INTERVJU

YOSHKA JURIĆ Talentirana umjetnica oduševljava svestranim pristupom

Olga Monika Menčik

Foto: VEDRAN GAŠPAROVIĆ

Foto: VEDRAN GAŠPAROVIĆ

Zagrebačka glazbenica ne zna živjeti bez glazbe



 Zagrebačka glazbenica Yoshka Jurić za sebe ni ne zna odvojeno od glazbe, priznaje. Lani je nastupila na Chansonfestu u Zagrebu, pa je u sklopu toga objavljena njena pjesma »Miruj, zemljo«. Premda je ranije snimila pjesme »So Long« i »On My Own Two Feet«, ovo joj je bila prva suradnja s nekom izdavačkom kućom.


San o Sanremu


S njom smo se sastali povodom ovogodišnjih singlova »Turn Back Time« i »Visoko more«, s kojima je već imala više nastupa.


– »Turn Back Time« ljubavna je pjesma puna prisjećanja, topline, ali i pomiješanih osjećaja. U njoj se pitam kakva bi bila sadašnjost da sam u prošlosti donosila drukčije odluke.




Nekad se čak kajemo što smo nekog voljeli – zbog lošeg iskustva, ili lijepog iskustva koje je prošlo. No ipak znam da ne bih ništa mijenjala, sve je baš onako kako je trebalo biti, istaknula je Yoshka.


Pjesme objavljuje i na hrvatskom i na engleskom jeziku, sama ili uz pomoć tekstopisca, a izbor jezika za tekst pjesme, kaže, nije u potpunosti njezin.


– Ne odlučujem racionalno o jeziku na kojem ću pisati. Zbog stila moje glazbe prirodno dolazi engleski ili eventualno talijanski – iako ga ne znam, ali neke riječi tijekom kreativnog procesa nabacam bez smisla.


Tako je bilo s pjesmom »Visoko more«, koju sam dugo pjevala na »izmišljenom« talijanskom, jer me podsjećala na Sanremo, zamislila sam tu pjesmu kao neku koja bi se mogla izvoditi na takvom festivalu.


Poslije je na tu melodiju Rajnard Hraščanec napisao tekst vodeći se onim što sam mu pokušala opisati, svoje osjećaje i ugođaj. I on je uspio uklopiti tekst koji po izričaju meni odgovara.


I »san o Sanremu« na neki način mi se ostvario – izvela sam pjesmu na festivalu Dalmatinske šansone u Šibeniku te osvojila treću nagradu žirija, ispričala je glazbenica.



Foto: Promo

Fado, flamenco, pop, rock…


Zabavnu glazbu sklada od mladih dana, a svoje autorske pjesme, iako ih je nekoliko snimila u studiju te nastupila na glazbenom festivalu u Ludbregu, u to vrijeme još nije izdavala.


– Pjevam fado, prije sam i flamenco, a sama skladam zabavnu pop rock glazbu, pa i nastupam s repertoarom takve, strane glazbe, a sad i svoje pjesme u to uključujem.


Skladam i suvremenu glazbu za klavir, orgulje i blok-flautu, rekla je Yoshka, koja je nakon srednje glazbene škole studirala na Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković«, što koristi u radu sa zborom i u školi.


Naime, Yoshka radi kao učiteljica glazbene kulture te svira orgulje i vodi mješoviti župni zbor u župi BDM Kraljice Hrvata.


Fado je s Jelenom Radan izvodila u predstavi »Femme Fadal« u kazalištu Knap te na nastupima s gitaristom Pedrom Abreuom, a surađivala je i s gitaristima Goranom Žegarcem te Darkom Nikčevićem u Triju Flamenco te kratko i sa sastavom Caiman Verde, s kojim je pjevala kubansku glazbu.


– Bila sam sretna što izvodim glazbu koja mi je odgovarala i »tekla mojim venama«. Od djetinjstva posebno volim, između ostalih, gitariste Paca de Luciju i Johna McLaughlina, a i rodila sam se u Španjolskoj, pa je i to bila neka poveznica.


Nastupala sam u mnogim klubovima i na raznim manifestacijama, primjerice u BP Clubu, Siscia jazz clubu, Cota baru, Subversive Film Festivalu i drugima.


Prošle godine na zagrebačkom Chansonfestu sam izvela pjesmu »Miruj, zemljo«, u kojoj sam uglazbila stihove Vesne Parun, tako da uglazbljujući stihove poznatih pjesnika dolazim do šansone, i planiram snimiti još takvih uglazbljenih stihova, rekla je Yoshka.


