Zdenka Kovačiček, jedna od najznačajnijih jazz i rock pjevačica, na scenu je kročila kao trinaestogodišnja djevojčica i na njoj ostala do danas. Prošlog je mjeseca proslavila 78. rođendan, a ove godine slavi i 65. godišnjicu od prve javne izvedbe.

Vokalnu karijeru započela je u duetu Hani, gdje je pjevala zajedno s Nadom Žitnik. Krajem 60-ih započela je sa solo karijerom nastupajući u jazz klubovima po europskim gradovima. U tom razdoblju dobiva i ponudu Freda Schreiera, njemačkog diskografa. Redovito je nastupala s Boškom Petrovićem i Miljenkom Prohaskom, također zaljubljenicima u jazz. Ove godine Zdenka će nastupiti na Dori s pjesmom »Stay On the Bright Side«.

Gospođo Kovačiček, s malim zakašnjenjem sretan vam rođendan, 16. siječnja slavili ste 78 godina, zar ne?!

– Hvala vam na čestitci. Nažalost, nisam proslavila kao inače zbog situacije s koronom. Okupila se samo najuža obitelji.

Ove godine slavite i 65 godina karijere, pripremate li nešto osobito? Okruglu 60. godišnjicu proslavili ste s prijateljima u Lisinskom?

– Mislim da nema smisla slaviti 65. godišnjicu. Možda 70. godišnjicu, ali tko zna kakva će biti tada situacija. Koncert sam 2017. u Lisinskom pripremala sa svim mojim suradnicima. Bilo je pet bendova, mnogo gostiju, videoprojekcije, plesna grupa… To je vrlo zahtjevno i skupo. Takav koncert sigurno neću više imati prilike održati, ali bit će sigurno opet neki dobar, ali sigurno drugačiji koncept. Novi albumi, novi gosti dat će nam nove ideje i novu inspiraciju za lijepu obljetnicu.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Nije inat, ljubav je

Vama godine ne smetaju, slavite, snimate, pjevate bez stanke. Odakle vam energija, da nije iz nekog »inata«?

– Svoj sam životni put odabrala kad sam imala samo pet godina. Tada sam se upisala u Kazalište mladih i odabrala prostor scene za svoju profesiju. Htjela sam postati glumica, ali me glazba odvela u drugom smjeru. Tijekom karijere sam imala priliku glumiti u mjuziklima, pa mi je to ponešto nadoknadilo želju za glumom. Kazalište je ostalo moja najveća ljubav, ali nedovoljno ispunjena. Kakav inat?! Ha, ha, ha… To je ljubav prema umjetnosti, sceni, glazbi…

Na pozornicu ste stigli kao 13-godišnja djevojčica i odmah ste se snašli, kao da ste već sve znali, odakle vam to ?

– Mene je vodio moj talent i želja da budem na sceni. Učila sam čitav život, nikad nisam smatrala da sve znam. Uvijek sam mislila da mogu bolje.

Ipak, jedinica ste iz građanske obitelji, kako ste spajali ta dva kraja sebe, roditeljska očekivanja?

– Nema to veze s građanskom obitelji. Mnogi umjetnici potječu iz građanskih obitelji. Moja je mama je voljela glazbu i bila je jako muzikalna. Zato je prepoznala u meni talent i dala mi podršku od početka. Moj otac je bio protiv pa je dolazilo do problema, ali moja upornost je bila jaka i na kraju sam na neki način pobjegla od kuće kad sam navršila punoljetnost i završila gimnaziju.

Velike zvijezde

Glazba je vaš život, negdje ste izjavili kako ste je željeli »kušati«, živjeti u svim dimenzijama, nije vas bila »frka«?

– Zašto bi me bila frka, ha, ha, ha, ja sam od početka bila uspješna. Počela sam u Duo Hani, duetu 60-ih godina. Bile smo velike zvijezde u bivšoj državi, otišle u Austriju. Bile smo na turneji s Billom Haleyem, snimale film, TV emisije… Nastupale sa svjetskim zvijezdama. Poslije sam započela solo karijeru i evo me i sada na sceni jača nego ikad. Najbolje stvari događaju mi se upravo ovih godina!!!

U vrijeme vaših početaka glazba je stizala uglavnom samo iz radijske kutije odnosno Radija Luxemburg i povremenih festivalskih manifestacija poput onog u San Remu. Ali, vi ste uvijek znali za onaj korak ispred, odakle vam taj osjećaj?

– Bilo je to vrijeme stvaranja naše zabavne scene, učili smo slušajući San Remo i Radio Luxemburg, talentirani autori su pisali za festivale zabavne glazbe. TV je postala novi medij, imali smo Tonija Martija, fantastične emisije koje i dan danas pokazuju koliko smo bili na svjetskoj razini. Voljela sam istraživati i prihvaćati izazove. Rado sam prihvaćala suradnje u novim projektima. Uvijek me je privlačilo drugačije, novo, nešto do tada još neviđeno. Pritom nisam razmišljala kako smo ispred vremena ili kako će to tek biti prepoznato za kojih 40 godina. Bilo mi je zadovoljstvo stvarati i slijediti svoj instinkt.

