Prošle nedjelje u drugoj emisiji “Plesa sa zvijezdama” Nove TV show je kao prva kandidatkinja napustila bivša voditeljica Vlatka Pokos. Ovaj show bio je jedini razlog zbog kojeg se vratila u Hrvatsku iz Kanade kamo se preselila prije nekoliko godina kako bi započela novi život. Ispadanje iz showa, u kojem joj je plesni mentor i partner bio Mateo Cvenić, odmah na početku malo ju je iznenadilo.

Jako zadovoljna

– Meni je žao zbog Matea, on je fantastičan plesač. Očito ću se vratiti u Kanadu prije nego sam očekivala. Ponijet ću lijepe uspomene, nastavit ću se baviti plesom i nadam se, Maja, da ću ti u budućnosti ukrasti ovaj posao, riječi su kojima se Vlatka oprostila od showa.

Je li vas trebalo puno nagovarati na sudjelovanje u “Plesu sa zvijezdama”? Što je bio glavni motiv da pristanete sudjelovati?
– Ne, nije me uopće trebalo nagovarati jer obožavam i ples i taj show! To mi je najdraži show otkako smo ušli u novu televizijsku eru reality televizije. A po gledanosti vidimo da je omiljen i kod velikog dijela publike. Moj glavni i jedini motiv je bio ples! Doduše, možda sam malo naivna ušla u projekt jer doista nemam baš nikakvog iskustva u profesionalnom plesu.

Show je vrlo kompetitivan i mnogi natjecatelji su se temeljito pripremili. Međutim, ja ovo zamišljam kao dobru zabavu s puno smijeha i opuštenosti. Ovo nije profesionalno natjecanje, već televizijski show. Ne bismo se trebali preozbiljno shvaćati što je ponekad teško s obzirom na to da nas žiri ocjenjuje na prilično ozbiljan način.
Obožavam ples do te mjere da se namjeravam time baviti po povratku u Kanadu. Možda sam to trebala učiniti prije sudjelovanja, haha.

Koliko ste zadovoljni premijernim nastupom u “Plesu sa zvijezdama”?
– Ja sam jako zadovoljna usprkos lošim prvim ocjenama. Ja nisam profesionalna plesačica, nikad u životu nisam išla ni na kakav tečaj niti se bavila plesom, što smatram svojim propustom s obzirom na to da sam se dugi niz godina bavila glazbom. Mateo i ja na početku nismo mogli trenirati gotovo dva tjedna zbog karantene i moje bolesti, pa mislim da sam bila jako dobra u danim okolnostima. Pritom si ne tražim izgovore; ovo je za mene novo iskustvo i shvatila sam da talent ili osjećaj za ples nisu uopće presudni. Presudan je vrijedan rad i puno vježbanja. To je realnost plesa. Ako netko očekuje da osoba bez ikakvog plesnog iskustva može plesati kao profesionalac u nekoliko tjedana, jako će se razočarati.

Foto: NovaTV

Dobro podnosim kritiku

Što kažete na ocjene? Kako inače podnosite kritiku?
– Ja kritiku jako dobro podnosim jer sam sama sebi najveći kritičar. Ne bih komentirala ocjene i rad žirija jer ja sam ovdje primarno zbog publike i zbog ukupnog dojma. Gledatelji će sami procijeniti rad žirija i naše nastupe. Vjerujem da imam snažnu scensku pojavnost, a moja zrelost koja je u nekim segmentima otežavajući faktor, može biti plus jer sam drugačija.

Plesu vas je podučavao Mateo Cvenić. Što kažete na dodijeljenog vam mentora?
– Oduševljena sam svojim plesnim partnerom koji me doista impresionira svojim plesnim umijećem i energijom. Njegov zadatak nije nimalo lak; mora me u kratko vrijeme pretvoriti u solidnu plesačicu na sceni, a to je puno teže nego što se čini. Vrlo sam marljiva, vrijedno sam trenirala i slušala ga u svemu što se tiče plesa. Svidio mi se od prvog trenutka jer sam vrlo senzibilna i osjećam energiju kod ljudi. Usprkos velikoj razlici u godinama, Mateo i ja smo karakterno jako slični i vrlo temperamentni, tako da na treninzima znaju frcati iskre.

