Vedrana Rudan / Foto: Ana Križanec
'Sin raste zarobljen u tuđoj “slobodi” i nema vremena razmišljati o “barjaku” i je l’ se Gospa Hercegovska suza naplakala. Sin u Irskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Austriji robija da bi platio najam, kredite i školovao djecu', istaknula je
povezane vijesti
U posljednje je vrijeme u medijima prevladavajuća tema glazbenik Marko Perković Thompson i njegova pjesma “Ako ne znaš što je bilo”, koju su dodatno popularizirali hrvatski rukometaši tijekom Svjetskog prvenstva. Nakon što ju je pjevač na glavnom zagrebačkom trgu pred tisućama ljudi izveo čak tri puta, navedena je pjesma završila i među 20 pjesama nominiranih za nagradu Porin. Protiv toga se javno pobunila Mirela Priselac Remi, nakon čega je, kako kaže, i primila mnoge prijetnje.
Sada se o svemu oglasila književnica i kolumnistica Vedrana Rudan, u tekstu pod nazivom “Pjesma o zemlji koje više nema”. Njezin tekst prenosimo u cijelosti, a izvornik je ovdje.
,,Uvijek me ispočetka iznenadi kakvi smo mi Hrvatice i Hrvati. Na što se palimo. Što nas uzbuđuje. Tjera nam pjenu na usta. Pa se dijelimo na “njih” i “nas”. Kako ne vidimo da nas nema? Thompson je digao na noge Hrvatsku, ma što to bilo, svojom zaista dirljivom pjesmom “Ako ne znaš šta je bilo”. Treba li za nju dobiti kipić jer je hit godine? Daaaaaaaa… Viču tisuće. NE, režu drugi”, započela je Rudan.
,,Ma, ljudi, pročitajte tekst pjesme koja je himna naših rukometaša. Čujete li kako ovo zvuči? Himna “naših” rukometaša. Gdje žive ti “naši”, gdje plaćaju porez? Znaju li ti “naši” čija je Lika, čiji je Dubrovnik, Zadar, Šibenik…”, poručila je, pa u nastavku napisala tekst pjesme.
,,Zna li otac koji podsjeća svoga sina, sjedeći uz čašu vina, na sve to što je nečije a danas je tko zna čije da ga sin ne čuje. Sin ga ne razumije. Sin živi daleko. Raste zarobljen u tuđoj “slobodi” i nema vremena razmišljati o “barjaku” i je l’ se Gospa Hercegovska suza naplakala. Sin u Irskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Austriji robija da bi platio najam, kredite i školovao djecu“, istaknula je, pa dodala: ,,A tata? Tata koji je ostao ovdje slijep poziva na nove borbe i obrane. Čega od koga? Ne vidi razbojnike revolveraše u saboru, ne vidi naše političare gangstere kojima se živo jebe i za Gospu i za barjak i za Split i za Dubrovnik. Ne vidi banke koje mu deru tanku kožu, ne kuži da su naši “heroji” u odijelima, vozeći bijesne džipove kojima ubijaju one koji nisu uspjeli odavde pobjeći, davno izvršili masakr na prostoru koji je nekad bio domovina tate koji plače uz čašu vina jer se rimuje sa domovina.”
,,Treba li toliko žuči liti nad benignim pjesmuljkom i razarajuće jezivim tekstom? Čemu. Tata iz pjesme nije jedini slijepac u ovome što neki nazivaju domovinom. Ima nas tri milijuna. Zato se i palimo na tekst. Zato jer želimo vjerovati da nas ima, da smo ljudi, da postojimo. Ma, jasno je, nije Thompson toliko glup. Čovjek pjeva za lovu i to je legitimno i to ima smisla i treba mu dati sve moguće pokale i kipiće”, dodala je.
,,Ali mi… Zašto se mi palimo na čitavu priču? Zato jer je lakše svršavati na suze i vino nego sjetiti se u kolikom si minusu, kako će te uskoro ovršiti, izbaciti na ulicu, kako te more glađu. Čiji je Dubrovnik, čiji je Zadar, čiji je Split… Čiji smo mi? Pitajte Zagrebačku banku, Privrednu banku, Erste… Pitajte Hrvatsku narodnu banku. Pitajte sve one koji nam se cere svakodnevno sa svih portala i poručuju, imate Hrvatsku”, dodala je naposljetku, pa zaključila: ,,E, moj narode…”
