Slavica Knežević

Zagrebačka glumica opisala teške trenutke: ‘Tijelo je otkazivalo, jezivi strah, panika…’

S.M.

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

"Jedina mi je misao bila da ću umrijeti", kazala je.



Slavica Knežević prošle je godine imala ozbiljnih zdravstvenih problema dok je s bivšim suprugom Markom Torjancem pripremala predstavu naziva “Ljubavna pisma” američkog dramatičara A. R. Gurneyja.


U intervjuu za Gloriju otkrila je više o tom kobnom danu te opisala doista zastrašujuće trenutke koje je proživjela.


“I tog 14. studenog prošle godine, jutro sam počela kavom. Nešto iza podneva nazvao me Marko i rekao da za domaću zadaću moram razraditi još jedan dio teksta koji on neće stići. Pročitao mi je što je napravio tijekom noći. Sve smo dogovorili, a onda sam mu se požalila da mi nije baš dobro već desetak dana.




Primjerice, jedan dan vraćala sam se iz dućana i nasred pločnika gotovo me paralizirala bol u prsima, jača nego ikad prije, a odmah potom utrnula su mi ramena. Ukopala sam se na mjestu, čekajući da bol prođe.


Shvatila sam da je ovaj napad različit od prijašnjih, poput bolova kakve imam godinama zbog gerba, odnosno, problema sa želučanom kiselinom. Baš sam mu rekla da mi se čini da je ovaj put srce.


Nakon što smo završili razgovor u predjelu prsa presjekla me bol kakvu nisam osjetila nikad prije. Jedina mi je misao bila da ću umrijeti. Držala sam se za stol, a kako je rasla bol, tako je rasla i panika. Nisam znala što je bilo jače”, opisala je glumica.


“U toj panici nisam se mogla sjetiti broja hitne. Sin radi i nekad se zbog posla ne može javiti pa sam nazvala Marka i rekla mu da mislim da imam infarkt. Mozak mi je radio savršeno, no tijelo je odlazilo. Jeziv strah. Panika. Uz ramena, utrnula mi je i vilica, a u prsima kao da mi netko nožem nešto izvlači”, dodala je.


Srećom, stigla je u bolnicu i nakon razgovora s kardiologom te pregleda, ujutro su joj ugradili stent.


“Tijekom noći, imala sam još desetak lakših infarkta. Ali bila sam mirna jer sam u bolnici, na infuziji, nisam bila sama jer su stalno dolazile i sestre i liječnici. Čudno, ali osjećala sam se sigurno”, priznala je.