Indijansko porijeklo


Pitali smo je da nam pojasni kako je došla do Zagreba, pa nam je ispričala kako joj je otac južnoamerički Indijanac, pripadnik Inka, koji se preselio u Španjolsku, gdje je upoznao njenu majku, porijeklom Hrvaticu.


– Veza mojih roditelja nije dugo trajala, mama se sa mnom vratila u Jugoslaviju, gdje je dobila posao u Beogradu. Uoči Domovinskog rata vratile smo se u Hrvatsku, ispričala je.


Ljetos je nastupala na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku, odakle je otišla puna pozitivnih dojmova. Istaknula je kako su se u izboru skladbi vodili kvalitetom, kao i da ona nije imala nikakve poveznice s festivalom – jednostavno su je odabrali.


– I dobila sam treću nagradu žirija. Osjećam veliki ponos i priznanje za svoj rad i talent. Nastupila sam među mnoštvom poznatih ili već slavnih pjevača i kantautora, tako da je super što daju šansu i nekom novom i ipak gledaju kvalitetu pjesme. Posebno mi je drago što sam nastupila baš na cijenjenom festivalu šansone u Šibeniku.


Zahvalna sam žiriju, na čelu s umjetničkom ravnateljicom Tommi Mischell, što su prepoznali moju pjesmu. Žao mi je što mi izvedba, pjevački, nije mogla biti najbolja jer sam uoči festivala imala COVID-19, izgubila glas, kašljala…


Zapravo sam sretna što sam uopće bila prizdravila da mogu nastupiti i, na kraju, osvojiti nagradu, veselo je rekla Yoshka.


»Ne odlučujem racionalno o jeziku na kojem ću pisati.


Zbog stila moje glazbe prirodno dolazi engleski ili eventualno talijanski – iako ga ne znam, ali neke riječi tijekom kreativnog procesa nabacam bez smisla


Uzor Arsen Dedić


Od malih nogu u kući joj je bilo dostupno mnogo različite kvalitetne glazbe, osim klasične, koju je najviše voljela. Pitali smo što je to voljela slušati, što voli slušati danas, a popis je pozamašan.


Kao tinejdžerica najviše je slušala Led Zeppelin, Supertramp, Crosby, Stills, Nash and Young, Boba Dylana i Cata Stevensa te Joan Baez. Bila je tu i aktualna popularna glazba, pop rock ili elektronička glazba 90-ih, dok među kantautorima ističe poštovanje prema Tracy Chapman, Annie Lenox, Alanis Morissette, Aliciji Keys…


– Voljela sam i često slušala Loreenu McKennitt te grupu Madredeus ili, opet vrlo različitu od njih, grupu Deep Forest. Neko sam vrijeme posebno voljela Ninu Hagen te Kate Bush – kao što vidite, pretežno sam bila usmjerena na stranu glazbu.


U domaćoj glazbi nenadmašan je za mene, i moj uzor, Arsen Dedić, koji je savršeno pisao odlične stihove kao i glazbu. Od kantautorica doista volim Meri Cetinić, a od bendova Daleku obalu te grupu Jinx.


Od klavirskih skladatelja Debussyja i Erica Satiea te free jazz grupu Oregon. Dakle, ne slušam samo jednu vrstu glazbe, ali nekako se iznova vraćam klasici, rekla nam je Yoshka.


Neke su njene pjesme balade, ali većinom su u žanru popa, adult popa i neo-soula. Kaže da se u svakom žanru može pronaći kvalitetan autor, ali da je ipak čudi brojnost ljubitelja kič glazbe, plitkih trendova koji samo »štancaju« pjesme, poput furbo-folka.


Trenutačno planira nekoliko manjih nastupa, a poziva sve da poslušaju njene singlove »Turn Back Time« i »Visoko more«, koje je objavio Intek Music.


Ljeta u Jadranovu

More je često Yoshkina inspiracija, što potvrđuje i njen zadnji singl. Od rođenja dolazi u Jadranovo, gdje je u obiteljskoj kući provodila čitavo ljeto dok su prilike to omogućavale.


Za taj je kraj veoma vezana, zbog čega je photo session i cover za »Visoko more« snimila upravo u uvalici u Jadranovu, a videospot na Kačjaku u Dramlju.