Na 45. Ri Rock Festivalu nagradu za izvođača godine osvojio je Zenoth, riječki metal bend nastao 2017. godine. Tim smo povodom razgovarali s bubnjarom Mateom Rožićem i gitaristom Zlatkom Štefančićem, uz koje bend čine i pjevač Marino Vinceković te basist Kain Rukavina-Majerhold.

Presretni smo

Krenimo od povoda – prošlog ste mjeseca osvojili Ri Rock Kipić za izvođača godine. Jeste li očekivali takvo nešto i kako se osjećate povodom nagrade?

Mateo: Nismo nimalo očekivali i to najviše zbog toga što metal ne prolazi toliko koliko rock, ali u kategoriju izvođača godine ne ulazi samo glazba, a mi smo tijekom godine objavili i album, i spot, i singl, i novu majicu tako da je to vjerojatno najveći razlog osvajanja nagrade. Nagrade koje smo osvojili puno će nam pomoći da poboljšamo svoj nastup te općenito rad benda, presretni smo.

Osim što ste nagrađeni na Ri Rock Festivalu, s Udrugom Ri Rock ste povezani i na drukčije načine. Probe imate u njihovom Music Boxu, neki od vas su u udruzi i volontirali – kako vidite ulogu Ri Rocka u razvoju riječke scene, s posebnim fokusom na mlade bendove i glazbenike?

»Čudne« vode metala

Mateo: Ri Rock po nama radi najbolji posao što se tiče riječke scene i njezinog napretka. Kada se gleda općenito alternativna glazba, Ri Rockovi eventi čine većinu. Uostalom, mladi glazbenici se stvaraju putem Ri Rocka i njihove Ri Rock akademije putem koje uče djecu i mlade sviranju raznih instrumenata te mladi na taj način oformljavaju nove bendove te povećavaju scenu.

S obzirom na to da svirate metal, kako vidite svoju ulogu u ovoj priči? Ima li uopće u društvu nekih podjela po žanrovima?

Mateo: Kao što sam već prije spomenuo, metal nije toliko raširen kao rock, ali eto, mi sviramo ono što se nama sviđa i nastavljamo dalje s tim. Svaki žanr evoluira, pa tako i metal, kako u smislu glazbe, tako i u smislu publike i scene. Zenoth evoluira na isti način te bismo voljeli imati neki veći utjecaj na metal scenu. Što se tiče društva, u našim alternativnim krugovima najveća podjela je na rokere, punkere i metalce, ali je ta podjela puno manja nego prije u povijesti, sada svi zajedno radimo na sceni i družimo se svi skupa jer shvaćamo da bez toga scena neće opstati. Cajke ne smiju pobijediti.

Uronimo malo u same početke benda nastalog 2017. godine – kakve promjene vidite od tada do danas, osim što se mijenjala postava?

Mateo: Zenoth od samog početka ulazi u neke »čudne« vode metala, na ono što radimo jako utječu bendovi koje slušamo, a taj spektar utjecaja se stalno povećava, pa tako i sam bend napreduje i dodaje nove elemente i nove »podžanrove« u cijelu tu priču. Najveća promjena je u zvuku, što se i vidi s obzirom na različitost starog EP-a i novog albuma, ali i veliko poboljšanje vidi se i na live performansu čemu je u biti najveći krivac vježba.

Ime benda

Koliko ste onda dugo u trenutačnoj postavi i kako funkcionirate međusobno?

Mateo: Zadnja promjena postave je bila 2019. kada je došao basist Kain u bend, od tada sve funkcionira kako treba jer se sve možemo dogovoriti i nema nikakvih problema. Svu glazbu radimo zajedno i dogovaramo se oko dizajna mercha, kako da izgleda live show itd. Svaki aspekt benda brainstormamo zajedno.

»Jeste li mislili zenith«, odgovor je Googlea kada ga se upita za definiciju riječi »zenoth«. Što onda znači »zenoth« i kako ste došli do ovog naziva?

Mateo: Google predlaže riječ koja postoji, naravno, Zenoth je kompletno izmišljena riječ i smišljena je puno prije nego sam ja uopće znao za riječ zenith. Ja sam izmislio naziv još u osnovnoj školi sa svojim frendovima jer smo imali izmišljeni bend i sklapali smo instrumente od drva dok smo slušali Linkin Park, tada je to bio ZENOT. Godinama kasnije, pri oformljavanju sadašnjeg benda kada je došlo do pitanja imena, ja sam se sjetio toga iz osnovne, dodali smo slovo H na kraj i sada je kako je. Značenja nema, mora li ga biti?

Nakon dugih pet godina rada, prošlog ste mjeseca objavili svoj debitantski album, »Shores of Destiny«. Jeste li zadovoljni prvim albumom i kakav je osjećaj sada kada je napokon vani?

Zlatko: Nakon pet godina rada možemo ponosno reći da smo zadovoljni svakom pjesmom na albumu. Svakoj pjesmi smo se maksimalno posvetili do najmanjih detalja što se tiče snimanja instrumenata i vokala, aranžmana, orkestracije i na kraju miksa. Mislimo da smo uspjeli sve pjesme povezati u neku atmosferu albuma i jako smo zadovoljni. Ovaj album je definitivno najbolje što smo mogli i znali napraviti u ovom razdoblju.

Bilo je tu i suradnji na albumu – s kime sve i kako su one protekle?

Zlatko: Imali smo pomoć dvojice prijatelja, to su Jurba Pavić koji je napisao tekst za pjesmu »Humanity Falls« i Borna Žderić koji je pomogao s orkestracijom na pjesmama »Necropolis« i »Shores of Destiny«.

Vodimo se instinktom

U tekstovima se može primijetiti utjecaj fantasyja, ali svojevrsni »epic sounding« instrumentali. Što je sve utjecalo na vas pri stvaranju tekstova i glazbe i kako postižete balans između melodičnosti i agresivnosti?

Zlatko: Utjecaj su naravno imali bendovi koje slušamo kao npr. Trivium, Gojira, Fit for an Autopsy itd., ali i sam proces stvaranja pjesama može biti jako inspirativan i izvlači iz nas neke kreativne ideje. Možemo reći da je neki spoj tih dviju stvari. A što se tiče balansiranja agresije i melodičnosti, vodimo se nekim svojim instinktom i naravno isprobavanjem različitih stvari da bismo pronašli taj balans koji nam se sviđa.

Što planirate dalje? Radite li već na novim materijalima?

Zlatko: Što se tiče planova za budućnost, namjeravamo nastaviti raditi dalje i izbacivati singlove kroz ovu godinu. Već smo počeli pisati nove stvari oko kojih smo jako uzbuđeni! Za sljedeće stvari definitivno nećemo čekati pet godina!