S proslavljenom hrvatskom pjevačicom Zoricom Kondžom razgovarali smo uoči njenog koncerta na Ljetnoj pozornici u Opatiji, koji nas očekuje 23. kolovoza.

Ovom prigodom prisjetili smo se njenih brojnih glazbenih uspjeha, premda je njen glazbeni opus svesti u samo nekoliko rečenica nemoguća misija. Valja istaknuti da je karijeru započela u grupama Pirati, Novi dan, ST i Stijene.

U solističku karijeru kreće 1984. godine, a poštovatelje različitih generacija osvojila je glasom velikoga raspona te interpretacijama pjesama koje diraju u srce. Izvojit ćemo: »Ima jedan svijet«, »Vrijeme ljubavi«, »Daj mi sunca«, »Ti si moj san«, »Zarobljena«, »Dobar dan ti, dušo«, »Navika« i brojne druge. U razgovoru za naš list otkrila je kako se najradije odmara, da Giulianu već duže vrijeme duguje fažol, ispričala nam je priču o cipelama za scenu, te otkrila brojne druge važne trenutke iz života.

Foto: Igor CC Kelčec

Foto: Igor CC Kelčec

Gosti iznenađenja

Za početak, recite nam kako se osjećate uoči prvog solističkog koncerta na opatijskoj Ljetnoj pozornici?

– Ljetna pozornica u Opatiji svakako je prekrasan prostor u kojem su nastupala eminentna imena, velika imena i svjetska i domaća. Prema tome, osjećam veliku odgovornost prema tome prostoru, a da ne kažem da je to divan i prekrasan ambijent pod zvijezdama. Zato mislim da će biti baš atmosfera koja će odgovarati mom repertoaru.

Pripremate li možda neko malo iznenađenje za svoje fanove na koncertu na Ljetnoj?

– S obzirom na to da ću u dva sata morati staviti repertoar koji sam godinama stvarala i pjevala, a radi se o puno, puno godina, i uz to sam snimila dosta dueta s nekim od mojih kolega, mogu reći da ću sigurno imati goste na pozornici. No, neću ih sada imenovati, neka to ostane iznenađenje za moju publiku.

Ovog ljeta imali ste puno nastupa. Jeste li se stigli malo odmoriti?

– Prošlo ljeto, uvijek to kažem nekako sa smiješkom, što ću, pet dana sam bila na Hvaru i okupala sam se. Ovo ljeto sam mislila da ću imati malo više vremena, ali evo, drago mi je, hvala Bogu, da ima toliko nastupa. No, nažalost nisam se stigla okupati, a ovo nažalost je zato jer je jako vruće i zato što bih voljela da se stvarno malo osvježim. Mi koji smo rođeni ovdje na moru, nama nekako ostaje deveti mjesec, međutim, mislim da je ovo ljeto i više nego vruće i zbog toga je dosta teško putovati, ali kad dođem na binu, nekako sve prođe. No, mogu reći da se nisam uspjela odmoriti.

Foto: Angela Maksimović

S Tedijem Spalatom na nedavnom koncertu u Kostreni, Foto: Ana Križanec

Giulianu dugujem fažol

Kako najradije volite provoditi slobodno vrijeme, pretpostavljam uz obitelji?

– Osim što sam već kazala da ću vjerojatno u devetom mjesecu otići na Hvar i onda se nekako malo pokušati odmoriti, najdraži mi je zapravo odmor doći doma, opustiti se bez šminke i svega te biti nekoliko dana tako. Volim pogledati i koji dobar film, seriju, uživati uz neku glazbu i onda tako opušteno možda i nešto pripremiti s familijom. Kažem opušteno, jer nažalost sada nema vremena ni da se okupimo. Svatko je nekako na svoju stranu, ljeto je, što je i normalno. Ali, vjerujem da će se sve ovo dogoditi tamo u devetom mjesecu.

Je li točno da svoje ukućane volite iznenaditi kulinarskim delicijama?

– Istina. Za moje muške važi ona rečenica »moja mama kuha najbolje«. Ali evo, što se tiče mora, zaista sve iz mora, mislim da sam tu majstor. Isto tako, normalno, i zimska jela i sve što god treba, osim za kolače nisam. I Bogu hvala da nisam, jer mislim da bih onda i s kilažom imala više problema.

Svakako moji uživaju, čak daju ocjene od jedan do pet, danas si bolje skuhala nego neki dan ili zadnji put. No, ne radi se samo o mojim ukućanima, često znam i moje kolege pozvati. Sad kad smo kod toga, Giulianu već duže vrijeme dugujem fažol tako da mi zna reći »jel’ ti se još topi onaj fažol«. Pa, evo, poručujem Giulianu da se još malo fažol topi, pa ćemo tamo negdje u jedanaestom mjesecu.

Ante Gelo i Zorica Kondža, Foto: Privatna arhiva

Koje jelo posebno volite spravljati?

– Sve uglavnom iz mora volim, ali ako baš trebam izdvojiti, onda je to bob na crno ili bob sa sipama. Recept je vrlo jednostavan za sve koji znaju raditi crni rižoto. Prvo se napravi onaj toć i onda se ubaci bob unutra, kad je vrijeme boba i artičoke, a može biti i smrznuti bob. Evo, sada sam se sjetila, i artičoke volim jesti. To obožavamo svi. Isto tako stavim boba i biži i artičoke lijepo napunim. Ajme, evo dok vama pričam, ogladnila sam, mislim zaželjela sam se artičoka kojih sada nema.

