Povodom obilježavanja četvrte godišnjice sjećanja na legendarnog i neprežaljenog Olivera Dragojevića, od 26. do 31. srpnja Vela luka tradicionalno je ugostila niz kulturnih i glazbenih manifestacija pod zajedničkim nazivom „Trag u beskraju“ posvećenih liku i djelu omiljenom Velolučaninu, poznatom i pod nadimkom stari morski vuk.

U pratnji simfonijskog orkestra sastavljenog od vrhunskih mladih glazbenika, Oliveru u čast prošle noći pozornicu su zauzela renomirana imena hrvatske glazbene scene, uključujući Zoricu Kondžu, Tedija Spalata, Petra Grašu, Doris Dragović, Petra Dragojevića uz koje su nastupile i mlade nade poput Dine Jelusića, Matije Cveka, Jure Brkljače, Ive Ajduković, ali i brojni drugi. Glazbenici su publici predstavili presjek najljepših Oliverovih pjesama – Imala je lijepu rupicu na bradi, Ča je život vengo fantažija, Kad mi dođeš ti, U ljubav vjere nemam, Tko sam ja da ti sudim, Lijepa bez duše, Cesarica, Moj lipi anđele i ostale.

Publika iz svih krajeva regije koncert je mogla pratiti s prepune rive, a pozamašan broj ljudi natiskao se i u brodicama u luci te uživao u večeri ispunjenoj osjećajem nostalgije, ali i poštovanja dostojnog velikom čovjeku i glazbeniku kakav je bio Oliver.

– Ovoliki narod koji je došao iz svih krajeva svijeta govori koliko je on ljubavi napravio i dao da nema te politike koja to može ujediniti, takvu vrstu emocije, tako da smo mi sretnici koji živimo u vremenu njegovih pjesama i te energije, rekao nam je Enis Bešlagić.

– Kao glazbenik i osoba velika je inspiracija i velika je čast što mogu biti ovdje svake godine, poručila je Mia Dimšić.

– Jako je zapravo teško izdvojiti najdražu pjesmu, možda kad bih morala onda bih izabrala Vridilo je zato što tekst za mene opisuje što je poanta života i zašto smo tu i uvijek me navede da se zamislim, a to je moć najjačih tekstova, dodaje.

A upravo najjača moć Oliverove glazbe uopće mogućnost je da kroz motive melankolije inspirirane Mediteranom interpretirane na njemu svojstven šansonjerski način pobudi duboke emocije kod slušatelja.

Iako su prošle četiri godine otkako Olivera više nema, njegovo djelo, a gotovo bismo mogli reći i „kult ličnosti“ koji mu je zavrijedio posebno mjesto u hrvatskoj pop glazbi vječno nastavlja živjeti i ostavljati trag u beskraju.