Riječki glazbenik, producent, kompozitor te mentor pjevanja i bas gitare u YMS-u Rijeka Žanil Tataj Žak na glazbenoj je sceni prisutan dulje od trideset godina. Preferira glazbeni žanr koji je okarakteriziran kao metal rock, no ni opera mu nije strana.

Završio je srednju glazbenu školu »Ivan Matetić Ronjgov« u Rijeci – smjer violina, viola, a njegovo sviračko umijeće vidljivo je u videospotovima s početka karijere.

Pjevao je u riječkoj grupi Jersey, s kojom je osvojio prvu nagradu stručnog žirija na legendarnoj Zaječarskoj gitarijadi, te u legendarnim Divljim jagodama, a potom se pridružio kultnoj slovenskoj grupi Mary Rose.

Tijekom bogate karijere surađivao je i s brojnim inozemnim glazbenicima, dobitnik je brojnih priznanja, a u razgovoru za naš list otkrio je detalje vezane uz glazbenu trilogiju, kako je raditi s mladima, te sve o suradnji s grupom Let 3 s kojom je nastupio na ovogodišnjem Eurosongu.

Novi album

Vrlo ste aktivni. Nedavno ste objavili spot za pjesmu »Duga zima«, a u nedjelju ćete objaviti još jedan video, za skladbu »Kišni dan«?

– Da, tako je. Radim punom parom i to me čini sretnim i održava mladim u duhu i tijelu. Što se tiče pjesme »Duga zima«, riječ je o poznatoj rock baladi grupe Jersey od prije 35 godina koja je dobila novo ruho na novom albumu, a samim tim zaslužila je i pripadajući vizual. Video pjesme objavljen je na YouTubeu 5. studenog, a sniman je na više lokacija, između ostalog i na Zvjezdarnici. Osmi je to spot, za osmi singl s albuma.

Novi videospot i singl koji uskoro izlazi zove se »Kišni dan« i deveti je singl s albuma »Al Fine…«. Bit će objavljen u nedjelju 17. prosinca. Spot je sniman na prostoru riječkog Exportdrva, iza glavne zgrade. Režiju spota, isto kao za »Dugu zimu«, potpisuje Dejan Đurković Englez, gitarist i kompozitor kanadske rock grupe Srčani udar, s kojim surađujem već niz godina na raznim glazbenim projektima. Namjeravam napraviti još jedan spot krajem sječnja 2024. godine, kojim ću zaokružiti kompletnu priču oko albuma »Al Fine …« i onda udarnički krećem u rad na zadnjem dijelu trilogije.

Otkrijte nam nešto više vezano uz novi album.

– Odavno nemam svoj bend u Rijeci. Imao sam ga prije korone, ali pandemija je pokvarila sve. Želio sam publici koncertno predstaviti glazbeni materijal iz svoje dugogodišnje karijere. Imao sam već unaprijed dogovorene svirke, ali zbog korone sve je stalo. Odlučio sam se stoga posvetiti isključivo izdavanju albuma i to u vidu glazbene trilogije.

Shvatio sam da nema smisla umjetno održavati bend i raditi koncerte za sitne novce te samim tim nemati dovoljno za osnovne potrebe benda u financijskom smislu… Malo sam već prestar za takvu vrstu glazbenog egzibicionizma (smijeh).

Nastupe održavam sa svojom grupom Ravenstine u Njemačkoj i mojim matičnim bendom Mary Rose u Sloveniji. Moja glazba nije možda toliko moderna, niti prati današnje trendove, već je isključivo namijenjena mojoj publici koja mi je vjerna upravo zato što zna da se nisam prodao za sitne novce.

Ne moram se dokazivati i radim ono što smatram da je odraz moje osobnosti i prepoznatljivosti. Prvi album iz trilogije, točnije EP u proširenom izdanju, sastoji se od šest kompozicija plus instrumentalne verzije istih, izašao je krajem 2019. godine i zove se »Da capo«.

Moj najnoviji album s kraja prošle godine, s kojeg je dosad objavljeno osam singlova, zove se »Al fine«, a zadnjem dijelu trilogije, na kojem uskoro počinjem raditi, namijenio sam isto tako zanimljivo ime, odnosno glazbeni termin »Coda«. Mislim da ću nakon toga prestati objavljivati solo materijale i posvetiti se u potpunosti radu sa svojim bendovima u inozemstvu.

Rad s mladima

Recite nam više o tom dugogodišnjem radu s bendovima.