Zbog bolesti ste izgubili tjedan i pol u pripremama za prvi nastup. Jeste li to uspjeli nadoknaditi?
– Svakako nam to ne ide u prilog jer je u plesu ključan kontinuitet i puno ponavljanja. A mi smo to izgubili. Osobito za mene jer je Mateo uvijek fantastičan. Naravno, u svemu je potrebno i malo sreće.

Sport prakticiram cijeli život

Što vam je od svega naučenog najbolje išlo?
– Teško je to reći jer nismo prošli puno plesova, zasad samo tri. Mateo smatra da mi bolje leže latino plesovi što sam i sama rekla na početku. Latino plesove jako volim i duboko osjećam, a to je sigurno dobro za nastup. Kad plešem na latino glazbu ispunjena sam divnom energijom i radošću.

Kako općenito održavate fizičku formu?
– Fizičku formu održavam sportom koji prakticiram cijeli život. Život mi je nezamisliv bez fizičke aktivnosti! Sport nije koristan samo za fizičku formu, već i za mentalno zdravlje, zdravlje općenito. No, ples je sasvim nešto drugo, to sad vidim. Ples je puno zahtjevniji jer ima tu prekrasnu, umjetničku stranu koju nije lako postići ni pokazati.

Što za vas znači ples?
– Bog nam je dao najljepši i savršen instrument, a to je naše tijelo. Nema ničeg ljepšeg nego koristiti vlastito tijelo za izražavanje emocija. Tužnih, sretnih, dramatičnih… Ples oblikuje tijelo na prekrasan način, daje vam lijepo držanje, ispunjava vas srećom i zadovoljstvom te može biti najbolja psihoterapija. Vrhunski ples bez obzira na vrstu, predstavlja za mene beskrajnu ljepotu i ono nešto iskonsko u nama. To je i pobjeda nad vlastitim ograničenjima jer najteže je pobijediti samog sebe, to svi znamo.

Ja sam iznimno senzibilna, strastvena i emotivna osoba i nadam se da ću jednog dana to pretočiti u ples. Možda je to nemoguće i nerealno u ovom projektu, ali u budućnosti svakako.

Foto: NovaTV

Zahvala ljudima iz sjene

Plesne nastupe osim atraktivnih koreografija karakteriziraju jednako atraktivni kostimi.
– To je jedan predivan aspekt cijelog ovog projekta i apsolutno uživam u predivnim haljinama i kostimima, i to ne samo svojim, već i svih ostalih. Željela bih pohvaliti cijeli tim fenomenalne kostimografkinje Emine Kusan. Hvala im na strpljivosti, trudu i profesionalnosti. Djevojke koje brinu o nama, i našem izgledu, su apsolutno predivne i daju nam veliku podršku i sigurnost na sceni jer svi izgledamo fantastično! Imaju razumijevanja i za naše nesigurnosti i loše dane.

Doista, jako sam im zahvalna. Takvi ljudi ostaju u sjeni, a jedna su od ključnih karika u ovakvom projektu. Isto vrijedi i za šminkere i frizere pod vodstvom Martine Novaković. Svima im želim izraziti veliku zahvalnost na onom što čine za nas jer njihov posao je jako težak. Nama koji sudjelujemo u projektu njihova podrška je neophodna. Oni su i naša utjeha i psiholozi.

