U petak, malo iza 20.30 sati svjetla su se u Areni Zagreb prigušila, publika se stišala, a onda se prolomio snažan aplauz jer je na veliku pozornicu stupila Amira Medunjanin.

Uzela je mikrofon u ruke, poravnala malo rub crne oprave što ju je odjenula, pa duboko uzdahnula prije nego je njen savršen glas, praćen savršeno uštimanim strojem što se odaziva na ime Simfonijski orkestar HRT-a, ispunio svaki kutak velike dvorane fino ispunjene samim fanovima.

-Uf, lakše je – priznala je Medunjanin nakon te prve otpjevane pjesme, a vidjelo se na velikom video zidu i kako skoro pa šapatom poziva publiku da pjeva s njom. Nije trebalo dugo da je publika posluša. Ona „Kad ja pođoh na Bembašu” bila je za to upravo idealna.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

-Dobra večer Zagrebe! Dobra večer raja! Dugo smo se čekali. Molim vas pjevajte, umirem od straha – pozdravlja Medunjanin nakon slijedeće otpjevane pjesme.

Uz to veli kako joj, evo, ni 20 godina nije bilo dovoljno da savlada tremu, i priznaje da su joj rekli da ne smije puno pričati već da joj je pjevati. I bome, nije pričala puno za koncerta zvanog „Gdje pjesma nose ljudska lica”, skoro ništa, ali pjevala jest preko dva i pol sata.

Ima se i što s obzirom da je ravno 20 godina prošlo otkada je jedna od najpoznatijih vokalistica, čije je ime postalo sinonim za
sevdah i sevdalinku, snimila svoj prvi studijski album „Rosa”. Od te 2003. godine objavila je više od deset nosača zvuka, dobila brojna priznanja diljem svijeta za promicanje kulturne baštine, zaslužila Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu i najbolji world music album, surađivala s ponajboljim internacionalnim umjetnicima.

Na koncertu u Areni zato je besprijekorna bila suradnja Amire Medunjanin i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Jurice Petrača, a upravo sjajna ona nje i trojke koja ju je u stopu pratila: Antonio Vrbički na harmonici, Boško Jović na gitari, Mario Rašić na basu.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

U goste su Amiri Medunjanin došli i violinist Matej Mihaljević, kantautorica Lu Jakelić, Marko Kutlić pjevao je „Indexe”, a zapjevala je i klapa „Motovun”. Medunjanin je koncert složila taman tako da u njemu ne bude samo sevdalinke i sevdaha već i mladosti, mladosti njene i mladosti lijepog dijele publike. Jer, neke pjesme i jesu za vazda, poput one „Od druga do druga” Miladina Šobića koju je također otpjevala Amira Medunjanin.

Tamo negdje baš pred sam kraj, zapjevala je dvorana onu „Pjevat ćemo što nam srce zna”. Tako je nekako i bilo u petak na velikom koncertu Amire Medunjanin u Areni Zagreb. Tako je bilo ovaj put i tako će, nema sumnje, biti još često, bilo da je uz orkestra bilo da je ‘samo’ glas koji, kad ga Medunjanin pusti van, može baš sve što poželi.