publika očekivati album ili smatrate da za to nema potrebe, te ćete ih i dalje osvajati uspješnim singlovima?
– Želim album… Voljela bih napraviti smisleni album s pričom koja ima glavu, leđa i rep… Ali trenutačno u svijetu gdje su singlovi sasvim normalna stvar, gdje je rok zanimljivosti nečije glazbe ubrzan do mjere da pod klikom prsta imaš milijune pjesama i čim ti dosadi ono što slušaš, nakon 5 sekundi možeš naći zamjenu…
Ne znam koliko je zapravo isplativo raditi album. Danas albumi više služe kao neka kreativna potvrda i vlastito postignuće, što zaista i dalje želim! Dakle, s umjetničke strane album je super i definitivno će ga biti!
No ono što također mislim, baš zbog ove situacije koju sam gore navela, da publici zapravo nije ni važno imam li singl ili album. Oni samo žele naći neku pjesmu za sebe koja će im uljepšavati dan i koja će biti baš po njihovu guštu! I to je sasvim okej. I ako izbacujem samo singl po singl, sve štima! Meni je najvažnije da dam dušu u taj singl jednako kao što bih dala i u album!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
POZITIVNA LAVINA
Pjevate od svoje pete godine, jeste li već tada »znali« da ćete, kada narastete, biti pjevačica?
– Koliko se sjećam… Da. Imala sam unutarnji »drive« odmalena i sigurnost da ću se baviti pjevanjem. Jednostavno, za mene nigdje u glavi nikad nije ni postojala druga opcija.
Znala sam da sam se rodila da pjevam (smijeh). Znam da sad to zvuči egoistično, ali zaista, neki unutarnji glas mi i u najtežim situacijama, kad bi zdrav razum odustao, govori da je sve okej, da se ne brinem i da radim dalje to što radim. Jer »bit ću pjevačica«. I dandanas mi je to u glavi… I nisam još narasla, pa još uvijek sanjam biti pjevačica kad odrastem!
Prošle godine »šokirali« ste javnost objavom fotografije i videa bez make-upa i photoshopa kojom ste otkrili da se borite s aknama. Zašto ste se odlučili na taj potez?
– Zato što mi je bilo dosta. Godinama sam se osjećala manje vrijedno i pomalo ružnjikavo zbog toga što nemam kožu koja doseže nametnute standarde. Vječito sam ganjala trenutak da popravim te svoje mane i »tek onda« ću moći biti »prava pjevačica«. Jednostavno, gledajući sve oko sebe nametnula sam si taj kompleks i osjećala sam se loše…
Iz te slabosti i tuge što nisam kao i neke druge cure s predivnom kožom, što sam htjela izbjeći poglede i komentiranja kad me netko sretne bez šminke, stavila sam storije, a kasnije i sliku na Instagram te pokazala sebe najranjiviju, da se pokažem jednom svima i da nemam teret skrivanja na leđima. A zapravo, tek onda sam shvatila što sam učinila… I koliko je to pozitivne lavine povuklo sa sobom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ZDRAV I REALAN PUT
Zašto je uopće »šokantno« kada se poznata osoba odluči pokazati svoj problem?
– Zato što smo navikli da nam šoubiz servira photoshopirana lica bez mana. Sve savršeno, sve praktički nedodirljivo, a upravo je zbog toga taj sadržaj i zanimljiv velikoj masi ljudi.
Moderni svijet nas odgaja u materijalnom smjeru te mnogi žele znati i zanima ih kako je to biti »bogat i slavan« te na kraju dana i nekolicina teži tome… Pa vole gledati sve to »savršenstvo«. I ne kažem da i ja ne padam u tu zamku… Medijima šoubiznisa nije zanimljivo pisati o običnoj curi sa sela koja želi pjevati…
Šoubiz želi uvijek još i još i još više. Više od običnog, samo sjajno, bogato, skoro pa nedostižno. I onda kada im u svijetu toga pokažeš da si sasvim običan i normalan, onda je to šok i nevjerica jer se poznate tretira gotovo u rangu nekog božanstva – savršenima. A zapravo, potpuno je suprotno. I po meni, trebalo bi mlade ljude usmjeravati na taj zdrav i realan put.