Otkrijte nam što osobno volite slušati od glazbe, koji su vaši favoriti?

– Tolika je hiperprodukcija, velika i svjetska, i pristupačna da se ne može često ni pratiti što bismo sve slušali, ali svakako meni u uho uvijek zapinju dobri pjevači, pjevačice, dobri bendovi. Kao mlada sam slušala rock, rock balade, i dandanas to volim. Ali u svakom slučaju, uvijek su to dobri pjevači koji mi zapnu za uho i dandanas. Moram kazati da je moj vječni uzor, neprikosnovena i najbolja učiteljica pjevanja, ritma i bluesa i čega hoćete, Aretha Franklin. Nju mogu i slušati, a isto tako, ovisi kako sam raspoložena.

Vratimo se vašoj bogatoj glazbenoj karijeri. Nešto ste posebno ponosni kad je riječ o postignućima i imali još nešto što biste voljeli realizirati?

– Mogu reći da sam ponosna što je moj put zapravo bio glazbeni, nekako prirodno, selekcijski ili kako god. Zahvaljujući ovom poslu puno sam putovala, prošla Ameriku, Australiju, Kanadu i Europu. Svugdje sam putovala i pjevala, čak sam imala ponude neke izvana, što je bio dokaz za ono što radim da je to dobro. Međutim, evo, ponosna sam zapravo na sebe što sam ostala ipak u Hrvatskoj, točnije u Splitu, mom rodnom gradu.

I to što sam nekako ostala dosljedna pjevanju jer bilo je tu i tamo kompromisa u mojoj glazbi, prilagođavanja, jer vremena se mijenjaju, produkcija, tehnologija. Sve je to nekako drukčije, tako da se nastojim prilagoditi, ali isto tako sam uvijek htjela da to budu dobri tekstovi, dobra glazbena podloga. Zahvaljujući mojem suprugu Jošku Banovu, uvijek sam imala dobar bend iza sebe i bilo mi je važno da ono što snimim u studiju i uživo dobro zvuči.

Ponosna sam na taj moj iskreni pristup glazbi. Nakon puno godina iskustva, gdje sam imala ipak malo više obveza prema obitelji i svoje troje djece, želja mi je da što više vremena posvetim snimanju novih pjesama i malo više da se posvetim glazbi nego prije jer su djeca sad već odrasla. Evo, to mi je želja, te da od tih pjesama koje ću napraviti ostanu bar tri koje će ostati iza mene.

Foto: Jure Pirić

Nastupi s Oliverom

Koji vam je najdraži trenutak sa scene, odnosno s emotivnog aspekta koje sjećanje vam je posebno drago srcu: neki prijateljski odnos ili događaj…?

– Kroz karijeru sam imala zaista puno emotivnih trenutaka, puno fantastičnih koncerata koji su me toliko ispunili da ne bih mogla noću spavati. Uzbuđenje bi me hvatalo jer ta hrana koja ostane nakon koncerta zaista je nešto neopisivo.

Meni se to puno puta događa upravo zato što uvijek nastojim dati sve od sebe, a još kad je publika zadovoljna i izlazeći s koncerta kaže da joj je bilo lijepo, e to je zapravo meni uvijek najveća nagrada. Dakle puno je bilo emotivnih nastupa, ali izdvojila bih zapravo moj prvi solistički koncert u Lisinskom jer su tada moja djeca sa mnom nastupila svirajući. Joško, moj suprug, bio je za klavirom, Toni za bubnjevima, a Luka je bio na udaraljkama.

To je bilo veliko zadovoljstvo i ponos. Isto tako, svaki nastup s mojim kolegama na festivalima i kad se predstavljala neka pjesma, također je bilo puno adrenalina, emocija. Mogu više stvari izdvojiti, ali posebno, u nadi da se moji kolege neće osjetiti manje vrijednima, nastupi i gostovanja s Oliverom Dragojevićem su bili uvijek nezaboravni, kao i putovanja s njime ispunjena šalom, smijehom i puno glazbe. I, naravno, moja uloga u predstavi »Krvava svadba« u splitskom kazalištu, ali i kao mlada rokerica s grupom Stijene su bili lijepi dani, veliki doživljaj i avantura.

Za kraj nam kažite što planirate za nadolazeće razdoblje?

– Kad sam bila mlađa, imala sam kao i svi, uvijek neke ciljeve, planove, pa se neki planovi izjalove, ciljevi se ne ostvare jer se ostvari nešto drugo. Onda se cilj planiran ranije dogodi puno kasnije. U zadnjih desetak godina više ne planiram nego što planiram, ali uhvatim se bez plana rada i nekako imam osjećaj da planovi dolaze sami, nametnu se i ja ih prihvatim ili ne prihvatim. Nekad izađe na dobro, a nekad ne, ali sve skupa jako sam zadovoljna. Kad ne planiram, najviše mi se događaju dobre stvari. Tako da samo molim Boga da mi da zdravlja kako bih mogla i dalje uživati u glazbi i prenositi je na svoju publiku, a u svemu tome da moja obitelj bude uz mene.

Foto: Mihovil Bek