Kako je bilo nakon nekoliko godina vratiti se u Zagreb?
– Uvijek je lijepo vratiti se kući u tvoj grad, ali trebalo mi je nekoliko dana da se prilagodim jer sad živim u totalno drugačijem ambijentu. Vesele me zagrebačke ulice koje bude uspomene, a još me više veseli što na svakom koraku sretnem poznanike i prijatelje. Može biti jako emotivno. Prilaze mi i nepoznati ljudi koji su vrlo topli i pozivaju me da ostanem u Hrvatskoj.

Za mene nije bilo mjesta

Ako se ne varam, odlaskom u Kanadu prestali ste raditi kao voditeljica. Nedostaje li vam voditeljski posao? Biste li se jednog dana opet voljeli vratiti u nekom ozbiljnom televizijskom projektu?
– Malo ste obrnuli teze; ja sam i otišla jer nisam mogla dobiti posao kao voditeljica niti na jednoj televiziji niti radiju. To nije bila moja volja, ali nisam željela živjeti život “zvijezde” koja nema čime platiti režije. Uostalom, vrijeđalo me što za mene nije bilo mjesta usprkos mojim neupitnim kvalitetama, dok u isto vrijeme razne bezlične i polupismene osobe dobivaju angažmane. Uništena mi je egzistencija i mogućnost profesionalnog napredovanja. U Hrvatskoj se ne cijeni kvaliteta i profesionalnost.

Nikad nisam skrivala svoju ljubav i predanost tome poslu i žalosti me što to u Hrvatskoj nije bilo prepoznato i što sam bila profesionalno šikanirana dugi niz godina. I na druge načine, ali to me najviše povrijedilo. Istovremeno, redovito sam pozivana u svaki reality show jer postoji ogroman interes javnosti za mene. Apsurdno!

Ne bih odbila ozbiljnu ponudu i projekt u Hrvatskoj, međutim, vrlo sam skeptična da ću ju ikada dobiti. Srećom, postoje i druga područja na kojim se mogu dokazivati i uspjeti, a to sam i dokazala.

Kako provodite dane nakon povratka u Zagreb? Koliko se grad iz vaše perspektive promijenio u posljednjih nekoliko godina?

– Dane provodim u obavezama i treninzima, nemam vremena nizašto drugo; čak još nisam uspjela vidjeti neke drage prijatelje, a već sam šest tjedana ovdje. Ovo je jako zahtjevan projekt i vremenski i energetski. Gotovo uopće ne izlazim jer ne želim riskirati neku zarazu. Grad se, nažalost, promijenio nagore po pitanju čistoće i izgleda fasada.

Ne znam kako tom divljaštvu i nekulturi stati na kraj. Doista nepojmljivo u civiliziranom svijetu. Zagreb ima predivnu arhitekturu i tužno je vidjeti kako primitivci i vandali uništavaju naš predivni grad! Ljuti me to! Mislim da su se u Zagrebu dogodile velike demografske promjene i da se doselilo jako puno ljudi koji ne shvaćaju elementarne postulate života u urbanom okruženju. Bit će potrebno jako puno vremena da se to promijeni.

Ako se ne varam, vi i Bojana Gregorić Vejzović, najstarije ste natjecateljice?

– Kronološki, Bojana i ja jesmo najstarije, ali ja ljude ne gledam kroz kategoriju godina jer je životna energija ono presudno što jednu osobu razlikuje od druge. Moram primijetiti da u Hrvatskoj postoji velika diskriminacija po životnoj dobi, a ona se posebno odnosi na žene, počevši od medija. Ženama se neprestano u svakom novinarskom članku naglašava životna dob, zašto? Muškarcima se to ne čini. Ja ne skrivam svoje godine, ali isto tako one me ne definiraju.

Niti izgledam, niti živim tipičan život mojih vršnjakinja. Ja nikad neću dozvoliti da me godine spriječe u bilo čemu sto želim raditi i postići i jako me iritira, ali i motivira, kad me ljudi podcjenjuju samo zbog mojih godina. Zrelost donosi puno predivnih kvaliteta ako osoba radi na svome razvoju.