Na put gdje su nesavršenosti naše posebnosti i na put da smo svi ipak samo ljudi s nekim svojim problemima, jednaki, bez obzira na status.
Jel’ vaša borba s aknama sada gotova? Znate li zbog čega su se uopće pojavile te kako ste si pomogli?
– Nije gotova, ali se, kako trenutačno izgleda, bliži kraju. Puno je trigera – od stanja organizma do stresa, ali ono što sam putem primijetila, od trena kada sam olakšala dušu javnim pričanjem o nečem što sam smatrala svojim velikim nedostacima, od onda se sve počelo smirivati i povlačiti. Psiha je jako velika stvar i smatram da puno toga možemo i sami kontrolirati počevši s pozitivnim mislima.
To je velik plus, uz naravno odgovarajuću njegu kože koju svatko treba individualno istražiti. Jedno je važno – treba osluškivati tijelo i kožu te tako tražiti nešto što djeluje i osobno odgovara.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
VOLIM SE IGRATI ODJEĆOM
Koliko vam je važan vanjski izgled?
– Važan mi je, s obzirom na to da se nalazim u svijetu u kojem mediji svakodnevno stavljaju više fokusa na to kakvu tko kosu, kožu ili odjeću ima, nego na ono čime se stvarno bavim – glazbu.
Upravo zbog toga, postane ti nekako važan… Zbog prvog dojma koji se ureže ljudima u misli i prema tome te odmah svrstaju u neku ladicu. Zato se trudim da to bude dobra ladica jer se bavim zanimanjem koje doista bez publike i slušatelja ne bi bilo moguće pa ti jednostavno mora biti važno. Ali to ne znači i definitivno s moje strane mi apsolutno ne uvjetuje i ne kreira mišljenje o svijetu i ljudima koji okružuju mene.
I najljepša osoba na svijetu može biti najružnija iznutra. Zato se najviše trudim njegovati taj unutarnji »izgled« i energiju kojom zračim.
Na »dodjeli« Cesarice imali ste zanimljiv styling. Imate li stilista ili se sami brinete o svom scenskom izgledu?
– Volim se igrati odjećom i često me smatraju možda čudnom ili nestandardnom… Ali sve više me to zabavlja i drugi su s vremenom navikli na to da sam malo drugačija. A u tome i jest bit; zašto da svi budemo jednaki.
Jedini je problem to što jako volim dolčevite i majice koje zatvaraju gornji dio tijela, a onda odjednom kad se zaželim malo ženstvenosti i sasvim običnog elegantnog dekoltea – onda se već nađu oni koji me prozivaju da sam se skinula. Mislim, i nije problem, samo mi je smiješno. Na kraju dana, zaključak je da jednostavno ne možeš uvijek ugoditi svima… Najvažnije je da si ti sa sobom ok!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ŽELIM BITI SVUGDJE
Tko je Zsa Zsa privatno? Jeste li između svoja četiri zida samo Jelena?
– Zsa Zsa i Jelena se zapravo uopće ne razlikuju… Samo valjda ova Zsa Zsa ima malo više hrabrosti za neke stvari… Ali ne bi to bez Jelene i njezina dječjeg sna funkcioniralo.
Tako da sam uvijek zapravo ona curica s velikim snovima… Velikim ciljevima, ali i nesigurnostima kojih se korak po korak pokušavam riješiti i jednostavno biti ja, nevezano za ime ili nadimak koji nosim. U svoja četiri zida zapravo sam dosta veliki introvert, ali kad izađem među ljude odjednom mi se jako puno druži i priča.
Kako provodite slobodno vrijeme?
– Jako puno sanjarim i na to mi možda odlazi i previše vremena, ali nekad se iz toga rode dobre ideje i dobra motivacija za dalje. Jako volim kuhati, još više jesti, gledati filmove, družiti se s ljudima koji su mi bliski i – putovati, gdje god, u prirodu, samo do obližnje šume ili u velike svjetske metropole… Želim biti svugdje!
To je valjda ludi blizanac u meni, znatiželjan i hiperaktivan. Ali nisam loša ni u ljenčarenju! Na kraju se sve ipak svodi na to da je svaka moja stvar zaokružena glazbom ili nekom kreativnošću, to me najviše usrećuje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.