– Moj matični bend je Mary Rose iz Slovenije s kojim radim već 30 godina. Priča je jako dobro uhodana. Iza sebe imamo hrpu albuma i u dogledno vrijeme spremamo se raditi na novom nosaču zvuka. Drugi bend je Ravenstine, svojevrsna supergrupa u kojoj sviraju glazbenici iz Njemačke i Irske, koji su poznati u rokerskim krugovima zbog svojih poznatih matičnih bendova. Neke od njih poznajem već dugi niz godina, a ostatak benda upoznao sam na prvoj zajedničkoj probi prošle godine. S njima sam lani snimio album prvijenac koji je bio rasprodan u veoma kratkom roku, kao i svi koncerti.

To je fenomenalna priča. Izvrsna. Nedavno smo završili i drugi album pod nazivom »2024« koji će svjetlo dana ugledati 11. siječnja i onda krećemo na kraću promoturneju po Njemačkoj.

Rekli ste mi da ste na relaciji Rijeka – Slovenija, Rijeka – Njemačka i Trsat.

– Da. Naime, osim s navedenim bendovima svakodnevno radim s mladima u glazbenoj školi Yamaha Music School u Rijeci. Gušt mi je kad mogu mlade ljude educirati na malo drukčiji način. Škola Yamaha nije klasična glazbena škola, knjige i edukacijske metode su prisutne, ali pruža i ono nešto posebno što može prenijeti samo mentor s dugogodišnjim iskustvom na sceni. Kroz tu školu prošlo je jako puno kvalitetnih mentora, a iznjedrila je i jako puno talentiranih mladih glazbenika poput Zvonimira Radišića, Dine Ivelje, još u vrijeme Studija Maraton, a Yamaha je nasljednik toga. Jako volim raditi s mladima, to mi je poseban gušt.

Suradnja s letovcima

Vjerujem da je ovogodišnja suradnja s grupom Let 3 na Eurosongu bila jako zanimljiva za vas…

– S letovcima se znam sto godina. Radili smo skupa i na njihovom albumu »Bombardiranja Srbije i Čačka«. Ali ovo iskustvo bilo je nešto neočekivano. Prije puno godina poslao sam pjesmu za Doru, ali, naravno, nije prošla, jer zna se kako to ide u ovom poslu. Međutim, ovo s »Mamom ŠČ!« je nevjerojatna priča. Odlučili smo se dokazati i pokazati u najboljem svjetlu. Cijelo to iskustvo bilo mi je jako zanimljivo.

Shvatio sam da mnogi doživljavaju Eurosong kao vrlo ozbiljnu stvar. Mi smo dali maksimum. Letovci su napravili šou u svom stilu, a ja sam napravio predstavu s raketom, s visokim C, i bio sam zadužen za bekapiranje Prlje u slučaju da mu glas pukne.

Svaki nastup Leta 3 je predstava i spektakl za sebe, s malom dozom cirkusa. Pa što je Eurovizija, ako nije veliki glazbeni cirkus i prezentacija svega i svačega, od kiča do umjetnosti, tako da je za letovce i mene skupa s njima to bio prekrasan glazbeni poligon za zabavu i novo iskustvo. Izvrsno smo se proveli i stavili recku na svoje životopise. Iz svega toga će se vjerojatno izroditi i nova suradnja, ali o tome ćemo drugom prilikom.

Što biste još voljeli realizirati?

– Nemam nekih specijalnih želja. Ako se nešto novo pojavi na horizontu, ja sam uvijek spreman za nove izazove, a uostalom konstantno sam aktivan na raznim projektima i gostovanjima na albumima mnogih izvođača iz regije i inozemstva, tako da mi trenutno ništa ne nedostaje.

Moć glazbe

Spotovi za vaše pjesme obično su snimljeni u prirodi ili u derutnim ambijentima, s povijesnim predznakom, poput ostatka nekadašnjeg atrija Hotela Haludovo u videu za pjesmu »Buđenje« i Hartere gdje je snimljena pjesma »Ispočetka«. U svojim pjesmama često progovarate i o društvenim problemima, kao recimo u skladbama »Ispočetka« i »Da li ti je dosta?«. Smatrate li da glazba može nešto promijeniti u svijetu u kojem živimo?

– Nisam siguran da glazba može nešto drastično promijeniti, ali svakako mislim da može utjecati na pojedinca i njegovo poimanje svijeta u kojem živimo, kao i na emocije u određenom trenutku, pogotovo ako ta glazba koju slušamo sadržava i određenu poruku koju glazbenik želi prenijeti slušatelju. Dakle, glazba ima svoju moć, ali sve bitne promjene proizlaze iz naših djela i odluka koje donosimo na putu kroz život, a glazba nam taj put samo dodatno oplemenjuje i ponekad čini lakšim i ljepšim.