Duo Hani, Foto: Privatna arhiva

Četvrti put na Dori

Ove godine ponovno dolazite na Doru, to je četvrti put da sudjelujete na izboru. Zadnji ste put pjevali na izboru za pjesmu Eurovizije prije dvije godine. Što vas privlači u toj utrci?

– Da, ovo je četvrti put da sam na Dori. Privlači me želja predstavljati svoju zemlju na tako velikom i prestižnom festivalu, iako mislim da je nekad bio bolji i kvalitetniji. Kriteriji su bili puno viši, cijenila se više dobra pjesma, a ne vizualni efekt, pjesme je ocjenjivao stručni žiri, a ne publika i sve se prilično srozalo. Ali kao što sam rekla – mene privlače izazovi.

Prije dvije godine pjevali ste pjesmu »Love, Love, Love«, a sad ste stali uz tekst »Stay On the Bright Side«. Šaljete li tim tekstovima neke osobne poruke publici?

– Pjesma »Love, love, love« bila je upravo skrojena za mene i njome sam htjela prisjetiti ljude na velike događaje prije 50 godina kad je Janis Joplin vrištala, to jest iz duše puštala krikove protiv diskriminacije, borila se za ljudska prava, za prava crnaca i slala poruke ljubavi. Moja pjesma ove godine ima također važnu poruku koja treba ljudima donijeti vedrinu i pozitivu u borbi protiv pandemije i dati im neku nadu da će sve opet biti ok!!!

Ljubav života

Udali ste se kao 20-godišnjakinja za Austrijanca Rudija Kamperskyja koji je također obilježio dio vaše karijere. Jeste li bili jako zaljubljeni, naime nikad se kasnije više niste vezivali?

– Udala sam se s 20 godina za Rudija, on je bio moja prva i jedina prava ljubav. Zato se nisam više udavala.

U riječ dvije, kako biste opisali figuru muškarca u svom životu?

– Rudi Kampersky.

Ipak, karijera i ljubav, iako udaljene, nekako pođu ruku pod ruku. Imali ste sjajnih prilika. Primjerice, nije novost da ste zamalo postali svjetska zvijezda, naime, Frank Farian koji je osnovao Boney M ponudio vam je ugovor. Što danas mislite kad se osvrnete na taj trenutak?

– Ljubav i karijera mogu odlično funkcionirati ako se to dogodi. Kod mene je nažalost pukla i ljubav i šansa da postanem zvijezda u Europi. Kad sam dobila ponudu od Freda Schreiera koji je imao studio i koji je stvorio Boney M, Frank Farian je bio njihov menadžer, nisam imala podršku supruga i tako je to propalo. O tome ne razmišljam, to je prošlost. No, kakogod često sam nastupala po cijeloj Europi, ali s jazz repertoarom koji se u Europi jako cijeni. To je bolje nego da sam postala pop zvijezda.

I poznati dizajner Karl Lagerfeld također vam se upleo u život…

– Karl Lagerfeld je oplemenio moj glazbeni život i digao ga u nebeske visine. To smatram svojim najvećim uspjehom. Modni brand Chanel je izdao i ekskluzivan CD na kojem je moja pjesma »Elektra« na prvom mjestu, a na njemu je potpis Karla Lagerfelda.

O svemu tome će te opširnije pisati i u svojoj autobiografiji. Je li rukopis pri kraju?

– Pisati biografiju nije lako, pogotovo kad je život tako ispunjen događajima i iznenađenjima. Najbolje stvari mi se događaju sada pa ne znam kako da cijelu priču zaokružim. Pišem, pišem… Ha, ha, ha…

Foto: HRVOJE ZALUKAR

Unuk Maks

Već ste puna četiri mjeseca baka. Koje ste obaveze preuzeli kad je riječ o vašem unuku Maksu?

– Mali Max je najslađa beba na svijetu, moja obaveza za sada je da ga povremeno pričuvam preko vikenda. Jedva čekam da progovori pa da se nas dvoje raspričamo.

Kći Tina vam je veliko veselje u životu, ali bila je to još jedna vaša hrabra odluka – biti samohrana majka.

– Biti samohrana majka je hrabra odluka svake žene. U mojoj profesiji je to možda komplicirano zbog mog posla, putovanja… Uz dobru organizaciju sve se može pa je tako Tina sa mnom proputovala pola Rusije. Bile smo jedna drugoj najveća sreća u godinama njenog odrastanja.

Nikada niste pripadali ni razmišljali o građanski ukalupljenom životu. Živjeli ste po svom, koliko vam je to olakšalo, a koliko otežalo život?

– Život je jedan i ne znam kako bi se to trebalo živjeti po nekom građanskom razmišljanju!?! Meni je bilo dobro, uživala sam u životu i još uživam, uzela sam od života ono najbolje! Treba gledati stvari s ljepše, pozitivne strane…

Foto: HRVOJE ZALUKAR